Za Istru24 govore zaposlenici Istarskog veleučilišta. Otkazom se prijeti i zbog punjenja električnih romobila: "Kome da prijavimo?! Županija ih štiti!"

Počelo je poput male grude snijega, kao ispovijest jedne osobe. Kroz razdoblje koje je uslijedilo zakotrljalo se kao lavina. Razgovori koje je Istra24 posljednjih mjeseci vodila s djelatnicima i djelatnicama Istarskog veleučilišta bili su mučni. Katkad i uz suze.

Na Veleučilištu se događa sustavni mobing, tvrde naši brojni sugovornici/e, koji su zbog straha za vlastiti posao zamolili da njihove izjave i dokazi koji su dostavili redakciji ostanu anonimni.

Stupanje u kontakt s medijima

S obzirom na to da su uvjereni da će Županija, bez obzira na to stanu li iza svojih ispovijesti imenom i prezimenom ili ne, čvrsto podržati dekana Daglasa Koracu i onu šačicu ljudi koja ga podupire, Istra24 je radi zaštite onih koji su progovorili odlučila da neće eksplicitno opisivati događaje. Neke od njih je, tvrde, vrhuška Veleučilišta već upozorila da će za stupanje u kontakt s medijima trpiti posljedice.

Ovaj portal je još 21. ožujka o svemu izvijestio Istarsku županiju, koja je osnivač (vlasnik) Istarskog veleučilišta, župana Borisa Miletića osobno, predsjednika Upravnog vijeća Ezija Pinzana i člana Valtera Boljunčića. Pitali smo ih jesu li obaviješteni o situaciji.

Prvi odgovor iz Županije glasio je da su upoznati s predmetom našeg navoda i da je poduzeto sve što se poduzeti može.

- Budući na, kao što sami kažete, osjetljivost teme, isto nismo u mogućnosti komentirati, kazali su tada.

Etičko povjerenstvo

Županija se ovdje referirala na jedan sluča mobinga, odnosno jedini koji je dotad bio formalno prijavljen. Iz Županije nam je kasnije rečeno da su za taj slučaj Upravno vijeće i Etičko povjerenstvo Istarskog veleučilišta, „nakon provedenih neovisnih postupaka, utvrdili da nema mobinga, odnosno da su optužbe neosnovane“.

Daglas Koraca je zanijekao da dio zaposlenika zastrašuje ili se zastrašivalo, kao i da su međuljuski odnosi narušeni te je kategorički odbacio optužbe za mobing. Štoviše, tvrdi da sve zaposlenike smatra bliskim suradnicima i među njima ne radi razlike.

- Relativno smo mali kolektiv i sa svim kolegama se, neovisno o mojoj funkciji dekana, prijateljski odnosim odnosno popijemo kavu kad smo u prilici, popričamo, posavjetujemo se u slučaju potrebe i sve ostalo uobičajeno u normalnom načinu komunikacije i ponašanja, a što Vam mogu potvrditi zaposlenici Veleučilišta ukoliko želite doista istražiti sve relevantne činjenice na konkretan i primjeren način, poručio je dekan.

Kako bi dokazali koliko je atmosfera zatrovana te koliko su najodgovornije osobe na Veleučilištu „izgubile kompas“, svjedoci su nam otkrili da se u zastrašivanje išlo toliko daleko da se otkazom otvoreno prijetilo i zato što je par radnika/ca svoje električne romobile punilo u prostorijama Veleučilišta.

„U slučaju ponavljanja ponašanja“ - piše u mailu u kojem su upozoreni – „bit ćemo primorani poduzeti druge pravne radnje koje u konačnici mogu dovesti do otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika“.

Akademsko okruženje

Svjedoci te „gluposti“, kako nazivaju ovu prijetnju otkazom, kažu da ne razumiju zašto je punjenje romobila toliki problem, a sve i da jest, zar se to ne može ljudski riješiti, usmeno upozoriti, na jedan normalan, human i kolegijalan način, pogotovo i zato što se radi o akademskom okruženju.

- Pojedinci bliski dekanu, među kojima svakako ima i onih koji su kompetentni, ali i onih koji su uhljebljeni stranačkom iskaznicom i doslovno ne rade ništa, uzeli su si za pravo da odlučuju o svemu, čak i prema kolegama s kojima su u istom akademskom rangu. Najblaže rečeno je da se ponašaju na način kojim se ne funkcionira i radi u akademskoj zajednici. Oni koji su na to upozorili su šikanirani, rekao je jedan zaposlenik.  

„Ako niste s njima, to jest ako upozorite na nešto ili se s nečim ne složite, onda vam oni, vladari, to odmah uzmu za zlo, računaju kao da ste protiv njih. Uskoro vas izoliraju, a stvari su znale otići toliko daleko da se o vama počinju širiti neistiniti tračevi, čak i izvan ustanove, ispričao je drugi.

Nije prvi put

Pojašnjavaju da dekan Daglas Koraca ima povijest zastrašivanja iza zatvorenih vrata. O prodekanicama Dijani Drandić i Sanji Grbac Babić ne mogu reći isto, ali je činjenica, ističu, da su sa svime upoznate, a da nikada nisu stale u zaštitu niti nastavnog, niti nenastavnog osoblja. U jednom trenutku, kaže izvor Istre24, u potpunosti se pređe granica normalnog ponašanja, u drugom se Koraca pravi kao da se ništa nikada nije ni dogodlo.

- I kome da onda prijavimo? Pa sve je već utvrdila Agencija za znanost i visoko obrazovanje i nikome ništa! Nitko nije niti trznuo. Brdo ljudi je otišlo s Veleučilišta i to nikome nije čudno?, pita se naša sugovornica.

Agencija za znanost i visoko obrazovanje (AZVO) je, naime, na Istarskom veleučilištu 2019. provela postupak reakreditacije, kojim je, među ostalim, utvrđeno da na toj visokoškolskoj ustanovi vlada atmosfera kaosa i nesigurnosti. Nakon te revizije, Veleučilištu je 2021. godine zabranjen upis studenata, no kasnije je ustanova uklonila nedostatke te dobila dozvolu da upisuje studente. U vrijeme kada se provodila revizija v.d. dekana je bio Boris Marjanović, a predsjednik Upravnog vijeća današnji dekan Daglas Koraca.

Skidanje zaštićenog sadržaja

„Nedavne promjene uprave praćene temeljitim kadrovskim i strateškim promjenama, te narušenih međuljudskih odnosa, stvorili su atmosferu nesigurnosti, što bitno ugrožava kvalitetu i dovodi u pitanje daljnji razvoj i održivost samog studija“, bilo je tada navedeno u odbijenici prigovora Veleučilišta na ishod revizije.

Stručno povjerenstvo AZVO-a onomad, iako su članovi razgovarali i sa nastavnicima i upravom, nije uspjelo dokučiti zašto je uopće došlo do smijene prijašnje uprave na čelu s Davorom Miškovićem. Što se tada točno događalo, razjasnila je jučer Istra24.

- Ismijavaju „slabije“ i naslađuju se tuđim patnjama. Ponizit će te zato što mogu. Ne postoji nekakav poseban razlog. Nije to stvar samo dekana. Okružili su se sami sobom i na svim pozicijama su, smatraju sugovornici Istre24.

Sugovornici se slažu i u tome da nije bitno koliko se netko trudi, zalaže i radi. Tko nije osoba od povjerenja Daglasa Korace, teže će napredovati, dok će oni bliski njemu izbjeći bilo kakav tip opomene, čak i kada je zaslužena.

Kao primjer navode zaposlenika koji je u radno vrijeme ilegalno skidao sadržaj zaštićen autorskim pravom. Ali, kažu, njemu nitko ne može ništa, njega štiti Koraca i još se i otvoreno hvali time i plaćom koju ima.

Opomene, stege, ometanje u radu

Istra24 je provjerila taj navod. Carnet nam je, naime, potvrdio da su zadnje upozorenje Veleučilištu slali u siječnju 2023. godine.

- Neke kolege imaju strah da na marendi ne ostanu minutu više od pola sata, da slučajno ne zakasne. Mene su pustili na miru, pokušavam ne razmišljati o tome, kaže izvor Istre24.

Njegova kolegica svjedoči da su joj, kada se tek zaposlila, pojasnili s kime se smije, a s kime ne smije družiti. Razumije se, pojašnjava, da su u početku nepoželjni bili svi koji su tamo radili u vrijeme Davora Miškovića. Oni su, prisjeća se, s vremenom ionako ili bili praktički protjerani, ili su sami otišli. Onda su, tvrdi, na tapetu došli neki drugi ljudi.

- Jedan nastavnik je dobio nezasluženo tešku stegu, drugi opomenu, nekoliko djelatnika nenastavnog osoblja je također doživjelo mobing, ometalo ih se u radu, oduzimale su im se poslovne zadaće. Veliki broj djelatnika je zadnjih par godina iz institucije otišlo upravo zbog neizdrživih pritisaka i stresa, a zbog banalnih razloga koji se politički podobnim djelatnicima nikada nisu predbacivali, govori naš sugovornik.

Hitan sastanak

Nažalost, razgovori s radnicima otkrili su i da je nekolicina njih morala potražiti liječničku pomoć. Anksioznost, noćne more i povraćanje neki su od simptoma koji je uzrokovao velik stres, zbog čega postoje djelatnici koji su bili, ili su sada, i na tabletama za smirenje.

U daljnjoj korespondenciji, iz Županije su ponovili da postoji samo jedan slučaj službeno prijavljenog mobinga, „a ne više njih kao što pokušavate implicirati“. Osim ako, pitali su nas, druge/i djelatnice/i nisu navodne mobinge prijavljivali isključivo nama.

Nadodali su ipak da Županija oštro osuđuje svaki oblik diskriminacije po bilo kojoj osnovi, uznemiravanja, mobiga.

„Ukoliko je do istih došlo, odgovorni trebaju snositi posljedice“, drže u Županiji.

Uslijedilo je i naše dodatno pojašnjenje zato što, zbog osjetljivosti teme i poštovanja prema sugovornicima koji su smogli hrabrosti ispričati svoju priču, a prije objavljivanja ovog teksta, nismo htjeli preskakati stepenice, od kojih je jedna nesumnjivo i ona Županije. Objasnili smo i da žrtve često ne prijavljuju mobing nadređenima ako su možebitno oni ti koji mobing provode te da nije neuobičajeno da se zbog nemoći na koncu javljaju medijima.

Potom su nas iz Županije izvijestili da su održali hitan sastanak s dekanom Daglasom Koracom, tajnikom Ivanom Beletićem Tatićem, Ezijom Pinzanom i Valterom Boljunčićem te da su tada informirani da je zabilježen još jedan slučaj prijave uznemiravanja, ali da je taj došao od zaposlenice koju je za mobing ranije prijavila kolegica (što su nam već potvrdili), a sada je prijava išla u suprotnom smjeru.

Sandučić za pritužbe

Kažu da predstavnici Istarskog veleučilišta nisu zaprimili nikakve druge prijave niti imaju bilo kakvih saznanja o drugim eventualnim slučajevima mobinga te da se svaka potencijalna žrtva neprihvatljivog ponašanja, „odnosno osoba koja ima saznanja o relevantnim činjenicama može se obratiti Etičkom povjerenstvu koje se brine o provedbi Etičkog kodeksa, a sastoji se od pet članova, i to iz redova nastavnika, studenata i općih službi".

- Dakle, zastupljene su sve kategorije dionika Istarskog veleučilišta. Nadalje, na Istarskom veleučilištu djeluje i Povjerenik za zaštitu dostojanstva zaposlenika koji je, uz dekana, ovlašten za zaprimanje i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva radnika.

Uz to, kažu da je Istarsko veleučilište omogućilo zaposlenicima i studentima prijavu takvog ponašanja anonimno putem „sandučića za pritužbe“, zatim putem anonimnih evaluacijskih anketa koje se redovito provode, a anonimnu prijavu moguće je poslati i redovnom poštom ili elektroničkim putem.

Paušalne činjenice

O svemu smo pitali i dekana Daglasa Koracu, ali i prodekanice Dijanu Drandić i Sanju Grbac Babić.

- Prvenstveno želim istaknuti da Vaše navode smatram vrlo ozbiljnima u smislu da bi se radilo o ozbiljnim protupravnim i nekorektnim te neprofesionalnim situacijama pa stoga paušalno navođenje činjenica bez adekvatnog konkretiziranja, ne smatram primjerenim za profesionalni dijalog odnosno analizu situacije. Pogotovo smatram da bi većina takvih tvrdnji imala biti predmet raznih formalnih odnosno sudskih i inspekcijskih postupaka, no s obzirom da tome nije tako osim u odnosu na samo jednu zaposlenicu, na što ću se kasnije osvrnuti, to samo po sebi svjedoči o svemu. Posebno ukazujem na činjenicu da nikakav eventualni strah ili mogućnost štetnih posljedica na strani bilo koga, ne može biti realan jer je notorno da je podnošenje prijava ili općenito pokretanje postupaka kod nadležnih tijela, legitiman način za utvrđivanje eventualnih povreda nekih propisa te sam osobno, pogotovo s obzirom na moju istaknutu funkciju, uvijek i bezrezervno suglasan da se sve utvrdi na primjeren i zakonit način i da se bilo kakva kršenja prava i obveza primjereno sankcioniranju od strane bilo koje nadležne institucije,poručuje dekan Istarskog veleučilišta.

Koraca je istaknuo da je u svojoj komunikaciji nikada ne povisuje ton, ne prijeti i ne vrijeđa, ne ponižava i ne uznemirava druge, a pogotovo nije nasilan ni na koji način, već se uvijek prema drugima odnosi s poštovanjem, razumijevanjem i visokom razinom bontona, a upravo tako se, govori, odnosio prema svima na Veleučilištu.

Tanki pregradni zidovi

- A da je to što navodim istina, mogu potvrditi moji kolege koji rade u uredima oko mojeg jer su uredi odvojeni tankim pregradnim zidovima te su staklena ulazna vrata gotovo uvijek otvorenima radi lakše komunikacije, pa tako svatko može čuti što se govori i na koji se način govori, poručuje.

Valja ovdje istaknuti da je prvi Koracin "uredski susjed" njegov stranački kolega, IDS-ovac Ivan Beletić Tatić, koji je na Istarskom Veleučilištu zaposlen nakon smjene Miškovića, a kada je Koraca imenovan za predsjednika Upravnog vijeća. On je ujedno i predstavnik radnika u Upravnom vijeću. Na istom katu su još prodekanice, osobe od najvećeg povjerenja dekana, od kojih je jedna, Sanja Grbac Babić, također u Upravnom vijeću. Uz njih, tu su i dvije zaposlenice u računovodstvu te dekanova tajnica koja je, prema našim informacijama, već neko vrijeme na bolovanju.

Tvrdi da je prava istina o međuljudskim odnosima i atmosferi na Veleučilištu sasvim suprotna od sadržaja našeg upita (temeljenog na višemjesečnom istraživanju i razgovorima sa dijelom zaposlenika, op.a.). Koraca veli da se članovi kolektiva međusobno druže te da se zajednički obilježavaju rođendani, obljetnice, diplome, vjenčanja, rođenja djece i ostale prigodne situacije.

- Otputovali smo zajedno na svečanu sjednicu Zbora veleučilišta u Zagreb, družimo se zajedno na promocijama studenata i ostalim prigodama, a obilježavamo i godišnja druženja. Nitko od zaposlenika od mene nije nikada dobio opomenu pred otkaz, a što se vrlo lako može provjeriti uvidom u pismohranu i dosjee zaposlenika, elaborira.

Što se tiče punjenja romobila, govori da je svojedobno troje djelatnika neovlašteno punilo vlastita električna prijevozna sredstava (romobil i motor) na trošak Veleučilišta, a što nije dopušteno sukladno zakonu, internim aktima te poslovnoj praksi na Veleučilištu.

Samo neformalno upozorenje

- Pa su dotični djelatnici od strane naše pravne službe mailom dobili samo neformalno upozorenje da to nije dopušteno jer inače djelatnici upravo s toga osnova imaju osiguranu naknadu troškova prijevoza sukladno propisima, naglašava Koraca.

Što se tiče preuzimanja sadržaja zaštićenog autorskim pravom, dekan pojašnjava da je Carnet koordinator dobio upozorenje i zahtjev da se sadržaj ukloni, što je on i učinio. Koraca tvrdi da koordinator uopće nije obavijestio nadređene o upozorenju jer se, prema dekanu, nije radilo o situaciji koja bi uopće zahtijevala takvo postupanje.

Prodekanice nisu odgovorile na naš upit.