TEHNOLOGIJA KOJA UTJEĆE NA TAHTIKU
Hrvatska i Argentina igraju s LOPTOM KOJA ĆE VREMENOM PROMIJENITI NOGOMET
Lopta "Al Rihla" u sebi sadrži dva senzora koja u realnom vremenu prate poziciju lopte, a samim tim i gdje, koliko, kako i kojom brzinom se ona kreće po terenu. Senzori se napajaju baterijom koja se puni indukcijom. Ima autonomiju od oko šest sati, a sat vremena je dovoljno da se potpuno napuni * U dosadašnjem tijeku SP-a upravo su kamere ustanovile da oku vrlo sumnjiva lopta kod pobjedničkog gola Japana protiv Španjolske nije napustila teren, te je dokazala da kod gola Portugala protiv Urugvaja Ronaldo loptu nije ni okrznuo * Godine 1930. Argentina i Urugvaj su se u finalu prvog nogometnog Svjetskog prvenstva u povijesti pojavili svaki sa svojom loptom i htjeli igrati njome
Lopta "Al Rihla" u sebi sadrži dva senzora koja u realnom vremenu prate poziciju lopte, a samim tim i gdje, koliko, kako i kojom brzinom se ona kreće po terenu. Senzori se napajaju baterijom koja se puni indukcijom. Ima autonomiju od oko šest sati, a sat vremena je dovoljno da se potpuno napuni * U dosadašnjem tijeku SP-a upravo su kamere ustanovile da oku vrlo sumnjiva lopta kod pobjedničkog gola Japana protiv Španjolske nije napustila teren, te je dokazala da kod gola Portugala protiv Urugvaja Ronaldo loptu nije ni okrznuo * Godine 1930. Argentina i Urugvaj su se u finalu prvog nogometnog Svjetskog prvenstva u povijesti pojavili svaki sa svojom loptom i htjeli igrati njome
Kakvom će loptom za manje od sat vremena hrvatska reprezentacija odigrati utakmicu protiv Argentine u srazu za ulazak u finale svjetskog prvenstva o Katru? Ime joj je Al Rihla, što na arpaskom znači putovanje, a njoj smo već pisali. Premda se gotovo svako svjetsko nogometno prvenstvo igralo s loptama koje su se bitno razlikovale od prethodnih (Telstar iz 1970. na SP-u u Meksiku postala je kultna sa svojim crno-bijelim poljima koja su bila idealna za tada još uvijek crno-bijeli televizijski prijenos), no ova je zaista posebna.
Najveća je novost ta što Al Rihla sadrži tehnologiju koja će svakako s vremenom promijeniti nogometnu igru.
Al Rihla ima vanjsku površinu od poliuretana, s 20 toplinski spojenih ploča tako da nema posebnih šavova ili trenja. No, njena je jača strana skrivena unutra a to su dva senzora koja u realnom vremenu prate poziciju lopte, a samim tim i gdje, koliko, kako i kojom brzinom se ona kreće po terenu. Senzori se napajaju baterijom koja se puni indukcijom. Ima autonomiju od oko šest sati, a sat vremena je dovoljno da se potpuno napuni.
Loptu je projektirala njemačka tvrtke Kinexon: kako bi javljala svoje položaje, lopta šalje specifične „real time“ signale lokalnom sustavu za pozicioniranje (LPS) koji radi zahvaljujući sustavu antena postavljenih oko nogometnog igrališta. U svakom trenutku utakmice senzori „znaju“ gdje se nalazi lopta. Budući da sustav detektira 500 pozicija / trenutaka u sekundi, trenutak je jednak jednoj petstotinki sekunde.
Dok se Kinexon pobrinuo za tehnologiju, Adidas je razradio sustav koji je omogućio senzorima da uvijek ostanu nepomični u točnom središtu lopte jer, kada bi se pomaknuli usijed udaraca, utjecali bi na putanju i slali netočne podatke.
Na Svjetskom prvenstvu, tehnologija unutar Al Rihla lopti integrirana je s informacijama koje dolaze iz sustava kamera razasutih po terenu i koje, umjesto da služe samo u televizijske svrhe, koriste i praćenju - s razinom detalja jednakom pedesetom dijelu sekunde – svakog pokreta lopte i igrača. U dosadašnjem tijeku SP-a upravo su kamere ustanovile da oku vrlo sumnjiva lopta kod pobjedničkog gola Japana protiv Španjolske nije napustila teren, te je dokazala da kod gola Portugala protiv Urugvaja Ronaldo loptu nije ni okrznuo.
Nadasve, tehnologija u „trbuhu“ lopte omogućuje vrlo precizno detektiranje zaleđa. Ova će se mogućnost sigurno odraziti na način igre obrane, dakle na tahtiku, stoga ova će lopta vjerojatno promjeniti sam nogomet. A mogla bi ga promijeniti i iz razloga što će tehnologija omugućiti, prvenstveno jačim klubovima, točnije analize onoga što se događa tijekom njihovih utakmica. U najboljem slučaju, ispravno čitanje svih novih dostupnih podataka moglo bi omogućiti bolje razumijevanje, na analitičniji način, određene dinamike i možda otvoriti nove i trenutačno nepredvidive taktičke evolucije.
Postavlja se pitanje da li je nogomet prestao biti posebnom vrstom umjetnosti (ili bar umijeća) da bi se pretvorio u znanost. Nekad je bilo drukačije i događaji poput onih koji su se zbili na finalnoj utakmici svjetskog prvenstva u Urugvaju 1930. više su neponovljivi i nezamislivi: tada su oba finalista, Urugvaj i Argentina, pojavili na teren svaki sa svojom loptom i trebalo je neko vrijeme prije nego li što su se uspjeli dogovoriti da sa svakom loptom odigraju jedno poluvrijeme. Prvo poluvrijeme odigrano s argentinskom loptom, završilo je vodstvom Argentine 2-1. U drugom poluvremenu, kada se na terenu nalazila urugvajska lopta, Urugvaj je preokrenuo rezultat i na kraju slavio 4-2.