INVESTITOR MILE MAJDANDŽIĆ OPTUŽUJE Tražili su mi 60 tisuća eura za građevinsku dozvolu!

Mile Majdandžić iz Salzburga uložio je 3.000.000 kuna u gradnju kuće u Betigi. Iako je sve radio u skladu s projektom i građevinskom dozvolom, za kuću danas ne može dobiti uporabnu dozvolu. To znači da kuću ne može prodati, ne može je iznajmljivati, niti u banci hipotekarno založiti.

Gospodin Mile tek je jedna od žrtava dugogodišnje vladavine „Vodnjanskih kumova“, bivšeg gradonačelnika Klaudija Vitasovića i njegovog vjenčanog kuma, gradskog odvjetnika Gorana Pajića.

Detaljni plan uređenja Betiga jasno detektirao dalekovode

Priča počinje u kolovozu 2002. godine kada Mile Majdandžić, porijeklom iz Novske, od Ivana Jurmana iz Valbandona kupuje 579 četvornih metara zemlje za 30.000 kuna.

-Zemlju sam kupio prije 20 godina od Jurmana koji su bili vlasnici čitave Betige. To je najprije bila šuma, pa je bio pašnjak i neko je vrijeme bila zabrana gradnje i nisam mogao nikako dobiti građevinsku dozvolu, opisuje nam Majdandžić svoje početno iskustvo.

U to je vrijeme Grad Vodnjan usvajao Detaljni plan uređenja Betige na kojem je cijelo područje na kojem se nalazila Majdandžićeva parcela bilo rekreacijska zona na kojoj nije bila dozvoljena gradnja stambenih građevina.

Taj je plan bitan jer dokazuje da je Grad Vodnjan godinama upoznat s činjenicom da na tom području postoje dalekovodi koji se nalaze na parcelama na kojima je predviđena prometnica.

Na planu se vidi da je jasno ucrtan dalekovod oko kojeg je sa svake strane zabranjena gradnja na udaljenosti od 6,5 metara. Međutim, taj DPU nije nikad usvojen.

Desant na Barbarigu

-Kasnije se pojavio problem prilaznog puta. Jurman je cijelo područje isparcelirao. Imali smo prilaz s donje strane prema Barbarigi ali je Jurman prodao donje parcele i novi vlasnici su zatvorili put. Kad sam ga pitao kako ću sad prilaziti do svoje parcele, rekao mi je da ima put odozgo, pored dalekovoda, priča nam Mile. Na naše pitanje zar mu to nije bilo čudno, jer je znao da je dalekovod tamo desetljećima, dao nam je zanimljiv odgovor.

- Ja sam 1977. godine u Puli služio vojsku, imali smo desant na Barbarigu. Sjećam se tog dalekovoda, tamo je već 50 godina. Nije mi bilo čudno jer se pored dalekovoda ranije moglo prolaziti, postojao je put širine sedam metara. Jurman je prodao tu parcelu Gradu Vodnjan i računao sam da s tim nikad neće biti problema, objašnjava Majdandžić.

Problem prilazne ceste javlja se kad Jurmani nastavljaju s prodajom okolnih parcela.

Izdane brojne dozvole a nema prilaza za vatrogasce ili hitnu

-Kada je parcelu kraj dalekovoda kupio neki Šveđanin, on je svoju zemlju ogradio betonskim zidom i sada je između dalekovoda i zida ostalo točno dva metra i pet centimetara. Može se proći, ali na knap, sa privučenim retrovizorima. Ne mogu proći ni vatrogasci ni hitna pomoć, ne može proći ni Pragrande da isprazni naše septičke jame, nabrojio je Majdandžić neke od dodatnih problema nepostojanja prilazne ceste.

- Ja sam sve komunalne naknade platio u gotovini: 165.000 kuna. Rečeno mi je, ako ne platim u roku od osam dana  - kuća ide na ovrhu. Nama je više puta bilo rečeno da će biti provedena sva infrastruktura i asfalt, ali sad znam da su to bile priče za malu djecu. Današnja sitaucija je takva da kuću ne mogu prodat, ni iznajmit, ja sam zablindiran. Ne samo ja, nego svi mi u tom području. Razmišljam o tužbi, ali s državom se nije lako borit, naročito kad si sam, a teško je sve susjede pohvatat kad žive po raznim državama. To su Nijemci, Talijani, Slovenci, Albanci, priča nam ogorčeni Mile.

Na pitanje je li zatražio pomoć od prodavatelja Jurmana ljutnja dodatno raste.

-Jurman je prodao sve svoje parcele a kao prilazni put je ostavio parcele pod dalekovodom. Za to zemljište bivša vlast mu je isplatila milijune kuna. Kad sam ga pitao može li mi pomoći da nađeno neko rješenje rekao mi je da ga to više ne zanima, kaže Mile Majdandžić.

U građevinskoj dozvoli piše da kuća ima prilaz na prometnicu

On je 2018. podnio zahtjev za građevinsku i dobio ju je 2019. godine. U dozvoli piše da s njegove parcele postoji mogućnost priključenja na prometnu površinu koja je u tom trenutku već u vlasništvu grada. Dozvolu je potpisala i pečatirala gradska službenica Mirjana Gromila.

-Kako mi je Grad Vodnjan mogao izdati dozvolu? Ne samo meni nego za dvadeset kuća koje sad nemaju pristupni put. Kad mi je prije godinu dana došla komisija na tehnički pregled radi izdavanja uporabne dozvole rečeno mi je da mi je ne mogu izdati jer nemam pristupni put. A isti taj grad mi je u građevinskoj dozvoli napisao da ima pristupni put, i to gradski! Prije toga građevinsku nisam mogao dobit 20 godina, sve dok Jurmanu nije isplaćen put, kaže nam prilično razočarani Majdanžić dodajući da sigurno ne bi išao u investiciju da mu je grad spomenuo da bi oko gradske prometnice moglo biti problema.

U nedavnom razgovoru za Istra24 vodnjanski gradonačelnik Edi Pastrovicchio zapitao se kako su na tom podrućčju uopće izdavane građevinske dozvole.

-Upitno je kako su im uopće izdane građevinske kad, recimo, neke parcele uopće nemaju prilazni put. Nema ni ceste, a nema ni ostale infrastrukture. Nisam ni urbanist, a ni pravnik, ali znam da parcela koja nema prilaz ne može dobiti građevinsku. Ukoliko građevinska dozvola nije u skladu sa zakonom, onda im ne možemo izdati ni uporabnu, rekao je Pastrovicchio. Na naše pitanje je li to pošteno prema građanima koji su gradili temeljem građevinske dozvole i platiti sve komunalne dozvole, dobili smo sljedeći odgovor.

-Oni su znali gdje su kupovali. Na terenu je jasno da nema prometnice jer je na njoj ogromni dalekovod. Grad ne može sada ulagati milijune u izmještanje dalekovoda. Znači, ja bi trebao trošiti javni novac, milijune, da riješim problem nekih ljudi koji su svjesno ulazili u investicijski rizik jer je jasno da nema prometnica i druge infrastrukture. Ne pada mi na pamet. Pa mi imamo puno važnijih infrastrukturnih problema, zaključio je vodnjanski gradonačelnik.

Majdandžić: Pajić me tražio 60.000 eura za građevinsku

Investitor Majdandžić smatra da je za nastalu situaciju ipak najodgovorniji Grad Vodnjan.

-Nije za ovu situaciju kriv Pastrovicchio ali je njegova odgovornost da nam se sada pomogne. Na građevinskoj dozvoli je pečat Grada Vodnjana kojim se meni garantira pristup gradskoj prometnici. Kako su se dogovorili s Jurmanima, tako nek se sada dogovore s nama. Iz grada su mi savjetovali da se probam nekog susjeda dogovoriti da mi proda pristupni put ali to je danas jednostavno nemoguće, smatra Majdandžić.

On kaže da se u jednom trenutku pokušao dogovoriti i s odvjetnikom Goranom Pajićem. Tu dolazimo do glavnog razloga i središnje ishodišne točke cijelog problema.

-Ja sam se s njim našao, popio kavu, saslušao ga i onda mu rekao „Ne možemo na taj način pričati“, kaže Majdandžić. Na naše pitanje o kakvom se načinu radi dobili smo šokantan odgovor.

-Pajić mi je rekao da je glavni odvjetnik u Istri, pozvao me na razgovor u jedan restoran. Tamo mi je rekao da mi može riješiti građevinsku dozvolu jer ga u Vodnjanu svi slušaju. Rekao mi je „ Kako ja kažem, tako će biti“. Rekao mi je da će mi riješiti građevinsku dozvolu za iznos između 60.000 i 65.000 eura. „Dobit ćeš građevinsku u roku od 15 dana!“ Tada je bila zabranjena gradnja na tom području, dozvole nisu izdavane. Pajić mi je tvrdio da se na toj lokaciji može graditi samo dječji vrtić ali da on to može riješiti. Ja sam to odbio, popili smo kavu i razišli se, detaljno nam je razgovor s Pajićem opisao Mile Majdandžić.

Mile: Imam i kupce ali ne žele kupit bez uporabne

Goran Pajić nije želio komentirati ove ozbiljne optužbe niti odgovoriti na pitanja koja prenosimo u nastavku.

-U razgovoru s nekoliko osoba koji imaju nekretnine na području Vodnjana rečeno nam je da ste im se obraćali s ponudom da ih zastupate u predmetima Grada Vodnjana poput rješavanja imovinsko-pravnih i prostorno-planskih dokumenata. Primjerice, imamo izjavu osobe koja u službenom razgovoru kaže da ste joj za rješavanje građevinske dozvole za kuću na području Betige nudili svoje usluge po cijeni od nekoliko desetaka tisuća eura. Osoba detaljno opisuje vaš razgovor koji se događao prije nekoliko godina u jednom restoranu. Možete li nam za potrebe članka odgovorite na pitanje jeste li kao odvjetnik Grada Vodnjana nudili raznim osobama svoje odvjetničke i posredničke usluge u rješavanju njihovih imovinsko-pravnih i prostorno-planskih problema na području Grada Vodnjana, te za to tražili navedene iznose, glasila su naša pitanja upućena na odvjetnikov službeni mejl.

Ostali smo bez odgovora.

Bez odgovora za rješenje problema vrijednog tri milijuna kuna ostao je i Mile Majdandžić koji  trenutno traži bilo kakav izlaz iz ove apsurdne situacije.

-Ja imam i kupce ali kuću nitko ne želi kupiti sve dok papiri nisu uredni. Ja je prvi ne bi kupio, zaključio je Mile Majdandžić.