Pišu Matias Kozić i Zoran Angeleski
I dok preko puta ceste, na mjestu srušene zgrade Mehanike, ubrzano raste nova zgrada budućeg poduzetničkog centra Coworking Pula (čija je većina investicije od 27 milijuna kuna osigurana bespovratnim europskim sredstvima) Pattinagio ostaje u nedostojnom infrastrukturnom sivilu, financijskoj bijedi, propadajući naočigled svih. Ako se nešto ubrzo ne promjeni, posve će utihnuti ovo kultno sportsko srce grada, čija je slavna povijest u nesrazmjeru s derutnom sadašnjošću.
U točno 50 godina postojanja dvorane i više od 100 godina cijelog koturaljkaškog kompleksa (otvorenog u osvit Prvog svjetskog rata 25. srpnja 1914.), kultni sportski centar u srcu grada koji Puležani do danas, unatoč službenom nazivu SC Mirna, postojano zovu 'Pattinaggio' (koturaljkanje, rošulanje, rolanje) iznjedrio je tisuće sportskih karijera, uspjeha, medalja, ali i prijateljstava, ljubavi pa i, sjećamo se nejednog, brakova, obitelji i novih sportskih naraštaja.
1919.
Od 1922. kada je pulski hokejaški klub 'Hockey Club Polese' osvojio u Milanu prvenstvo Italije u hokeju na koturaljkama, pa preko silno popularnih hokejaških klubova 'Cement' i 'Pula' nakon Drugog svjetskog rata, sve do desetljeća košarke (ovdje je 1983. danonoćno fanatično trenirao 19-godišnji Dražen Petrović za služenja vojnog roka, zajedno s ustrajnim Velimirom Perasovićem), ali i odbojke, karatea, juda, u šarmantnoj maloj dvorani i ograđenom vanjskom igralištu u središtu grada formirane su brojne generacije Puljana.
Pattinaggio danas
I o boksačkim mečevima s kraja 1960-ih brujala je cijela država, a nije nedostajalo ni kultnih koncerata, poput čuvenog zajedničkog nastupa Filma i Idola za rađanja Novog vala 1981. godine u vanjskom prostoru. Napuštamo prošlost i skačemo 40 godina unaprijed, u 15. studeni 2021.
Zaboravljeno obećanje o obnovi kroz javno-privatno partnerstvo
Tog je dana gradonačelnik Pule Filip Zoričić, predstavljajući u Komunalnoj palači prijedlog proračuna za ovu 2022. godinu, tada ni pola godine na vlasti, izjavio je da će se "kroz javno-privatno partnerstvo obnoviti i urediti dvorana Pattinaggio".
Od toga postizbornog obećanja do danas ništa, a sudeći prema svježim a neodređenim odgovorima direktora Pula sporta Marija Peruška (na koga nas je uputila glasnogovornica Grada Pule Jovana Prusac Fabris) proces postupnog propadanja nekad najpopularnijeg sportskog centra, uz nužna krpanja, nastavit će do daljnjega.
Domar i zastarjela elektrika
Na naša pitanja u kojoj su fazi planovi s Pattinaggiom, što bi se konkretno obnovilo ili napravilo te koji su potencijalni partneri obnove, direktor Pula sporta Mario Peruško kaže da su "prvi prijedlozi upućeni od javne ustanove još prije 15 godina i to u smjeru potpune rekonstrukcije ili napuštanjem ove lokacije uz izgradnju supstitucijske građevine na drugom mjestu”. Pritom se ne libi Pattinaggio nazvati 'najzapuštenijom sportskom građevinom u gradu', uz 'nikakvu fiziku zgrade'.
- Prednosti ove lokacije se očituju u sportskoj tradiciji, blizini centra grada i škola koje koriste prostor u jutarnjim satima (što čini ovu dvoranu i Dom braće Ribar najeksploatiranije i ujedno najzapuštenije sportske građevine u gradu), dok su nedostaci izostanak parkirališta, gabariti koji onemogućavaju natjecanja u većini sportova, nezadovoljavajuće instalacije, itd. U to vrijeme, niti jedan prijedlog nije usvojen, a u međuvremenu su uložena znatna sredstva kako bi prostor ostao minimalno funkcionalan, kaže Peruško.
Pattinagg
Svu nemoć i pesimistička predviđanja sudbine Pattinaggia ilustrira slijedeća njegova rečenica: "Što se tiče trenutnih radnji po pitanju SC Mirna, iako je Pula sport d.o.o. vlasnik, a s obzirom na skromne financijske kapacitete društva kao i odredbe koje proizlaze iz osnivačkih akata, društvo nije u mogućnosti samostalno poduzimati nikakve korake u spomenutom opsegu, izuzev traženja lokacijske informacije kako bi se utvrdio mogući projektni zadatak za navedeno područje te za moguće idejno rješenje. Što je i učinjeno. Sve daljnje aktivnosti u tom smjeru biti će objavljene kroz akte izvršne vlasti ili predstavničkog tijela, kaže direktor Pula sporta!
Na naše potpitanje je li dobio te 'lokacijske informacije', odgovara: "Još uvijek očekujemo navedeni akt, kako bi mogli pristupiti razradi idejnog rješenja".
"Dvorana je stvarno dotrajala, a iako nov, krov prokišnjava"
Pattinaggio je sačuvao šarm i dušu, no vapi za obnovom, baš kao što i pulski sportaši žude za boljim uvjetima. U to smo se uvjerili i na licu mjesta u razgovorima s korisnicima kompleksa, ljudima iz odbojkaškog kluba 'Pula', košarkaškog klub Pula 1981, koturaljkaškog kluba 'Uljanik' i judo kluba 'Istarski borac'.
Čim se parkira na oskudnom parkingu, fasada Pattinaggija otkriva popucale i išarane zidove. Na jednom od ulaza prolazi se kroz limena vrata. Prolazeći kroz njih stekne se dojam kao da ste prošli kroz portal i vratili se u prošlost. Sadašnjost s licem 1972. Dotrajalo igralište za rolanje, stari bar s lokalnim uživateljima kave i alkoholnih pića, mame i tate koji čekaju da klinci završe trening.
Uski hodnik prema košarkaškom igralištu vodi i u stare sanitarije i dotrajale svlačionice, čija su vrata ispisana flomasterom, a zrak ispunjen šamponom koji odiše zasluženom blagošću i kontemplacijom nakon treninga.
Svi ti kontrasti, derutnost/živost, sportski duh/kavanski duh i nasmijanost ljudi/zapuštenost prostora daju mu, uz nevidljivu ali prisutnu energiju slavnih vremena, osebujan šmek.
Košarkaška dvorana duga 26, a standard je 28 metara
Sugovornik iz odbojkaškog kluba Pula niže nam nedostatke: "Dvorana za košarku stvarno je dotrajala. Parket je saniran na nužnim mjestima i relativno je dobar. Iako je nov, krov prokišnjava (zadnji put prije 15-ak dana), ali se uvijek sanira u što kraćem roku. Ispod tribina odlažu se neophodne stvari. Svlačionice su male, vrata za ulaz u svlačionice su loša, u zidovima su pukotine, stare su i pločice i sanitarije.
- Ljudi koji tamo rade zasad sve drže pod kontrolom, ali i unatoč problemima, dvorana ima dušu, kaže nam odbojkaški sugovornik koji je htio ostati neimenovan.
Pattinagg
Osim već spomenutih problema, Ivan Đukić, trener ženske košarkaške ekipe kaže da su gabariti dvorane za košarku također problem. Za prvu ligu igralište treba biti 28 metara, dok je igralište na Pattinaggiu oko 26 metara, što bi se moglo riješiti proširenjem. No, i to je proširenje donekle sporno jer širenje dvorane na iznimno frekventnu ii važnu Marulićevu ulicu nije moguć.
"Nedostaje WC za publiku koji bi možda mogao biti ispod tribina, ali ipak, kao i prethodni sugovornik, i Đukić povezanost s ovim prostorom, Pattinaggio ima svoj dobar gušt.
Napraviti balon dvoranu?
Osim spomenutih gabarita i loših svlačionica, njegov kolega Leo Krizman, trener muške ekipe navodi i problem termini treninga. Termini su oko sat vremena, a za bolje rezultate je potrebno bar jednoipolsatni termin.
- Termini su, uz to, često u kasnim večernjim satima. Stoga su potrebne još minimalno dvije dvorane, ako se već ne može dobiti termin u drugim dvoranama u gradu. Da bi se riješio taj problem, možda bi se mogla napraviti i balon dvorana na nekoj od lokacija u gradu. Osim toga, sportaši često nemaju tople vode i grijanja u dvorani, a treninge dolazi oko sto naših članova, veli Leo Krizman, dodajući da bi bolji uvjeti zasigurno zadržali sportaše željne napretka u našem gradu te se ne bi suočavali s njihovim odlascima.
Prokišnjava i kod judaša
Probleme imaju i u judo klubu. Trener Elvis Klačar također upozorava na zastarjelu infrastrukturu. Njihovi se treninzi održavaju u nekadašnjoj kuglani. Prostor je dovoljno velik, ali na jednom mjestu propušta krov.
Na ovom mjestu trenira i njihov judo vrtić koji ima svoj trenericu. Ukupno judo klub broji oko 170 polaznika, no, tu također treniraju Medicinska, Ekonomska i Škola primijenjenih umjetnosti i dizajna u slučaju u jutarnjim terminima i u slučajevima kada pada kiša. Klačar ističe da je potrebno ulagati u sport zbog zdravlja 'digitalne' djece koja su danas motorički manje aktivna od ranijih generacija.
Kad je vlažno, vani se ne može rolati
Iz Koturaljkaškog kluba 'Uljanik' doznajemo da je za njihove potrebe neophodan zatvoreni teren jer je postojeći, za vlage, klizav za rolanje. U takvim slučajevima djeca treniraju na asfaltu izvan terena. Trebalo bi, vele, popločiti teren i oko igrališta kako bio upotrebljiv za pravo iskustvo koturaljkanja i rolanja.
Na pitanje gdje drže stvari, gdje im je svlačionica, odgovaraju da im za 'svlačionicu' kluba služi kontejner pored igrališta koji je klub svojedobno odlučio zadržati jer ga nadležni nisu namjeravali nadomjestiti. No unatoč svemu, i oni ne propuštaju naglasiti srce i dušu Pattinaggija.
Kako i nisu neka romantična vremena, ostaje vidjeti hoće li nadležni reagirati na te prilično očajničke otkucaje srca.
