Sport i rekreacija

TRIJUMF 'EKIPE BEZ TERENA'

NOGOMETAŠI PEROJA OSVOJILI 2. ŽUPANIJSKU LIGU Trener Saša Rudan:"Na gostovanjima nas prati i po stotinu navijača! To je nešto fascinantno!"

- Bilo je tada dosta problema. Mi praktično nismo imali gdje igrati i trenirati, a imali smo prijavljene utakmice. Možda je čak i opstojnost samog kluba tada bila u pitanju. Bili smo prvaci 3. ŽNL 'Jug' koji su ušli u drugu ligu; dođeš u veći rang natjecanja, a nemaš gdje igrati! A onda, svaka čast NK Valbandonu, koji su nas tada prihvatili i to im ne bih nikad zaboravio. Prihvatili su nas zaista prijateljski, dali nam dvije prostorije i prostor za igru, kaže nam Saša Rudan


 
4 min
Maja Jokanović

- Bilo je tada dosta problema. Mi praktično nismo imali gdje igrati i trenirati, a imali smo prijavljene utakmice. Možda je čak i opstojnost samog kluba tada bila u pitanju. Bili smo prvaci 3. ŽNL 'Jug' koji su ušli u drugu ligu; dođeš u veći rang natjecanja, a nemaš gdje igrati! A onda, svaka čast NK Valbandonu, koji su nas tada prihvatili i to im ne bih nikad zaboravio. Prihvatili su nas zaista prijateljski, dali nam dvije prostorije i prostor za igru, kaže nam Saša Rudan

I dok je pozornost nogometne publike ovih dana najvećim dijelom okrenuta ka najvećim natjecanjima, Ligi prvaka za nama i Europskom prvenstvu koje je iza kantuna, i u 'susjedstvu' se upisuju važni rezultati.

Prvak ovogodišnje istarske 2. Županijske nogometne lige je NK Peroj, koji je titulu osigurao remijem na posljednjoj utakmici u Taru.

Sezona je, kaže nam trener Saša Rudan, koji ovaj klub vodi posljednje tri godine, počela u najmanju ruku turbulentno. Naime, u nedostatku vlastitog terena, NK Peroj je sezonu započeo igrajući i trenirajući na terenu NK Vodnjan. Nažalost, u drugoj utakmici Kupa, koja se igrala upravo između ova dva kluba, nakon sukoba igrača došlo je do nereda i među navijačima. Uslijed bakljade i ubacivanja predmeta u teren s tribine domaćeg kluba, utakmica je morala biti prekinuta. Nakon ovog incidenta, koji je imao i svoj pravni epilog, u NK Peroj su odlučili da, zbog sigurnosti igrača, igranje na terenu NK Vodnjana više nije najbolje rješenje.

- Bilo je tada dosta problema. Mi praktično nismo imali gdje igrati i trenirati, a imali smo prijavljene utakmice. Možda je čak i opstojnost samog kluba tada bila u pitanju. Bili smo prvaci 3. ŽNL 'Jug' koji su ušli u drugu ligu; dođeš u veći rang natjecanja, a nemaš gdje igrati! A onda, svaka čast NK Valbandonu, koji su nas tada prihvatili i to im ne bih nikad zaboravio. Prihvatili su nas zaista prijateljski, dali nam dvije prostorije i prostor za igru, kaže nam trener Rudan, dodajući da nije bilo lako organizirati igru na ovaj način jer je raspored natjecanja bio već utvrđen pa su se pojedine utakmice dvaju klubova na istom terenu poklapale, ali tada su, veli, u susret izašli i svi drugi klubovi lige i pomogli da se sve utakmice na kraju odigraju.

A nakon svih ovih peripetija, prvo mjesto na kraju sezone nije im ni padalo napamet.

- Pošto se događa reorganizacija lige i pet šest klubova ispada, nama je bio cilj da uđemo među šest ekipa jer bi i to bilo odlično. Nismo nimalo očekivali prvo mjesto jer smo čak malo i oslabili kao ekipa zbog ozljede kapetana Markovića koji je igrao samo deset kola, Antonio Vuzem je otišao u drugi klub i praktično cijela sredina terena nam je otišla. Zatim su neki igrači došli i malo smo se tu ukomponirali, ali sigurno da nismo bili jaki kao lani i da nam početak nije bio baš obećavajući. Imali smo četiri kola, četiri poraza, a onda smo zanizali 13 utakmica bez poraza, s tim da smo pobijedili u njih 11, i tu smo se digli, kaže Rudan.

No, utakmice prvenstva nisu bile jedine koje su igrali. Uprava kluba igrače je tijekom sezone nagradila odlaskom u crnogorski grad Bar, a odmah po povratku su ih čekale mini pripreme i među-kolo kupa protiv Buzeta te zaostali susreti pa su u proljetnom dijelu imali čak 16 utakmica, što je iscrpilo igrače ali i uništilo teren, veli trener. Ali, borili su se do zadnjeg trenutka.

- Veseli smo! I mogu reći da me jedna stvar fascinira. Nevjerojatno je to koliko je ljudi nas pratilo, kaže Rudan, dodajući da je klub većim dijelom sastavljen od Perojaca pa je mjesto na njega izuzetno ponosno.

- To je jedan impuls zbog kojeg moraš dati sve od sebe na svakoj utakmici. Recimo, na utakmicu u Momjan je iz Peroja došlo preko 50 ljudi. U Umagu ih je bilo preko sto! To je nešto fenomenalno! Uvijek dođu s harmonikom i uvijek se vidi to zajedništvo sela, to je nevjerojatno. Ja nisam Perojac, kaže Rudan kroz smijeh, mene su doveli kao trenera, ali to je fantastično. Uostalom, digao se taj klub, digao se dvije lige, na kraju krajeva, i za mene je to ogroman uspjeh. Nevjerojatan uspjeh za dvije godine, dodaje.

Za višu ligu treba veća infrastruktura

Za sada o borbi za neku višu ligu ne mogu razmišljati ni u teoriji, objašnjava, jer nemaju teren i omladinski pogon. No, teren bi se uskoro mogao realizirati, a s njime bi, prilično je vjerojatno, brzo stigao i omladinski pogon. Ovo je važno, veli trener, jer Peroj ima jako perspektivan tim, a igračima uvijek treba motivacija koju donosi mogućnost rasta i odlaska u višu ligu.

Grad Vodnjan je, naime, još jesenas donio odluku o rekonstrukciji postojećeg, zapuštanog nogometnog terena u Peroju i gradnji višemodularne sportske zgrade s pratećom infrastrukturom. Ovaj projekt vrijedan 666 tisuća eura, neslužbeno doznajemo, trebao bi se početi realizirati već nakon ljetne stanke.

Znatno manje sreće od NK Peroja imali su klubovi 'zalijepljeni' za dno ljestvice, od kojih njih čak pet prijeti ispadanje, a to su Valbandon ’72, Vižinada, Valdebek, Kaštelir Labinci i Puris.


Foto NK Peroj

Nastavite čitati

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.