Sram me ove glupe provincijske zabrane uprave NK Istre - U čemu je problem ako klinac koji navija za Hajduk sutra s tatom dođe na Zapad u dresu Bijelih?

"Ovim vas putem želim zamoliti da prenesete javnosti slijedeću informaciju ukoliko ćete još pisati o nadolazećoj utakmici s Hajdukom: na nedjeljnom je susretu dopušteno nositi obilježja gostujućeg kluba (rekvizite i odjeću) isključivo na gostujućoj / južnoj tribini. Na ostalim tribinama nije dozvoljeno nositi obilježja HNK Hajduka za ovaj susret.", piše nam press manager NK Istre 1961 uoči sutrašnjeg dvoboja Istre i Hajduka u Puli, u prvom kolu HNL-a.

Prvo, ponovno su iritantno zatvorili 'Istok', što je, s obzirom da je to navijačka 'šugo' tribina (najviše posvećena samom nogometu) vrlo loš znak uoči nove sezone u kojoj ćemo vrlo vjerojatno, pogotovo nakon smanjenja budžeta kluba od čak 40 posto (nakon ispadanja matičnog vlasnikovog kluba Alaves iz španjolske Primere) opet kuburiti po dnu lige. 

Drugo, gornju mjeru primijeniti na Sjeveru gdje su Demoni, to je razumljivo, ali zašto pobogu na mirnom, obiteljskom Zapadu?

Zašto domaći ljudi, pulsko-istarski navijači Hajduka (kojih još iz Jugoslavije ima vjerojatno više nego navijača NK Istre, a što nije hereza jer je Hajduk velik klub) ne bi sebi ili svojoj djeci priuštili dres, šal 'Bilih'?

To se mora promovirati, a ne zabranjivati.

Sram me ove glupe provincijske zabrane, kao što osjećam susramlje zbog svih onih ufuranih 'tifoza'  po Hrvatskoj koji su više okrenuti svom (prilično grubom i nemuzikalnom) navijanju, a bitno manje zbivanju na terenu... sami su sebi svrha.

Kad već policija revno snima audio i video, ohrabri li se neka budala napasti na Zapadu starijeg ili mlađeg Hajdukovca s rekvizitom, neka ga izvoli kazniti dugotrajnim ili trajnim izbacivanjem sa stadiona. I o tome cjelovito obavijesti javnost. U čemu je problem?

Birokratski ziheraški um (kojega, kad je red posrijedi, ne treba generalno odbaciti) pravdat će gornju glupu provincijsku mjeru općom sigurnošću, posebno nakon zadnjih sukoba Torcidaša i policije.

No, koliko takve mjere iznova hrane tu jednu-te-istu poluratnu psihozu koje se ne možemo riješiti ni nakon 30 godina? Traje to i dulje jer je svega bilo i u bivšoj zajedničkoj državi. Kad će, pogotovo u igri (nogomet je igra) prestati taj primitivni crno-bijeli model neprijateljstva umjesto obostrano poštovanog suparništva?

Ja, recimo, ne navijam za Hajduk, ali bih htio da, zbog nogometa i atmosfere na Jugu, osvoji prvenstvo, iako će mu to biti teže ostvariti nego prošle sezone. I šta sad.

Svi nogometni fanovi već desetljećima uživaju gledajući na televiziji prijenose Premier ili Primera lige, na čijim stadionima baš svi (kao i mi ispred TV ekrana) gledaju igru na travnjaku i jedino sukladno njoj (akcijama, prilikama, potezima, golovima) iskazuju navijačke emocije.

I naša liga je sve bolja, sve zanimljivija. Sukladno tome, treba promijeniti odnos prema navijačima, bar prema onim nenasilnim, koji spadaju u ogromnu većinu.