Iako ima svega 18 godina, Mauro Perković već je pouzdani stoper NK Istre 1961 i član Hrvatske reprezentacije. Krasi ga urođena snaga; odličan tajming i skok, sjajno čita igru i zna izaći. To je pokazao i u posljednjem kolu pred domaćom publikom kada je dao gol u važnoj pobjedi nad Goricom, a ujedno je to bio 500-ti prvoligaški gol Istre. Dao je još jedan gol Slavenu na gostovanju.
Doživio je da mu je usred utakmice s Rijekom ponajbolji njen nogometaš i strijelac prve lige Josip Drmić prišao, pohvalio ga i podijelio par nogometnih savjeta.
Njegov vršnjak i kolega iz reprezentacije, Mateo Lisica, također je dijete Istre. Igra sve bolje, sve opuštenije na prirodnoj poziciji desnog krila. Dosad je dao dva prvoligaška gola, Rijeci i Dragovoljcu. Veliki talent, krasi ga eksplozivnost, brzina, posebno ona startna, kojom stječe prednost pred obrambenim igračima. Kao školarac je u trčanju bio brži od svog uzrasta.
Za Lisicu se svojedobno interesirala Rijeka, a i Dinamo, s kojim je, ima tome, bio na turnirima. U Dinamu su smatrali da bi bio dobar bek, pozicija koju može također dobro igrati. No, čini nam se da ga trener Istre Gonzalo Garcia koristi na optimalnoj krilnoj poziciji.
S dvojicom 18-godišnjih nogometaša Istre razgovaramo uoči današnjeg domaćeg susreta s prvoplasiranim Dinamom, na terasi 'Dvojke', kafića proslavljenog pulskog vaterpoliste Damira Burića. Obojica naručuju Cedevitu.
Jeste li vas dvojica jedini Istrijani u klubu, bar prvoj postavi?
Lisica: U prvih 11 jesmo, ali u seniorskoj ekipi je tu još moj bratić Mihael Rovis, koji je godinu dana stariji od nas.
Perković: Sad nam se priključio i Antonio Maurić, koji je isto godište kao i mi.
Znači, imate teret braniti tradiciju?
Perković: Ne bih rekao da je to teret. Imamo zadovoljstvo.
Voli vas posebno publika. Mladi ste, kvalitetni, ali i zbog toga jer je malo u klubu domaćih igrača. Kako vas doživljaju ljudi u gradu?
Perković: Dosta nam ljudi prilazi, daju nam podršku.
Lisica: Ne bih htio da me sad drugačije gledaju ljudi. Ok, volio bih da navijaju za nas, ali da me gledaju jednako kao i prije.
Nije to loša strana slave. Igrate važnu ulogu i ako ostanete u klubu, igrat ćete sve značajniju ulogu. Kakvo je iskustvo dati gol?
Lisica: Mauro ima bolje iskustvo, dao je važnije golove. Ja sam dao svoj prvi gol kad smo gubili od Rijeke 4-2 ili 5-2. Golom sam probio led, ali ne skroz, jer ipak smo izgubili utakmicu. Drugi gol sam dao u pobjedi nad Dragovoljcem 3:0, dok je Mauro donio, uz Belju pobjedu, a golom Slavenu na gostovanju osigurao neriješen rezultat. Ne može se to mjeriti s težinom moja dva gola.
Budućnost Istre - Mateo Lisica i Mauro Perković
Kakav je osjećaj kad zabiješ gol pred publikom?
Perković: To se dogodi u sekundi, adrenalin i onda samo slaviš. Utakmice ide dalje, fokusiran si, ali kasnije dobivaš poruke podrške. Lijepo je.
Kako je počelo? Ti si Mateo s četiri godine počeo trenirati u Štinjanu, a s osam si došao u Istru i tu si već deset godina.
Lisica: Moj bratić Mihael Rovis počeo je trenirati nogomet u Štinjanu pa sam krenuo njegovim stopama. Prvi trener je bio Sandi Popović, ustvari prvi baš pravi trener bio mi je Lazendić u Štinjanu. Najbolje ekipe tada su, uz nas, bile Istra 1961 i Pula ICI.
U ICI-ju je tada bio Perković?
Lisica: Da. Tada su me braća Mavrić pozvala u Istru.
Perković: Ja sam sa šest-sedam godina, s prvim razredom osnovne, počeo u ICI-u, jer je moj stariji brat trenirao košarku na Stoji, i to je automatski bilo lakše mojim roditeljima jer su lokacije blizu. S devet godina su me pozvala braća Mavrić, koji su nam dan danas susjedi. Mama tad i nije baš bila za to, ali su je treneri Mavrić nagovorili.
Kad smo već kod brata Tonija, obojici je urođena snaga. Koliko je stariji od tebe?
Perković: Pet godina.
Obojica ste u reprezentaciji.
Perković: Da, lijepo nam se poklopilo.
Kao stariji brat sigurno ti je bio uzor?
Perković: Uvijek sam se ugledao na njega, bio mi je motivacija. Probao sam i košarku igrati. Ispred kuće imamo koš i često pucam. Da nisam uspio u nogometu, vjerojatno bih bio u košarci.
Mauro Perković, stoper koji daje golove
Koji su vam treneri bili posebno važni?
Perković: Što se tiče podrške, to su bili treneri Mavrići. Uvijek su mi bili podrška i dan danas mi daju savjete.
Lisica: Najdulje me trenirao Kristijan Dadić, kod njega sam najviše naučio. Što se tiče rastezanja, puno me naučio trener Peršić, smiren i kulturan, jako dobar za rad s djecom. Da, i trener Božac.
Aktualni trener Istre Gonzalo Garcia - kakvo vam je iskustvo rada s njim? On inzistira na atraktivnom nogometu, dok je Istra prije njega igrala dosta defanzivno.
Perković: Svakako novo iskustvo za nas. Trebalo nam je neko vrijeme da se tome prilagodimo. Zahtijevao je više igre, da se namećemo protivnicima. Jer prije se Istra dosta često znala povući. Želi da odmah oduzmemo loptu, da igramo brzo. U početku smo mislili da sve to uzalud radimo, ali vremenom se isplatilo. Igra nam je bolja.
I efikasnija.
Lisica: Otkad je došao trener Garcia više je igre, posjeda, ševe, sve kroz loptu, ništa kroz 'suhu trku'. Meni iskreno odgovara takav nogomet. U omladinskom pogonu jako smo puno igrali na duge lopte, navikli smo se na to. Mislio sam da mi neće odgovarati stil igre, ali na kraju je ispalo smisleno. Trener i suradnici uvijek analiziraju protivnike, znaju gdje će se otvoriti prostori i kako učiniti progresiju prema njihovom golu.
Igrate različite pozicije?
Lisica: Mogu igrati krilo, ali i beka. Beka igram u reprezentaciji jer me na toj poziciji vidi Šimunić. I to mi odgovara, nemam otpora prema toj poziciji. Naravno, svi moraju igrati obranu, a sve počinje od špice.
Perković: Pozicija stopera mi najviše odgovara, ali mogu igrati i beka.
Napadači golgeteri pokupe svu slavu ako daju gol, no stoper je nekako najveći frajer.
Perković: Ali, to donosi veliku odgovornost, prvi pas počinje od stopera.
Da, uvijek se kritizira obrana, dok se ne vide prethodne pogreške napadača ili veznjaka.
Lisica: Dok napadači i krilni moraju trčati, stoperi moraju imati veću odgovornost, pa su ti leveli slični. Sve pozicije u nogometu imaju jednaku težinu.
Bio si uvijek brz?
Lisica: Start mi je brz. Stvorim tu prednost na početku.
Prva utakmica u prvoj ligi?
Perković: Sa 17 godina u Puli protiv Rijeke. Pun treme uoči utakmice, ali onda sam se u igri fokusirao. Dosta dobro sam odigrao, igrao sam svih 90 minuta.
Lisica. Ušao sam prvi put s klupe protiv Slavena. Užas. Tresao sam se od treme.
Čini mi se da si jako napredovao, ne samo zbog rješavanja treme, nego sad igraš opušteno.
Lisica: Trebalo mi je, po mom mišljenju, previše vremena da se riješim treme. Treneri su mi uvijek govorili da se opustim.
Da, lako je to reći.
Lisica: Pa da, nije lako sa 17 godina igrati protiv Oršića, Majera, Ivanušeca, Petkovića.
Koji vam je najdraži 'drugi klub' u Ligi?
Lisica: Nemam nijedan, ali moj nono je Hajdukovac.
Perković: Kad bih došao kod brata u Split vidio bih tu atmosferu. Kad sam igrao na Poljudu vidiš da svi žive za Hajduk. Hajduk mi je drugi klub.
Lisica: Njima pada kiša, a tribina Torcidaša puna.
Kako ocjenjujete kvalitetu lige? Meni se čini da ima bolje stadione, manje ali nove, da bi to bila sjajna liga?
Lisica: Mislim da je liga zadnjih pet godina baš jako puno napredovala; od transfera, klubova... ali iskreno, volio bih da je više ekipa. Jer, četiri puta igrati sa svakom ekipom... Igrali smo s Goricom pet puta.
Ne trebaš analizirati protivnika.
Da.
Biti pozvan u reprezentaciju, kakav je to osjećaj?
Perković: To nam je čast. Dobiješ malo i samopouzdanja kad znaš da te želi reprezentacija. To ti je san otkad počneš igrati. Sad samo uživamo.
Kad ponovno igrate?
Perković: U ožujku nas čekaju tri utakmice.
Lisica: Čekaju nas Island, Rumunjska i Gruzija. (Utakmice se igraju 23., 26. i 29. ožujka, samo prvoplasirana momčad u skupini izborit će nastup na Euru, op. a.).
Kako je biti između 20 najboljih mladih igrača u zemlji?
Lisica: Odličan je osjećaj kad te pozovu, kad dobiješ taj papir. No, meni je veća trema kad igram utakmice u HNL-u nego s reprezentacijom. U reprezentaciji su svi naši vršnjaci, nisu jači, nabijeni i s iskustvom, dok ti u HNL-u nije svejedno. Čast je igrati za reprezentaciju, nema ničeg boljeg. Svi smo si top, stalno komuniciramo, a najbolji smo s Kolićem koji je igrao za Istru; sada je treći golman Osijeka.
Mateo Lisica: Najbolji protiv kojeg sam igrao je - Livaja
Koje ste dobro iskustvo na terenu imali sa starijim igračima u HNL-u?
Lisica: Kad smo igrali protiv Hajduka izdvojio bih Melnjaka, dao mi je 'pet' i rekao "sretno". On je lijevi bek pa smo si jedan nasuprot drugom. Začudio sam se, to sam prvi put doživio.
Perković: Meni se to dogodilo protiv Rijeke na Rujevici. Na poluvremenu mi je prišao Drmić, pohvalio me i dao savjete: 'Bravo mali, dobro igraš, prije se riješi lopte, bit će ti sigurnije'. To mi se prvi put dogodilo.
To me ne čudi kad je najveća faca lige.
Lisica: Ja bi rekao Livaja. Meni je to najbolji igrač protiv kojeg sam igrao, ne kojeg sam čuvao, ali protiv kojeg sam igrao. Noge su mu ovakve... i kad se nasloni na tebe, k'o da igra mali nogomet. Nemaš šanse. Da igra pivota u malom nogometu, nikad mu ne bih oduzeo loptu.
Perković: Nepredvidljiv je, nekad misliš da će primiti loptu, a on odigra isprve; napadneš ga i ispadneš. Ne možeš ga pročitati, pametan je igrač.
Lisica: Svugdje ga ima, desna, lijeva strana, sredina, obrana.
Tko vas fascinira u Dinamu?
Lisica: Ivanušec. Kad smo igrali protiv Dinama igrao je lijevog veznog. Što je on radio s loptom... Prebrz je s loptom. Da, prije i Gvardiol... Stroj.
Danas u 17.05 istrčavate protiv Dinama. Ćemo ih dobit'?
Lisica: Idemo rasterećeno, bez pritiska, imamo 14 bodova više od Dragovoljca. Dinamo je najbolja ekipa lige. Nemamo šta izgubiti. Ako osvojimo što, grad će poludjeti!
Kakav je tvoj osjećaj Mauro?
Perković: Zadnji put kad smo igrali protiv Dinama, čak smo ih imali, nisu nam u drugom poluvremenu stvorili previše šansi do tog penala, mogli smo odigrati neriješeno.
Čudan je bio taj finiš s penalima i crvenim kartonima.
Lisica: I prazan gol, ali nećemo sad o tome.
