horor iz žminjske garaže
Mirta Marfan i Sofija Radić: Majke na različitim stranama žminjske tragedije
Način na koji je istarski policijsko-pravosudni sustav tijekom istrage tretirao ove dvije majke poprilično je različit. To se najbolje ogleda u dva dijametralno suprotna svjedočanstva koja je, najprije policiji, a potom na sudu, dala Mirta Marfan, majka optuženg Corrada Grabara. S druge strane, sustav je Sofiju Radić, majku preminulog, potpuno ignorirao. Upozoravamo da u članku ima uznemirujućih detalja.
Način na koji je istarski policijsko-pravosudni sustav tijekom istrage tretirao ove dvije majke poprilično je različit. To se najbolje ogleda u dva dijametralno suprotna svjedočanstva koja je, najprije policiji, a potom na sudu, dala Mirta Marfan, majka optuženg Corrada Grabara. S druge strane, sustav je Sofiju Radić, majku preminulog, potpuno ignorirao. Upozoravamo da u članku ima uznemirujućih detalja.
Na suđenju za žminjsku tragediju koja se dogodila u rujnu prošle godine svjedočile su dvije majke: Mirta Marfan, majka Corrada Orbana Grabara, opuženika za teško ubojstvo, i Sofija Radić, majka stradalog Borislava Radića.
Mirta Marfan u svom je kraju vrlo poznata. Pokojni suprug Klaudio bio je vlasnik poznatog žminjskog lokala ‘Orbano’. Klaudio Grabar poginuo je 2006. godine u autu kojeg je dva mjeseca ranije kupio od svoga kuma, velikog istarskog nogometaša i trenera Igora Pamića.
Prema onome što smo mogli u petak čuti na pulskom sudu, Mirta Marfan danas živi s Igorom Pamićem.
Sofija Radić kuharica je iz Mrkonjić Grada u Bosni i Hercegovini. Živi u vrlo skromnim uvjetima u Bulićima kraj Barbana. Da bi pribavila novac za pogreb preminulom sinu i platila odvjetnika Sofija skuplja boce po Rovinju i okolici.
Način na koji je istarski policijsko-pravosudni sustav tijekom istrage tretirao ove dvije majke poprilično je različit. To se najbolje ogleda u dva dijametralno suprotna svjedočanstva koja je, najprije policiji, a potom na sudu, dala Mirta Marfan.
Izjava Mirte Marfan iz policijskog izvješća
Iz policije prvi je na mjesto tragedije stigao rovinjski policajac Josip Petrović. On je kraj žminjske crkve vidio mušku osobu koja je imala vidljive opekline po cijelom tijelu.
-Utvrdili smo da se radi Borislavu Radiću. Na upit što mu se desilo, odgovorio je da je bio kod Corrada Grabara koji ga je polio benzinom i zapalio, upisao je policajac Petrović u izvješće.
Požar u garaži u tom su trenutku gasili pripadnici DVD Žminj. Petrović nastavlja izvješće.
- Na stepenicama sam primijetio da sjedi Mirta Marfan koja je gledala rečeni požar te sam je upitao što se desilo, na što je odgovorila da ne zna. Samo zna da ju je susjeda nazvala na mobitel i rekla da gori garaža. Pitao sam ju gdje joj je sin Corrado, na što je odgovorila da spava u sobi te da ga je zadnji put vidjela kada je oko 21:00 išla spavati, kada je i on otišao u sobu koja se nalazi do njezine, izvijestio je u istom izvješću policajac Josip Petrović.
Ubrzo nakon toga stigli su drugi policajci i uhitili Mirtinog sina Corrada.
Iz Mirtinih riječi iščitava se da ona ne zna što se u garaži događalo te da ni ona ni njen sin nisu sudjelovali u izazivanju požara, nanošenju smrtonosnih rana Radiću, kao ni pri gašenju požara.
Tijekom policijske istrage Mirta Marfan iskoristila je blagodat nesvjedočenja. Osam mjeseci kasnije, na pulskom sudu, Marfan je ipak svjedočila i ponudila potpuno drugačiju, prilično preciznu priču, s brojnim detaljima koji smanjuju odgovornost njenog sina.
Iskaz prenosimo uz minimalna kraćenja.
Mirta Marfan iz sudskog zapisnika
-Tog tužnog dana 6. rujna 2021., kod nas u garažu došli su moj sin Corrado, Boris i Paolo i to negdje oko 17 ili 18 sati. Njih trojica bili su veseli i već su malo bili pripiti. Ja se s njima nisam družila toga dana, iako sam ponekad znala i ja podružiti se s njima u garaži. Negdje oko 21:00 sat ja sam im napravila večeru i odnijela u garažu. Boris i Corrado sjedili su za stolom u garaži, a Paolo je spavao pokriven dekom na kauču u garaži. Boris i Corrado pili su, pušili su i slušali muziku. Na stolu je bilo puno opušaka. Ja sam im ostavila večeru i otišla sam ponovno gore u kuću, započela je svjedočenje Mirta Marfan.
-Negdje oko 23:00 sata htjela sam otići spavati. Kako je bilo hladno Corradu sam u garažu odnijela majicu sa dugim rukavima. Paolo je i dalje spavao tako što je bio licem okrenut prema naslonjaču od kauča i pokriven dekom, a Corrado i Boris su i dalje bili za stolom na istom mjestu kao i kada sam im odnijela večeru. Tada su njih dvojica već bili uništeni, a pritom mislim da su bili jako pijani i cigarete su bile na stolu cijele izgorene u pepeljari. Ja sam nakon toga otišla ponovno kući, istuširala sam se, obukla sam pidžamu, izjavila je pred sudom Mirta iako je policajcu koji je prvi došao na mjesto zločina rekla da je išla spavat dva sata ranije, u 21:00.
Marfan: Do požara je došlo usred naguravanja
-Tada sam ih čula da se deru i da pjevaju, ali kako su bili preglasni ja sam, kako ne bi smetali susjedima, ponovno otišla u garažu da ih smirim. Kada sam ja već bila na putu prema garaži, Paolo je otvorio vrata od garaže, velika garažna vrata koja se dižu potiskivanjem od ispod prema gore. Paolo je meni rekao „Reci im ti da prestanu, jer ako ne, ja ću otići“. Ja sam u tom trenutku vidjela samo kut od stola za kojim su ranije sjedili Boris i Corrado. Vidjela sam Corrada koji je i dalje sjedio za stolom na istom mjestu. Borisa nisam vidjela, ali sam vidjela njegove ruke kako vuku Corrada za njegove ruke. U tom trenutku je Corrado u jednoj ruci imao svoj mobitel koji je svijetlio, a u drugoj ruci je imao zvučnik. Corrado je držao svoje ruke u zraku, u visini prsa, a Boris ga je vukao za ruke na način da ga je držao za njegova zapešća. Vjerojatno je Boris htio doći do tog mobitela i do zvučnika, odnosno uzeti ga iz Corradovih ruku, svjedočila je Mirta Marfan pred pulskim županijskim sudom.
Tada je prešla na sam čin izazivanja požara.
-Vidjela sam da se je onda srušio stol i nakon toga su obojica pala na pod. Obojica, i Boris i Corrado, skupa padaju zajedno sa stolom na pod. U istoj sekundi je sve buknulo. Borisu su počele gorjeti hlače, a ja sam mu rekla da se baci na travu i kada se bacio na travu ja sam ga kotrljala da se ugasi jer je Boris bio pijan. Corrado je samo stajao pored na nogama, bio je sav u šoku, govorio je „Rizbo, Rizbo, što mu je“, a ja sam govorila Corradu da se makne. Onda sam trčala gore po mobitel u kuću da pozovem hitnu, a Paolo je išao u kuću kako bi donio kante vode. Nakon što sam ja nazvala hitnu, onda smo ja i Paolo zajedno točili kante i nosili ih dolje i kada sam se vratila više Borisa nije bilo. Ja i Paolo smo skupa išli sa kantama vode iz kuće prema garaži, ali Borisa više nije bilo, pa smo nas dvoje prolili tu vodu u garažu, ali je u međuvremenu sve izgorjelo što je bilo u garaži, zaključila je Mirta Marfan svoje svjedočenje.
Koji je iskaz Mirte Marfan istinit?
Dakle, u izjavi policajcu neposredno nakon nesreće Mirta Marfan je rekla da ne zna ništa i da su ona i Corrado u trenutku nesreće spavali. Nakon osam mjeseci je iscrpno svjedočila kako je pokojni Boris bio pijan, kako je on nasrtao na Corrada ne bi li došao do mobitela, kako se vatra slučajno zapalila, kako je ona gasila vatru, pokušavala spasiti nesretnog Borisa i kako je upravo ona zvala hitnu pomoć.
Mirta Marfan je policiji i sudu ponudila dvije dijametralno suprotne priče i svakako će biti zanimljivo koji će narativ prhivatiti sutkinja Gabrijela Marčeta Ferić i njeno sudsko vijeće.
Mirta Marfan nije bila dostupna za komentar ili pojašnjenje navedenih svjedočanstava.
Sofija Radić: Majka koju je sustav ignorirao
S druge strane, majku ubijenog Sofiju Radić, niti tijekom noći kada se dogodio incident, ni dan kasnije, nitko uopće nije izvijestio da joj je sin teško nastradao. Zašto to nije učinila rovinjska policija, iako je takav postupak sasvim uobičajen, nismo u petak saznali od čelništva Policijske uprave istarske.
Sustav je tu prvi put zakazao.
Sofija je za nesreću svoga sina saznala tako što je izvjesni doktor Šimić ili Šimičić nazvao neki kafić u Barbanu, onda je netko iz kafića zvao Sofijine susjede, pa su susjedi sačekali da se Sofija i njen suprug Slavko vrate s posla i tada im priopćili.
Da joj je sin nastradao Sofija je, dakle, doznala sasvim slučajno, izvansustavno, gotovo 24 sata nakon incidenta u garaži.
Sina, koji je preminuo nakon 18 dana, nikad više nije vidjela. Niti, rovinjska, niti bilo koja druga policija, niti tužiteljstvo, nikada joj se nisu obratili, nikad nisu saslušali informacije koje im je o odnosu dvojice prijatelja Sofija mogla ponuditi.
Tu je sustav drugi put zakazao.
Paolo Šujević: Svjedok koji prijeti majci žrtve
Sljedeći propust sustava ogleda se u činjenici da policija nikad nije pregledala sobu Borisa Radića. Nadalje, policija nikad nije pronašla njegov skuter, iako postoje ozbiljne indicije da je sukob povezan s motorom i ključevima motora.
Kad se tako od početka nanižu propusti, onda uslijedi i onaj najteži: Paolo Šujević, treća osoba iz garaže (akter kojeg je policija tretirala samo kao svjedoka) u Žminju je susreo Sofiju Radić i zaprijetio joj da će je zapaliti. DORH je zbog tog događaja protiv Šujevića podigao kaznenu prijavu i zabranio mu prilazak Sofiji Radić.
Prijetnja majci da će nastradati na isti način kao i njen sin nezamisliv je psihički nasrtaj na nesretnu ženu. Unatoč zabrani prilaska, Sofija i njen suprug i dan danas su zabrinuti zbog Šujevićevih prijetnji.