Zvjezdan Strahinja, autor 'Pulskih štorija', proučavao je pulske farfalline: "Pula je nekada bila Sin City, a seks gospodarska grana"

Zvjezdan Strahinja, autor popularnih 'Pulskih štorija', nedavno je u Balama, u sklopu Festivala starih zanata, održao predavanje o najstarijem zanatu na svijetu.

Na predavanju o prostituciji u Istri u razdoblju s 19. na 20. stoljeće u publici je, kako doznajemo, bilo uvjerljivo najviše žena, a nakon predavanja poveli su se zanimljivi razgovori u kojima je, veli naš sugovornik, i sam doznao puno novih informacija.

Radi osjetljivosti tematike, ali i čuvanja identiteta pojedinih osoba i obitelji, u ovom članku nećemo pretjerano ulaziti u temu, tek ćemo vam dati uvid u to - kako je nekada izgledala Pula kada je pala noć.

Zvjezdan Strahinja, autor Pulskih štorija

Prijateljice noći

Tematiku o 'prijateljicama noći' Strahinja je, priča nam, izučavao iz starih novina kao što su Giornaletto di Pola, Omnibus i Pola na talijanskom jeziku, koje su revno pratile prilike u gradu i izvještavale o raznim skandalima i javnozdravstvenim problemima, ali i policijskim uhićenjima žena koje su, eufemizirano rečeno, prodavale ljubav.

Pripremajući se za predavanje o najstarijem zanatu na svijetu na primjeru istarskih žena Strahinja je, veli nam, sakupio izuzetno puno materijala, a cilj mu je bio ispričati i o situacijama s prostitucijom na selu i u manjim sredinama, o seksualnosti ljudi kroz prošlost, o nasilju i kriminalu, trgovanju djevojkama...

Zloglasna Madam Cisler

Jedna od poznatijih madam bila je Anne Cisler, notorna po brojnim ekscesima i pritužbama. Prema pulskom povjesničaru Darku Dukovskom - koji je izučavao ovu tematiku - u Puli je za vrijeme Austro-Ugarske bilo deset bordela u Puli, ali ih je istovremeno radilo najviše sedam.

U prvom desetljeću 20. stoljeća u bordelima je radilo od 60 do 80 djevojaka i žena. Dolazile su iz svih krajeva Monarhije i šire, a nekolicina ih je bilo i s područja Pule, Poreča, Rovinja, Kanfanara, Labina, Buzeta...

Prostitutke u to vrijeme nazivaju farfalline ili farfalle - noćne leptirice. Često ih u novinama nazivaju i Ragazze allegre – vesele djevojke.

Strahinje napominje da je Austrija već oko 1880. uvela registraciju prostitutki i one su legalno obavljale svoj zanat.

U legalnim bordelima žene su bile pod liječničkom kontrolom, što je bilo iznimno bitno jer je u to doba plamtjela epidemija gonoreje i sifilisa.

- Ono što se iz tadašnjih novina da iščitati jest da bi se u pojedinoj noći uhitilo između deset i dvadeset prostitutki.

To su one žene koje su bile ilegalne, radile na cesti, u parkovima, iznajmljenim sobama i koje su zbog svojih rabota zavšavale u pritvoru. U novinama su im se navodila puna imena i prezime, uz ima oca, a ponekad i supruga, veli Strahinja.

- Koji je točan broj žena koje su se u Puli tih godina bavile prostitucijom nitko ne zna, no ako ih se samo u jednoj noći uhitilo dvadesetak, uz onih 80-ak u legalnim bordelima, možemo s velikom vjerojatnošću reći da ih je bilo sigurno dvjestotinjak, a možda i više, navodi naš sugovornik.

Bordeli na pulskim usponima

Većina je bordela bila smještena u samom centru grada, u ulici Castropola, pulskim usponima, jedan u Ciscuttijevoj.

Na pitanje - a tko su te žene? navodi da je postojalo nekoliko načina da "poštena žena postane puttana".

- Bilo je slučajeva da su mlade djevojke dolazile u grad na rad u gospodske kuće kao spremačice, kuhinjsko osoblje, čuvanje djece. Onda bi se dogodilo da zatrudne ili nešto zgriješe, gazde bi ih izbacili iz kuće i one bi bez posla bile prepuštene ulici. Na selo se više nisu mogle vraćati te bi upale u ralje onih koji su podvodili mlade djevojke.

Upravo podvođenjem, ponekad i iz drugih zemalja okolice, u Pulu su na rad stizale djevojke i žene iz Austrije, Češke..., prenosi Strahinja, dodajući da je nekima koje su radile kao prostitutke to bila dodatna zarada, uz uobičajeni rad u oštarijama i konobama.

Nakon mlika i jaja prodavale  - sebe

No možda najzanimljiviji je onaj slučaj kada su se prostitucijom bavile žene sa sela, iz pulske okolice, a koje bi u grad ujutro donosile prodati jaja, mlijeko, sir..., onda u ostatku dana, prije povratka kućama, malo 'podebljale kućni budžet', vodeći tako pravi dvostruki život.

- Jesu li im muževi znali za to, vjerojatno jesu, morali su se pitati odakle stiže novac, no siromaštvo je bilo tako veliko da je bilo bitno imati što staviti na stol, veli Strahinja, napominjući kako vjeruje da niti jedna žena ne bi prodavala tijelo da je na to nije natjerala puka nužda.

- Nedavno sam čuo priču za jedno selo u okolici Pule (nećemo otkriti koje) da je postojala žena koja je bila - cura svima. I nije prvi put da čujem tako nešto. U vrijeme Italije i neposredno poslije rata, radila, bolje reći živjela je kao prostitutka. Nije bila rođena u selu, bila je sama, nije imala skrupula kao domaće. Obučena po seljački, ničim se nije isticala, radila je sve seljačke poslove kao i ostali. Ali kad bi tko poželio... mogao je otići kod nje. Pitao sam koliko su je plaćali, a kažu mi da tada ionako nitko nije imao novca i da je sve bilo u naturi za naturu. Hrana, razne stvari, pomoć, možda i koji komad zemlje...

Poanta je da su svi znali čime se bavi. Nisu žene time bile zadovoljne, ali to je tako neki normalan poredak u patrijarahalnom društvu. Ta je žena zapravo brinula za zajednicu: muškarce rješava napetosti, muškarci ne odlaze i lunjaju izvan sela, ljudi se ne petljaju sa drugim ženama u braku, nema svađa, nema ljubomore... , navodi Strahinja te kao zanimljiv primjer navodni i slučaj prostitucije u – Cerovlju.

Biznis se razvio preko puta stanice, gdje bi stao parni vlak za Pulu na sat vremena da kotao napuni vodom. Tih sat vremena bilo je dovoljno da se ode do ragazze allegre. U sat vremena, koliko ih stigne...

Nakon predavanja u Balama to je ispričao Anton Finderle, a u raspravu su se uključivali i mnogi sa zanimljivim podacima i pričama.

Pulske štorije kao povod

Iščitavajući novinske članke naš sugovornik veli da je većina uhićenih djevojaka imala između 18 i 27 godina, a najmlađa za koju je našao podatke imala je tek 15, dakle bila je maloljetna.

- Moramo pritom znati da je tada žena sa 30 godina bila već "stara", posebice ako se radilo o ženama sa sela koje su bile izraubane od rada, dodaje Strahinja. Spomen najstarije prostituke u novinama odnosi se na izvještaj sa suđenja ženi od 59 godina, neuračunljivoj, skroz načetoj alkoholom i sifilisom.

Inače, tema o prostituciji ovom se autoru otvorila kada je, za potrebe pisanja svojih štorija, izučuvao stara novinska izdanja. Pulske štorije krenule su, kako veli, u jesen 2021. godine, sa ciljem da sačuva neke od urbanih legendi od zaborava te do sada na Facebooku prikupile više od četiri tisuće obožavatelja.

- Do sada sam ih napisao 60-ak, osim priča iz Pule bilo ih je nekoliko iz Vodnjana Fažane, Peroja, no najviše ih je naravno iz grada, veli nam.

Dodaje da se neke od štorija temelje na faktografiji, a neke su - kako naziv i kaže - priče.

- Ne trebaju one biti potpuno istinite, u tome i jest poanta. To su urbane legende za koje mnogi i znaju, no meni ih je cilj zapisati, ali i dodati uvijek neki moment za koji se dosad nije dosad znalo.

Primjerice, priča o eksploziji topa na Saccorgiani 1913. je istinita priča, za koju se zna, no malo je njih znalo da je ova priča zanimljiva i iz novinarske perspektive jer je top jer je top grunuo u deset sati, zaustavljena je rotacija, novine su presložene i do podne su s novom vijesti već bile pred čitateljima. Za ono vrijeme bio je to nevjerojatna brzina, kao da smo u digitalnoj sferi vijesti, dodaje.

Neke je priče, s druge strane, praktički pretvorio u igrokaze kao onu i pulskoj večeri u kojoj se čeka smak svijeta.

Pulski smak svijeta

Štorija govori o noći 19. svibnja 1910. kada su se mnogi Puležani okupili na brdu San Michele iza civilne bolnice i pogleda uprtih u nebo čekali svoje zadnje trenutke. Bili su spremni za smak svijeta!

Naime, kako se Halleyev komet 1910. približavao Zemlji, tako su novine diljem svijeta posijale paniku prenoseći istraživanja astronoma da je rep kometa sačinjen od smrtonosnog plina cijanogen. I da će Zemlja 19. svibnja proći kroz njegov rep, a otrovne pare uništit će cjelokupni život. Predviđali su potrese, požare, zahlađenja, zatopljenja...

Panika u svijetu rezultirala je i s nekoliko samoubojstava.

Na pitanje hoće li se štorije možda 'ukoričiti', naš sugovornik navodi da je primjetio da se najviše čitaju one priče kojima je radnja smještena u '70-te i 80-te prošlog stoljeća, dakle one koji su čitatelji sami doživjeli, dok ona iz vremena starije povijesti, izazivaju manje interesa.

- Meni su i te štorije drage i vrijedno ih je zapisati, kako se ne bi izgubile. Hoće li se one jednog dana postati knjiga, još je prerano govoriti, neke ideje postoje. Upravo zato ljubomorno čuvam desetak štorija koje neću objaviti na društvenim mrežama. Kod nekih su akteri još živi, za neke nemam dozvolu obitelji za objavljivanje, one čekaju u ladicama da dođe za njih pravo vrijeme. Možda i knjigu, zagonetno zaključuje naš sugovornik.