Sud poništio odluku EK da ne dostavi poruke između von der Leyen i Pfizera

Opći sud Europske unije presudio je u srijedu da Europska komisija nije dala nije dala uvjerljivo objašnjenje kojim je pravdala neposjedovanje tekstualnih poruka između predsjednice Komisije Ursule von der Leyen i glavnog izvršnog direktora farmaceutske tvrtke Pfizer o nabavi cjepiva protiv covida.

Opći sud je presudio u slučaju koji je pokrenuo New York Times i tadašnja bruxelleska dopisnica toga lista Matina Stevi. Ona je, pozivajući se na uredbu o pristupu dokumentima, zatražila od Komisije da joj dopusti uvid u razmjenu poruka između von der Leyen  i glavnog izvršnog direktora Pfizera Alberta Bourle u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 11. svibnja 2022.

Komisija je taj zahtjev odbila uz obrazloženje da ne posjeduje dokumente na koje se taj zahtjev odnosi nakon čega su Matina Stevi i The New York Times zatražili od Općeg suda Europske unije da poništi Komisijinu odluku.

Opći sud u svojoj presudi prihvatio tužbu i poništio Komisijinu odluku. Komisija može u roku od dva mjeseca i deset dana podnijeti žalbu Sudu koja treba biti ograničena na pravna pitanja. 

U priopćenju Suda kaže se da je svrha uredbe o pristupu dokumentima dati najveći mogući značaj pravu javnog pristupa dokumentima u posjedu institucija. Stoga bi, u načelu, svi dokumenti institucija trebali biti dostupni javnosti. 

Međutim, kad institucija u odgovoru na zahtjev za pristup tvrdi da dokument ne postoji, pretpostavlja se da taj dokument ne postoji, u skladu s pretpostavkom istinitosti koja vrijedi za tu izjavu. Ta se pretpostavka, međutim, može oboriti na temelju relevantnih i usklađenih indicija koje podnese podnositelj zahtjeva za pristup.  

“U ovom slučaju Opći sud napominje da su se Komisijini odgovori u pogledu zatraženih tekstualnih poruka tijekom cijelog postupka temeljili ili na pretpostavkama ili na promjenjivim odnosno nepreciznim informacijama. S druge strane, Matina Stevi i The New York Times podnijeli su relevantne i dosljedne elemente koji prikazuju da se u okviru Komisijine kupnje cjepiva od društva Pfizer tijekom pandemije bolesti covid-19 između predsjednice Komisije i glavnog izvršnog direktora tog društva odvijala komunikacija, osobito putem tekstualnih poruka. Oni su tako uspjeli oboriti pretpostavku nepostojanja i neposjedovanja zatraženih dokumenata”, kaže se u priopćenju Suda.

U takvoj pak situaciji Komisija ne može samo tvrditi da ne posjeduje zatražene dokumente, nego mora pružiti uvjerljiva objašnjenja koja javnosti i Općem sudu omogućuju da razumiju zašto te dokumente nije moguće pronaći, dodaje se u priopćenju.

Komisija nije precizirala vrste pretraga koje je provela kako bi pronašla te dokumente ni što je pretražila. Stoga nije pružila uvjerljivo objašnjenje kako bi opravdala neposjedovanje zatraženih dokumenata. Osim toga, Komisija nije dovoljno pojasnila jesu li zatražene poruke bile izbrisane i, ako jesu, jesu li bile izbrisane dobrovoljno ili automatski te je li u međuvremenu predsjedničin mobilni telefon bio zamijenjen.

Naposljetku, Komisija nije uvjerljivo objasnila ni zašto je smatrala da tekstualne poruke razmijenjene u vezi s kupnjom cjepiva protiv bolesti covid-19 ne sadržavaju važne informacije, odnosno informacije koje zahtijevaju daljnje postupanje čije se čuvanje mora osigurati, kaže se u priopćenju.