Protekli vikend ekipi pulskog kluba Trojan Freefighters zasigurno će ostati u lijepom sjećanju.
Naime, na petoj priredbi Fight Nation Championshipa u Zaboku Ivan Vitasović, u teškoj kategoriji, već je u prvoj rundi 'ground and poundom' svladao Finca Jussija Halonena.
Daniel Bažant osvojio je, pak, FNC pojas u izrazito teškoj borbi od pet rundi protiv iskusnog Brazilca Ronyja Jasona uzevši premijerni naslov u pero kategoriji.
Rony Jason i Daniel Bažant, foto: Fight Nation Championship
Borbenih 25 minuta
Arkada na desnom oku pukla je Bagiju već u drugoj rundi, a u četvrtoj se, nakon konkretnijih izmjena udaraca, rana poprilično otvorila. Pukla je kasnije i lijeva arkada, posjekotine danas ima ispod oba oka, a na glavi čak 19 šavova. U trećoj mu je rundi pukao palac, a sredinom borbe prestao je, kaže, osjećati lijevu nogu od pedesetak calf kickova koje mu je Jason zadao.
A samom Jasonu pukla je vilica, zatim nos, rebra, a i noga. Iz meča je izašao također s oba zatvorena oka, što dovoljno govori o tome kakvu su borbu pružili momci u subotu.
Odmor je Bažantu trajao svega tri dana, a onda se ponovno vratio u dvoranu. S punim treningom misli krenuti već za deset dana.
Daniel Bažant Bagi u klubu Trojan Freefigters
- Bili smo mi u „polutreningu“ jer sam imao dogovoren meč u češkoj Oktagon promociji 26. veljače, no nekoliko dana prije dobio sam virozu i odgodio. Tako da sam, kad smo krenuli u trening za meč u Zaboku, bio pedeset posto spreman. Zadnja dva tjedna krenulo je skidanje kila. Bilo je teže nego inače jer sam se pripremao za pet rundi po pet minuta, a s obzirom na to da smo znali da protivnik nikad u karijeri meč nije završio prekidom. Tako da nam se trening bazirao na postizanju izdržljivosti i bio sam prilično umoran cijelo vrijeme, a skinuo sam 12 kila, pojašnjava nam Bažant.
Veli da je svjestan kako se u prethodnim mečevima nije dovoljno kretao za naprijed. Uglavnom ih je, u prošlosti, završavao u prvim rundama, no zadnja tri, četiri meča to, kaže, nije bio slučaj.
Rony Jason i Daniel Bažant, foto: Fight Nation Championship
"Ostvarili smo sve zacrtane ciljeve"
- Nisam zadovoljan ni time kako sam u Osijeku u prosincu forsirao za naprijed. S ovom zadnjom borbom sam kompletno zadovoljan. Sve smo razradili do najsitnijeg detalja. Sve kombinacije za koje je trener Zelg Galešić rekao da će proći, prolazile su, i točno je predvidio sve Jasonove poteze. Jednom me srušio, a drugom prilikom sam ga uspješno blokirao. Teško je rušiti ako se cijelo vrijeme krećeš naprijed. Četvrtu rundu sam ipak malo stao i pustio ga da vodi igru na sredini kaveza jer sam računao da sam dobio prve tri runde, i odmah je krenuo u rušenje, prepričava Bažant svoju posljednju borbu.
Tada je, naime, Bažant uhvaćen u giljotinu, a potom i u anakondu, a komentatori borbe već su, očito preuranjeno, donijeli zaključak kako je sve gotovo.
Vrtio sam se skupa s njim koliko sam mogao i gurao sam kukove. Osjetio sam na nekoliko sekundi i sam da je gotovo. Bio sam doslovce pred spavanje. Zadnje što mi je ostalo bilo je skidati tu njegovu ruku. Uspio sam iako je bilo rizično i time je završena četvrta runda
Zanimljivo je da nakon prve runde, Bažant nije ni sjedio u kutu već je stolicu prepustio treneru.
- Ja sam inzistirao na tome da on sjedne, a on na tome da sjednem ja, a kako smo imali samo minutu – on je odustao od rasprave i ostao sjediti, ali nije mu to bilo nimalo drago. Mislim da je to sve dio show businessa. Ionako sam kasnije morao sjediti da me „krpaju“. Dio tog cirkusa u kavezu je i moj zaštitni znak jednoroga – što je zapravo ideja moje cure, veli Bažant.
Daniel Bažant u Zemlji zabave koju drži njegova obitelj
Upravo mu cura, obitelj i kolege iz kluba pružaju najveću potporu pa se njima i zahvalio u svom pobjedničkom govoru rekavši da je zadnjih mjesec dana čitava okolina bila podređena njemu i da je na njemu bilo samo da uđe u kavez i odradi ono za što se mogao na miru spremati.
Želja da jednoj od idućih KSW-ovih borbi domaćin bude Pula
- Ovaj pojas naravno hrani ego. Ali da sam pružio ovako dobar meč i izgubio, siguran sam da bi i dalje svi bili ponosni na mene. Sad mi slijede još tri borbe u KSW-u. Nadam se da će jedna od njih biti i u Puli. Znate, u klub sam došao s 90 i nešto kila, a kad sam ih uspio skinuti, morao sam nastaviti sa svojim privatnim poslovima i nisam više mogao ići na treninge. Kad sam se vratio nazad, nakon pet godina, opet sam imao sto kila i opet je krenulo sve ispočetka. Prije četiri godine sam zaista "zapeo", no prvo sam si posložio privatni i poslovni život, kaže iskreno Bažant čija se obitelj bavi organiziranjem proslava i dječjih rođendana što objašnjava njegovu ljubav prema plišancima.
Daniel Bažant u Zemlji zabave koju drži njegova obitelj
Na koncu moram još jednom spomenuti curu. Sve je jednostavnije kad imate nekoga u teškim trenucima, tko s vama dijeli poraze i pobjede. Ona ima veliku ulogu u svakom mom danu
Veliku podršku, naravno, ima i od trenera Zelga Galešića koji mu je u subotu ruku u znak pobjede podignuo i prije službene sučeve odluke.
Zelg Galešić, trener kluba Trojan Freefighters
Pobjeda čista kao suza
- U mojoj glavi bilo je 4-1 u rundama za Bagija. Kasnije sam vidio da je to bio stav samo jednog suca, a preostala dva su smatrala da je ipak bilo 3-2 u rundama. Presretan sam zbog njega, pobjeda je čista kao suza. Tjedan dana ranije odbio je KSW i prihvatio ovaj meč koji je bio znatno teži i s puno većim rizikom. Isplatilo se ići težim putem. Ovo je bilo kao da Istra 1961 pobijedi Real Madrid, a sve je postigao prvenstveno zahvaljujući svom fokusu. On nikad ne odbija obaveze, ne koristi nikakve izlike već odrađuje sve što se od njega traži, kaže Galešić i dodaje:
Istina, Bažant je u klub došao još prije deset godina, no ozbiljnog se posla prihvatio posljednjih nekoliko godina. Otad živi u dvorani i uništava nam trake za trčanje
Ponos kluba i teškaš Mrvica - Ivan Vitasović
Ivan Vitasović i Daniel Bažant u klubu Trojan Freefighters
S Danielom je pripreme prošao Ivan Vitasović koji je također slavio u subotu. Prošlog je lipnja, podsjetimo, na prestižnom MMA turniru Megdan osvojio titulu u teškoj kategoriji protiv favoriziranog španjolskog borca Daniela Jacarea Toleda. Sada je svladao, i to prilično lagano, i Finca Halonena.
Ivan Vitasović i Jussi Halonen, foto: Fight Nation Championship
- Znali smo otprilike kada će se održati FNC u Zaboku, ali sve do zadnjeg službenog protivnika nismo znali hoću li se i ja boriti. Promijenila su mi se četiri protivnika, tako da smo taktiku za Finca radili tek tjedan dana uoči borbe. Zadnji protivnik kojeg su mi najavili prije njega imao je dva metra i normalni gard, dok je Finac bio niži, nabijeni i kontragardaš, kaže Vitasović.
"Trebalo mi je još 10, 15 minuta borbe"
- Nisam se dovoljno emotivno ispucao, trebalo mi je još jedno 10, 15 minuta da se smirim nakon borbe. Naime, nisam imao meč već više od šest mjeseci i baš bi mi bila dobro došla još koja runda da se ispucam, iskren je bio Vitasović koji je u svom pobjedničkom govoru pozvao svih na darivanje krvi s obzirom na to da radi na Odjelu transfuzijske medicine Opće bolnice Pula.
Krv je lijek koji je besplatan i svatko ga može dati. Zato sam to poručio. Mnogima je čudno što se borim iako sam medicinski brat, ali to dvoje nije u sprezi. Dapače, jedno i drugo te uči kako biti plemenit i ponizan. Iako ovaj sport izgleda prilično grubo, ako naiđeš na pravu dvoranu i prave trenere, možeš naučiti mnogo toga o životu
Ivan Vitasović Mrvica u klubu Trojan Freefighters
Prvi Puležan koji će potpisati za UFC?
Vitasović u klubu Trojan Freefighters radi i kao trener grapplinga. Nekad mu, kaže, bude naporno kombinirati privatne, poslovne i sportske obaveze, ali voli prenositi znanje i ovakav način života. Konkretne planove vezane uz iduće korake u karijeri zasad, kaže, nema. No, ima ih njegov trener, Zelg Galešić.
- Mrvica će odraditi još meč ili dva u FNC-u. Za Vitasovića sam znao da će pobijediti, ali nisam mislio da će to biti tako lako. On je jedna sila s kojom svi na svijetu sad žele potpisati ugovor. Ali, pričekat ćemo godinu dana. Vjerujem da će on biti prvi Puležan koji će potpisati za UFC. U svakom slučaju, naši dečki su sada tražena roba. Otkako je Ivan prvi puta ušetao u dvoranu sa svojih 16 godina, nikad nije izostao s treninga, osim u slučaju ozljede ili bolesti, zaključio je Galešić.
Sav se trud, očito, isplatio. A ako je suditi prema svemu rečenome, za ovu dvojicu skromnih i plemenitih mladića najbolje godine karijere tek stižu.
