Novi predsjednik Petar Banovac: "Trenutno je cilj Veslačkog kluba Istra ulagati u ljude"

Povoda za razgovor s novim predsjednikom Veslačkog kluba "Istra" Petrom Banovcem i glavnim trenerom Elvisom Orbanićem bilo je nekoliko: od nedavnog uspjeha Lise Stanković, koja je izborila mjesto u reprezentaciji za Balkanijadu, preko napretka projekta izgradnje klupske zgrade na Rivi do funkcioniranja nove Uprave, izabrane u veljači, nakon 24 godine upravljanja Dragana Stankovića i njegovih suradnika.

Nova je Uprava, ističe Banovac, složna i skladna. Osim njega, čine je dugogodišnji veslač kluba Mihael Balač, liječnica na Odjelu za transfuziologiju pulske bolnice Jasmina Simović Medica, pravnica Ivana Komparić Bilić te stomatolog i međunarodni veslački sudac Ivo Povrzanović.

– Složni smo i dobro radimo, a svi članovi Uprave sudjeluju u donošenju odluka. Mihael je veslač i svojevrsna spona između Uprave i kluba, dok imamo i ljude koji se ranije nisu bavili veslanjem. Zajedno radimo za dobrobit djece i kluba. Želimo da klub bude organiziran i uredan, da sve funkcionira kako treba – kaže Banovac.

Predsjednik kluba Petar Banovac

Grad koji se okreće prema moru

Kada je riječ o planiranoj zgradi na pulskoj Rivi, navodi da je klub napravio prvi korak: pokrenuta je potrebna administrativna procedura i izrađen idejni projekt prema dobivenim smjernicama. Pritom ističe dobru suradnju s Lučkom upravom, Istarskom županijom i Zakladom za sport Grada Pule.

– Sada nas očekuju razgovori s Gradom. Koliko vidimo, Grad želi da se Pula okrene prema moru i da se taj dio grada razvija, a isto želi i Županija. Mi kao klub to podržavamo i potrudit ćemo se, koliko god možemo, financijski izgurati projekt kako bi se ostvarila zamišljena vizija – kaže Banovac.

Nakon ulaganja u opremu, naglasak će, najavljuje, biti na ljudima.

– Želimo i moramo ulagati u ljude. Ne znači da nam više neće trebati čamci i vesla, ali sada prvenstveno želimo ulagati u zaposlenike. Želimo da imaju sigurne plaće, da mogu normalno raditi i živjeti, a ne da su prisiljeni volontirati samo zbog ljubavi prema klubu. Za čamce ćemo se nekako snaći, štedjeti i tražiti donacije i sponzorstva. Uvijek se nešto pronađe, ali poanta su ljudi – naglašava predsjednik kluba.

Puležani u hrvatskoj reprezentaciji

Glavni trener Elvis Orbanić sažeo nam je najvažnije rezultate dosadašnjeg dijela sezone.

Jerko Petković bio je član osmerca koji je na Europskom juniorskom prvenstvu osvojio četvrto mjesto, što je ujedno najbolji rezultat kluba ove sezone. Potom je na Svjetskom juniorskom prvenstvu nastupio u četvercu bez kormilara i zauzeo 12. mjesto. Lisa Stanković bila je deveta na Europskom prvenstvu, a ovih je dana izborila mjesto u reprezentaciji za Balkanijadu, koja će se idućeg mjeseca održati u bugarskom Plovdivu. Adrian Mačina odlazi na Europsko prvenstvo za seniore do 23 godine, koje počinje 5. rujna, a trenutačno se u Zagrebu priprema s reprezentacijom.

Glavni trener Elvis Orbanić

– Radimo cijelo ljeto i neprestano smo u pogonu, bez uobičajene stanke u srpnju. Neki su se pripremali za Svjetsko prvenstvo, a drugi pokušavali izboriti nastup na Balkanijadi. Radili smo s različitim skupinama, odnosno s veslačima koji su se borili za mjesta u reprezentaciji. Sada smo ponovno aktivirali ostatak sportskog kadra i pripremamo se za državno prvenstvo – kaže Orbanić.

Klub s tradicijom dugom 140 godina

Veslački klub Istra ove godine obilježava 140 godina postojanja, premda je veliku obljetnicu simbolično proslavio već na svojoj regati u travnju. Možda je jedan od razloga tome i što točan datum varira: Pietas Iulia i JK Vega 16. kolovoz, dok je u VK Istra službeni rođendan 21. rujna, kažu nam sugovornici.

Jedriličarski klub Vega i Veslački klub Pietas Iulia nekada su djelovali zajedno, prije nego što su se razdvojili, a prostorije su im bile u starom brodu koji je poslije potonuo. Pulski je klub među najstarijima u Hrvatskoj, a stariji je u Istri tek porečki Adriaco, koji je bio jedan od suosnivača Svjetske veslačke federacije.

Na području pulskog Tehnomonta djelovao je i jedan radnički veslački klub ali je, priča nam Orbanić, ugašen tijekom talijanske uprave, dok je klub na Rivi bio vojni. Vojna se uprava ondje zadržala sve do Domovinskog rata.

– Veslanje se tijekom posljednjih nekoliko desetljeća jako promijenilo. Sve je napredovalo: tehnika, fizička priprema, biomehanika i čamci. S drva se prešlo na plastiku, a danas se plastična baza nadograđuje karbonom i kevlarom – kaže Banovac.

– Podignuta je i razina natjecanja. Danas je gotovo sve usmjereno na natjecateljski sport, dok je nekada bilo više rekreacije. Ljudi bi odveslali do Brijuna, ondje se okupali i ručali pa se vratili. Takvo se što danas još njeguje, primjerice, u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje postoje privatni klubovi i privatni čamci kojima članovi rekreativno veslaju – dodaje Orbanić.

– Ondje je članstvo stvar prestiža i imidža, kao i u Engleskoj, gdje je čast biti član određenog kluba. Čak i mi imamo jednog mladića koji živi u Engleskoj, naš je član i uredno plaća članarinu iako nikada nije bio u klubu. Važno mu je što je član kluba iz Istre. To je drugačiji mentalitet i drugačiji pogled na veslanje – nastavlja Banovac.

U vodi već u šest ujutro

Trenira se često dvaput dnevno, a prvi trening počinje rano ujutro, prije nego što pulskim zaljevom počnu prolaziti brojni brodovi. Rekreativci ulaze u vodu oko 7.30 sati, dok su perspektivniji veslači u čamcima već u šest. Ako valovi i pomorski promet dopuste, poslijepodne odrađuju i drugi trening.

Na pitanje može li se trenirati veslanje, a da se nijednom ne prevrnete, Banovac i Orbanić odgovaraju potvrdno. No samo prevrtanje, dodaju, nije nikakva drama.

– Osobno se nikada nisam slučajno prevrnuo, ali veslače namjerno prevrnemo kako bi osjetili kako to izgleda i shvatili da nije ništa strašno. Imao sam prijatelja veslača koji se toga uvijek bojao pa sam ga namjerno prevrnuo da se opusti. Jednostavno izvučeš noge iz držača i plivaš. Djeca se obožavaju prevrtati, a mi ih učimo kako okrenuti čamac i ponovno se popeti u njega. Danas nam je jedna djevojka pala u more i to je sasvim normalno. Najvažnije je znati plivati – govori Banovac kroz smijeh.

To nas je potaknulo da ga upitamo je li more u pulskom zaljevu danas čišće nego prije.

– Jest, puno je čišće. Danas u zaljevu plivaju lijepe orade. Ne oradice, nego baš lijepi primjerci – kaže pokazujući rukama njihovu veličinu. – Prije dvadesetak godina plivali su neki drugi „kapitalci“ – dodaje uz smijeh.

Iako je more nekada bilo izrazito prljavo, ističe da se nitko od veslača nije razbolio niti dobio infekciju.

– Tijekom veslanja sigurno ćete dobiti žuljeve i ogrebati šake jer se u zaveslaju kreću jedna neposredno iza druge. Zato uvijek imamo nekakve ranice, ali drugih zdravstvenih problema nismo imali. Danas je more čisto i možete se kupati ako odete malo dalje od obale jer se u blizini kluba ispušta oborinska voda – kaže Banovac.

Uz žuljeve i ozljede šaka, među veslačima su najčešće tegobe donjeg dijela leđa, zbog čega u klubu inzistiraju na pravilnoj tehnici.

Klub će 5. rujna na pulskoj gradskoj tržnici održati prezentaciju veslanja, a trenutačno traju upisi u školu veslanja za djevojčice i dječake od 11 godina nadalje.

Nekada su trčali do Fažane

Promijenio se i način treniranja na kopnu. Veslači su nekada redovito trčali sve do Fažane, ali danas promet i veći broj ljudi takve treninge čine rizičnijima.

– Nama je bilo normalno trčati uz obalu, preko Hidrobaze i Valbandona sve do Fažane. Tada je bilo slobodnije, s mnogo manje ljudi i automobila. Danas je opasno slati djecu na takvu rutu, osobito predvečer. Zato trče u blizini kluba i oko parka, da nam uvijek budu blizu – kaže Banovac.

Orbanić nam opisuje kako izgleda trening na vodi.

– S mlađim dobnim kategorijama ostajemo u zaljevu, dok sa starijima odlazimo do lukobrana, a katkad i do Valbandona i Puntižele. Ipak, najčešće veslamo do lukobrana. Sve ovisi o vremenskim uvjetima, koji nam diktiraju trening. Uvijek provjeravamo što će puhati, postoji li mogućnost neverina i koliki će biti valovi. Ako su valovi visoki pola metra, nema smisla izlaziti iz zaljeva. Zimi je puno lakše jer nema toliko prometa, osim kada je lovostaj sardela pa u Pulu stignu plivarice iz Dalmacije i moramo se nositi s njihovim valovima – kaže trener.

Obojica snažno podržavaju obnovu pulskog lukobrana jer, kako kažu, „tko zna što bi bilo da ga nema“.

Nedostaje morske kulture

Dok razgovaramo, zaljevom prolazi gliser koji se ne pridržava ograničenja brzine od pet čvorova, pa naši sugovornici odmah ukazuju na problem s kojim se često susreću.

– Već je i ova brzina za nas problematična. Ne plove četiri ili pet čvorova, nego sedam ili osam, a i time stvaraju velike valove. To bi trebalo više kontrolirati jer se svi podaci danas mogu lako očitati radarom. Uglavnom nije riječ o našim ljudima, nego o stranim državljanima koji dobivaju dozvole, a nemaju dovoljno iskustva na moru i ne vode računa o drugim plovilima. Nedostaje morske kulture – upozoravaju.

Osim na vodi, mnogo se trenira i u klupskoj teretani, osobito zimi. Klub je nedavno uz pomoć Zaklade za sport Grada Pule kupio novu opremu i obnovio teretanu. Nabavljeni su olimpijski set utega, četiri biciklistička ergometra i četiri klizača za veslačke simulatore, koji bolje oponašaju osjećaj veslanja na vodi.

Posebno ih je razveselila kupnja takozvanog StrokeCoacha, GPS uređaja za čamce. Njime mogu pratiti ritam, brzinu i prijeđenu udaljenost svakog čamca, kao i frekvenciju i vrijeme zaveslaja. Ranije su te podatke procjenjivali golim okom i uz pomoć bova.

– Možemo reći da smo sada doista dobro opremljeni. Još višu razinu predstavljaju RP3 veslački ergometri s ekranom i veslima. Na njima treniraju braća Sinković, ali i većina profesionalnih veslača. Za takvu opremu ipak nemamo dovoljno novca – kažu nam.

Empatija je postala smajlić ili lajk

Nakon preuzimanja predsjedničke dužnosti Banovac je najavio da želi poraditi na zajedništvu među djecom, pa smo ga upitali što konkretno namjerava učiniti.

– Društvo je danas poprilično razdvojeno. Mnogo vremena provodimo na mobitelima i društvenim mrežama. Nekada se, kada smo se vraćali s regata, u kombiju pjevalo iz svega glasa. Danas jedan igra igricu, drugi sluša glazbu i vlada tišina. To je drugačija generacija. Primjećujemo da djeca slabije komuniciraju licem u lice i da nedostaje empatije prema drugima. Danas se ona izražava porukama. Empatija je postala smajlić ili lajk pa mislimo da smo time riješili stvar i nekome pružili podršku. Ali možda je nekome potrebno malo više od toga – kaže Banovac.

Upravo zato klub želi snažnije njegovati osjećaj pripadnosti i zajedništva.

– Veslamo pojedinačno, ali i u posadama. Kada veslaju zajedno, želimo da se povežu i da žive jedni za druge. U samcu se međusobno natječu, ali u posadi moraju surađivati. Nedavno smo organizirali veslački kamp i uzeli smo im mobitele. Šetali smo i odlazili na ručak bez njih. Nije stvar u tome da djeca ne mogu bez mobitela, nego im je takav način života nametnut. Zato smatramo da o njima trebamo brinuti, ne samo mi kao klub nego i cijelo društvo, i biti im podrška. To nije nešto što nastaje preko noći. Zajedništvo se postupno njeguje i gradi – zaključuje Petar Banovac.