'Naš klub je baš fora. Jednostavno smo simpatični. Sami plaćamo terene, suce, delegate… Svaka nas je utakmica koštala 100 kuna po igraču, a tko zna koliko smo ih izgubili', kroz smijeh priča Marko Vižintin * 'To je bila odlična priča. Svi su uvijek bili jednaki. Nije bilo bekovskih ispucavanja i paničnih izbijanja - "plelo" se i u našem šesnaestercu. Vidimo danas u modernom nogometu da su svi veliki klubovi prihvatili taj način igre', kaže Slaven Boljun
'Naš klub je baš fora. Jednostavno smo simpatični. Sami plaćamo terene, suce, delegate… Svaka nas je utakmica koštala 100 kuna po igraču, a tko zna koliko smo ih izgubili', kroz smijeh priča Marko Vižintin * 'To je bila odlična priča. Svi su uvijek bili jednaki. Nije bilo bekovskih ispucavanja i paničnih izbijanja - "plelo" se i u našem šesnaestercu. Vidimo danas u modernom nogometu da su svi veliki klubovi prihvatili taj način igre', kaže Slaven Boljun
Nije Uljanik samo jedan i ne živi samo u Puli - jedan imenjak pulskog brodogradilišta već skoro dva desetljeća postoji u Zagrebu. Uspješan je, uporan i, kažu – simpatičan. Puno ime mu je Nogometni klub Uljanik.
Možda nisu ekipa skupo plaćenih nogometnih zvijezda, ali su sasvim sigurno momčad s velikim srcem i ljubavlju prema lijepoj igri, a nagađa se i da su najobrazovaniji nogometni klub u ovom dijelu svijeta. Osim toga, ne nedostaju im ni izvanserijski rezultati - 2014. godine su, naime, prvo poluvrijeme važne utakmice dobili sa samo osam igrača na terenu. Kad ih nema dovoljno, kažu, onda u igru ulaze junački. Druge nema.
NK Uljanik iz Zagreba je, uz pomoć nekolicine prijatelja, 2006. godine osnovao Puležan na “dugotrajnom“ boravku u Zagrebu Marijan Vidmar, koji je za originalni, pulski Uljanik, igrao kao dijete.
- Jako sam volio taj klub. Priznajem, nisam volio NK Istru nikako, oni su nam bili rivali, kaže Vidmar kroz smijeh.
- Kasnije sam došao u Zagreb na fakultet. Bilo nas je tu koji smo igrali nogomet iz zafrkancije i osnovali smo klub. Ja sam na neki način potegnuo priču o njegovom osnivanju pa sam ga nazvao Uljanik, priča Vidmar i podsjeća kako se pulski imenjak ugasio tri godine prije osnivanja zagrebačkog, zbog čega mu je bilo i dodatno važno sačuvati ovo ime.
Ipak, iako je ljubav za nogometom rođena u Puli i klub je povremeno privlačio veći broj igrača iz Istre, Vidmar kaže da je od samog početka bilo očigledno da je sudbina zagrebačkog Uljanika bila da okuplja ljude „sa svih strana“.
- Lagao bih kad bih rekao da je to samo istarska priča. Više je to globalna priča iz studentskih dana koja privlači igrače odsvakud. Prvi je tim sačinjavala uglavnom grupa nas studenata smještenih u domu 'na Šari' (Studentski dom Dr. Ante Starčević, op.nov.) i više-manje su to bili momci iz Slavonskog Broda, Đakova i Dalmacije, kaže nam Vidmar.
U sedamnaest godina postojanja kroz Uljanik je prošao velik broj igrača, uključujući najpoznatijeg nogometaša među redateljima Marija Kovača. U početku su igrali u seniorskoj ligi, da bi se posljednjih godina priključili veteranima, objašnjava Vidmar, koji klub vodi svih ovih godina. Ni sam ne zna koliko su se puta selili, ali u posljednje su se vrijeme skrasili na Jarunu, gdje iznajmljuju teren NK Sava s Gredica.
Sadašnja je momčad vrlo raznolika, kaže Vidmar, ali je u jednoj fazi većina igrača bila iz Istre. Jedan od najzaslužnijih za to po njemu je Slaven Boljun - igrač koji se u međuvremenu vratio u Istru, a trenutno je i vijećnik u županijskoj Skupštini.
- Slaven je doveo dosta dečki iz Pule i, u vrijeme dok je igrao, bio jako važan za opstanak i nastavak igranja, kaže nam.
Slaven kaže da mu je igranje za zagrebački Uljanik jedno od dražih sjećanja jer su utakmice pratila odlična druženja. Igračka je taktika, kaže, bila vrlo prosta - bez obzira na rezultat, bilo je važno igrati lijep nogomet.
Boljun se klubu priključio 2011. godine i zadržao u njemu do 2017. Igrao je poziciju stopera „s povremenim izletima naprijed“, a jedno je vrijeme bio čak i klupski trener. U Uljanik ga je, kaže, „regrutirao“ jedan od najboljih trenera kojeg su imali, Umažanin Marko Vižintin.
- „Veliki strateg“ Marko, kaže kroz smijeh Boljun, jednog je dana došao u Istarski klub i pozvao mene i još nekoliko studenata da se priključimo.
To je bila odlična priča. I kad nas nije bilo dovoljno, skupili bismo se i junački odigrali. Dizali smo se u nedjelju ujutro da idemo na utakmice koje su se uglavnom igrale po selima oko Zagreba.
Tu su uvijek svi bili jednaki, nije bilo nikakvih zvijezda. Uvijek smo slijedili nogometnu filozofiju našeg predsjednika. Nije bilo bekovskih ispucavanja i paničnih izbijanja. "Plelo" se i u našem šesnaestercu. Vidimo danas u modernom nogometu da su svi veliki klubovi prihvatili taj način igre, kaže Slaven.
- Bilo je kroz godine puno anegdota i zanimljivih situacija. Jednom smo igrali protiv neke nabrijane ekipe, ozbiljnih igrača koji su htjeli ići u viši rang, a onda ih mi dobijemo 1:0 i poremetimo im sve planove, sjeća se Boljun.
- Ipak, možda je najzanimljivija bila legendarna utakmica iz 2014. godine kada su sa samo osam igrača, golmanom i sedam nas u polju, vodili do 60-e minute protiv NK Sava iz Jakuševca. Imamo još uvijek sačuvan video te utakmice - tu se vidi taj duh i filozofija, kaže Slaven i dodaje da je, iako se uvijek išlo na pobjedu, najvažnije bilo guštati u igri.
- Bilo je tu dosta jakih pobjeda, ali kako god da utakmica završi, nakon nje se uvijek išlo na pivo i druženje, veli.
No, priča ne bi bila cijela bez, kako kažu nekadašnji suigrači, „velikog stratega“ Marka Vižintina, inače vrlo cijenjenog teniskog trenera, koji je u klubu aktivan i danas. Dok se Boljun najviše sjeća njegovog osebujnog trenerskog pristupa, Vidmar kaže da nisu zanemarive ni njegove burne igračke reakcije. Vižintin potvrđuje oboje, ali dodaje da ima i još jednu titulu.
- Ne samo to, mene zovu i duša Uljanika. Ja sam i padove i uspone prošao s ovim klubom, smije se Vižintin.
Klubu se priključio dvije godine nakon osnutka, a studij kineziologije mu je olakšao put do „C“ licence za nogometnog trenera, što im je bilo neophodno.
Priznaje da, kada ga je prijatelj iz Buja svojevremeno pozvao da dođe u Uljanik, o klubu nije znao ništa osim da svi igrači studiraju ili su već diplomirali. Zbog ovoga ih je jednom, sjeća se, sportski novinar Boris Jelavić nazvao „najakademskijim klubom“.
- Taj klub je baš fora. Jednostavno smo simpatični. Sami plaćamo terene, suce, delegate… Svaka nas je utakmica koštala 100 kuna po igraču, a tko zna koliko smo ih izgubili, kroz smijeh priča Vižintin.
- Istina je da imam burne reakcije kao igrač jer sam navikao na dobre rezultate u profesionalnom sportu pa ne volim kad gubimo. Dok sam bio trener, vježbali smo na nasipu i pokušavali skinuti kilograme da što bolje igramo, sjeća se i pita jesu li ostali spomenuli „povijesnu utakmicu“ iz 2014. godine?
- Nas samo osam i vodimo cijelo poluvrijeme protiv ekipe koja stalno trenira. Pa, to je bio šou!, dodaje.
Ime kluba dugo je, kaže Marijan Vidmar, privlačilo pažnju ljudi iz Istre, a danas Uljanik uglavnom prepoznaju kao klub za ljude odsvakud. Teško se oduprijeti dojmu da je upravo time zagrebački Uljanik i bliskiji duhu Pule nego što se na prvi pogled čini.
Jedna je stvar, ipak, do danas je ostala neostvarena – Vidmarova momčad nikada nije igrala u Istri.
- Eh, baš bi to bilo lijepo, kaže nam. Ali, ima vremena jer za budućnost kluba ima još puno planova i, kaže, dok živi, nema namjeru stati.
Pulski NK Uljanik u međuvremenu se ponovno aktivirao i, tko zna, možda u budućnosti zagrebački tim odmjeri snage s pulskim imenjakom negdje na istarskoj travi. I sa svih jedanaest igrača na terenu. Iako, što se Vidmarove ekipe tiče, može i s osam…
Bit ćemo respektabilna vojna sila koja se u području između Bavarske i Grčke može pohvaliti, kad dođe ovih preostalih šest aviona, najjačim vojnim zrakoplovstvom u ovom dijelu Europe", poručio je Plenković na svečanom dočeku prvih višenamjenskih borbenih aviona
"U ime onih koji su najsiromašniji i najnesretniji u ovoj zemlji prenosimo njihova očekivanja da će se u vrlo brzom roku formirati nova hrvatska Vlada koja će u većoj mjeri nego prijašnja pokazati socijalnu osjetljivost prema umirovljeničkoj populaciji i koja će prestati ignorirati zahtjeve iz SUH-ove peticije", istaknula je predsjednica SUH-a Jasna A. Petrović.
Nasljednik Motovun Film Festivala održat će se od 24. do 28. srpnja na izletištu Petehovac i u okolnim mjestima
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
