Gotovo 14 godina nakon nesreće prekršajni sud u Parizu oslobodio je krivnje dvije kompanije, ocijenivši da su počinjene "pogrješke", ali "nije pouzdano dokazana uzročno-posljedična veza" s nesrećom.
Malo poslije 13.30 sati po srednjoeuropskom vremenu velika sudnica bila je ispunjena članovima obitelji žrtava, predstavnicima Air Francea i Airbusa te novinarima. Nakon izricanja oslobađajuće presude neke civilne stranke u sporu digle su se sa svojih mjesta potpuno zgranute, a zatim ponovno sjele dok je predsjednica suda nastavila čitati a u dvorani je nastao neugodan muk.
Dana 1. lipnja 2009. zrakoplov na noćnom letu AF447 iz Rio de Janeira u Pariz srušio se u Atlantik nekoliko sati nakon polijetanja, pri čemu je poginulo svih 216 putnika i 12 članova posade.
U zrakoplovu A330 bili su državljani 33 zemlje, među kojima 72 Francuza i 58 Brazilaca. Riječ je o najtežoj nesreći u povijesti francuske kompanije.
Pregledom crnih kutija pronađenih na dubini od 3.900 m potvrđeno je da su problemi počeli kada su se zaledile sonde za mjerenje brzine Pitot dok je zrakoplov letio na velikoj visini iznad ekvatora, usred područja koje ne pokrivaju radari.
Destabiliziran zbog posljedica toga kvara, jedan od kopilota počeo je povećavati visinu a trojica pilota, ne shvativši što se događa, nisu uspjeli uspostaviti kontrolu nad zrakoplovom koji je počeo ponirati i strovalio se u ocean 4 minute i 23 sekunde kasnije.
Istrage su pokazale da su se slični incidenti sa sondama već događali prije nesreće.
Sud je ocijenio da je Airbus trebao zamijeniti modele Pitot sonda "AA" koje su bile sklone zamrzavanju, na floti A330-A340 i da "nije razmijenio informacije" s aviokompanijama.
Air France je pak načinio dva propusta u vezi s načinom obavještavanja pilota o kvaru sonde.