(FOTO) Lukas iz Pule imao je samo četiri godine kada je odlučio: "Fićo će biti moj!" Marljivo je štedio kako bi svoj san ostvario. S 11 godina kupio ga je i restaurirao!

Mama Barbara Fornažar i njezin sin Lukas često su, kada je on bio još malecki, šetali Valdebekom, pulskim kvartom u kojem žive. Kao i svakog dječačića Lukasa je zanimalo svašta, a posebno se veselio bijelom fićeku koji je bio parkiran kod susjeda Pere.

On je bio, pričaju nam, neizostavan punkt pri svakoj šetnji, što je ovjekovječeno brojnim fotografijama njegove majke koja je poznata pulska fotografkinja.

- Kada je imao tri i pol godine Lukas je počeo pričati o tome kako ćemo jednom kupiti fićo. Naravno, mislila sam da će ga ta faza proći, no kako je rastao od ideje nije odustajao pa je odlučio počeo skupljati novce da ga kupimo, prisjeća se Barbara.

Marljivo štedio godinama

Svaku kunu koju je dobio za rođendan, Božić, Novu godinu, sve što je dobio od roditelja, none, nonića... Lukas marljivo je spremao u svoj sef-kasicu. Iako je u međuvremenu svašta poželio, kao i bilo koje drugo dijete, veli nam kako novac za fiću nikada nije ni taknuo.

Lukas i fićo kroz djetinjstvo

- U početku sam mislila da ća ga ta ideja proći, no ubrzo sam shvatila kako je on svemu pristupio jako ozbiljno. Nije štednja išla brzo, no on je bio ustrajan i strpljiv. Kolikog želio i nešto drugo, novac za fiću nije dirao, prisjeća se Lukasova mama.

Fićo je obrasla trava

Godine su prolazile, susjed Pero je preminuo, a fićo u susjedstvu obrasla trava i krenula hvatati hrđa. No moji sugovornici nisu ni tada odustajali.

Na sinov nagovor mama se, u trenutku kada Lukas već plako posustaje u nadi da će ikada imati dovoljno novca da ga kupi, napokon dogovara s nasljednicima; 2020. godine oni napokon pristaju prodati fiću za pet tisuća kuna koliko je Lukas, koji je tada imao 11 godina, uspio uštedjeti.

Kako nam veli njegova mama, bio je silno ponosan. Toliko da je na primopredaju auta došao odjeven u odijelo, noseći svoju kasicu s novcima. Njegovoj sreći nije bilo kraja kada su fićo došlepali u dvorište, a nono ga uspio upaliti.

Ponosni vlasnik Fiće

- Tata je pomogao, odblokirali smo mu kotače, došlepali ga u dvorište i upalili, a onda su se Lukas i on cijelo to ljeto vozikali fićom oko kuće. Nitko sretniji od nas. Moja je želja bila da njih dvoje zajedno poprave auto, no nažalost tata je preminuo, i mi smo se počeli pitati što sada?

Obnova takvog auta bila je iznimno skupa, a mehaničari se nisu željeli prihvatiti pipljivog posla, prisjeća se Fornažar.

Opet je Lukas došao na ideju: počeo je prikupljati odbačene boce i sav povrat štedjeti za obnovu fiće koji je proizveden daleke 1979. godine i trebalo je u njega dosta uložiti kako bi ga se vratilo na cestu. U priču su se uskoro uključili i susjedi i uskoro mu je cijeli kvart donosio povratne boce kako bi prikupio dovoljno za obnovu omiljenog auta.

- Imali smo sreću jer smo uspjeli naći mehaničara koji je pristao primiti fićo na restauraciju - radove na karoseriji izveo je Željko Vujić iz fažanske firma "Black&Fixo". Iako su početni troškovi bili oko 7 tisuća kuna, to je u dvije godine naraslo na čak 40 tisuća, veli nam Lukasova mama.

Obnovu auta pomoglo cijelo susjedstvo

Zanimljivo je da je cijeli autić, iako nije bilo jeftino, restauriran upravo od povrata boca i to zahvaljujući svima koji su im ih tijekom godina donirali.

Ponosni vlasnik fiće priča nam kako je na autu sređena karoserija, obnovljeni sicevi u crvenoj boji, no posla još uvijek ima, posebno oko motora.

Puno im je oko popravka, navode, pomogao i Ivan Rabar iz Pule koji se inače bavi oldtimerima. Nakon što je on 'uzeo fićo u ruke', auto je napokon dobio registraciju i krenuo na svoju prvu vožnju. 

Lukas ga, obzirom da nema niti 16 godina, još uvijek ne može voziti no to mu, napominje, ne smeta.

Lukas je pomno pratio svaki korak obnove

- Fićo je tu, moj je i jako sam ponosan, veli nam, a na pitanje o tome kako mu je za srce toliko prirastao upravo ovaj auto odgovara:

- Uvijek su mi se sviđali stariji auti. Recimo renault 4, no to je više auto za šljaku, ili golf 2. Ne znam koliko novca da imam uvijek bi kupio neki oldtimer, nikada novi auto, veli nam Lukas koji i inače skuplja stare stvari, a posebno militariju.

Navodi da se čak može smatrati kolekcionarom jer je uspio skupiti zavidan broj vojnih stvari, a sam je, primjerice, uredio i vintage regal za sobu.

- Fićo je sada tu, napokon u voznom stanju, uživat ćemo u njemu za vikende, vaditi ga iz garaže kada su lijepi dani, vozikati se u njemu, možda otići i na koji miting oldtimera veli Lukas. Dodaje da bi, baš kako bi se mogao sam nastaviti brinuti o njemu, volio naučiti i malo mehanike, o motoru. Gume, dodaje, već zna sam promijeniti.

Obzirom na upornost koja ga krasi ne sumnjamo da će Lukas uspjeti i u ovom naumu, ali i drugima koje si zacrta. Sa niti 16 godina ostvario je dječački san, nešto od čega mnogi odustane čim odrastu, iako je sam  još uvijek 'samo' tinejdžer.