ODRADILI SEDAM KILOMETARA Dan istarskih planinara prvi put održan „priko Učke“

Istarski planinari svoj su dan ove godine proslavili – „priko Učke“. Tradicionalni pohod kojim je u nedjelju, 16. listopada, obilježen 19. Dan istarskih planinara, Istarski planinarski savez (IPS) organizirao je u općini Matulji, uz pomoć domaćina, Planinarskog društva „Lisina“ , te HGSS Stanice Istra.

Foto: Maja Jokanović

No, izlazak istarskih planinara iz Istre da bi slavili istarsko planinarstvo i nije bio tako neočekivan korak ako znamo da je manifestacija Dan istarskih planinara u prethodnim godinama prešla i neke ozbiljnije granice od ove županijske i geografske (a možda i psihološke): 2019. godine planinarski pohod je održan na Ćićariji s obje strane državne hrvatsko-slovenske granice, a istarska planinarska društva odavno ne pješače sama na svojim pohodima - kolege s područja Liburnije i Kvarnera, a sve češće i iz drugih država, redovno dolaze “s one strane Učke“ kako bi sudjelovali u manifestaciji Dana istarskih planinara.

Foto: Maja Jokanović

S koje god se strane našli, „jedni smo drugima od priko Učke“, u šali su komentirali dopredsjednica IPS-a Patricija Jedrejčić i domaćin susreta, Robert Koprivnjak iz PD“Lisina“, pa je i tradicionalni govor pred pohod završen u sličnom tonu – „Učka nije barijera - Učka nas spaja.“

Foto: Maja Jokanović

Na ovogodišnji pohod prijavljeno je 230 planinara iz društava: „Glas Istre“, „Elektroistra“  i „Gojzerica“ iz Pule, „Montero“ iz Rovinja, „Skitaci“ iz Labina, „Planik“ iz Umaga, „Duga“ i „Kamenjak“ iz Rijeke te, s Liburnijske obale, „Knezgrad“ iz Lovrana „Opatija“. Međunarodni gosti bili su članovi PD „Primorska“ iz Slovenije. Ovo tradicionalno zajedničko pješačenje, koje je prvi put održano 2003.godine, organizira se na stazama koje se, cijelom rutom ili jednim dijelom, preklapaju s trasom Istarskog planinarskog puta (IPP), a predvode ga  licencirani planinarski vodiči. U pravilu su to manje zahtjevne dionice, duljine ispod 10 km, koje omogućavaju zajednički pohod sudionicima svih dobnih i kondicijskih skupina.

Foto: Maja Jokanović

Planinari koji godišnji pohod pređu četiri, osam ili dvanaest puta, na kraju jubilarnog pohoda primaju nagradnu značku. Posljednjih se sedam godina ova manifestacija održava sredinom listopada, kao simbolična podrška Međunarodnom danu pješačenja.

Foto: Maja Jokanović

Trasa nedjeljnog pohoda bila je 7 km dugačka kružna staza Lisinskog planinarskog puta, koja započinje i završava se u Rukavcu, u općini Matulji, a na pojedinim dionicama se preklapa s Opatijskom planinarskom obilaznicom i IPP-om. U oko 4 sata pješačenja, planinari su se popeli na Orjak (706 m nmv) i Beljač (782 m nmv), dva najjužnija vrha Lisinskog planinarskog puta.

S koje god strane Učke se zatekli, ovakav pohod završava se uz „maneštru z bobići“  i dodjelu priznanja za doprinos planinarstvu zaslužnim vodičima i članovima - proslave su skromne, ali je maneštra topla i društvo dobro. Pohod je službeno završen uz pjesmu ženske klape Vongola iz Rijeke, a Zvončarska muzejska zbirka u Rukavcu dobrodošlicu je iskazala i otvaranjem svojih vrata i pružanjem stručnog vođenja kroz povijest zvončarske tradicije matuljskog kraja. (Piše: Maja Jokanović)