(FOTO) Tri desetljeća kultnog Rock Caffea. Mirko Mocko: "Opstali smo zahvaljujući generacijama Puležana koje su ovdje odrasle uz rock""

Sinoćnjim koncertom 'Swing orchestra' i otvorenjem velike izložba u petak 24. svibnja započinje prigodno obilježavanje 30 godina pulskog Rock Caffea, kultnog bara u Scalierovoj ulici koji 20. prosinca ove godine puni tri desetljeća uspješnog poslovanja. 

Priča o Rock caffeu Pula, kako navodi u najavi izložbe Zlatko Gotovac, priča je o životnoj zaljubljenosti njegova osnivača Mirka Mocka u rock’n’roll i jednom specifičnom mjestu koje je ugostilo i odgojilo brojne generacije Puležana.

Mocko je, kako se prisjeća u razgovoru, kafić otvorio kada je imao samo 25 godina i to u nekadašnjem prostoru AT bara.

Sanjarenja konobara iz Arenaturista

- Radio sam kao konobar u Arenaturistu, bilo je ratno vrijeme i oni su odlučili dati prostor u najam. Kao njihov djelatnik imao sam prednost i, iako nisam imao iskustva u vođenju bara, odlučio se javiti na natječaj. Ideja vodilja bila mi je da to postane prostor u kakav bih ja i moji prijatelji voljeli izlaziti, u kojem bismo se ugodno osjećali, slušali muziku koju i inače slušamo, priča nam.

Nekadašnji AT bar

Mirko s djelatnicima, kćerkom Ivanom i zetom Lukom

Budući da su odrastali na rocku nije bilo puno nedoumica oko toga kako će se bar nazvati i što će se u njemu slušati, prisjeća se Mirko u razgovoru, napominjući da je oduvijek sanjao o klubu u kojem će netko prebirati po gitari i Rock je njegovo životno postignuće, zapravo ostvarenje dječkog sna.

Navodeći da je i prije toga pokušavao modernizirati rad tvrtke u kojoj je radio, davati svoje ideje, savjete no to nije imalo previše efekta jer je ipak bio "samo mladi konobar".

- Iako nisam imao iskustva u vođenju kafića, imao sam iskustva u organiziranju koncerata. U prostoru sadašnjeg mjesnog odbora Arena s prijateljima iz kvarta organizirao sam još za tinejdžerskih dana nastupe popularnih bendova, prisjeća se Mocko odajući nam i zanimljivu informaciju: rođen je točno preko puta današnjeg Rock Cafea.

Baš kao da mu ga je sudbina namijenila.

Prvi tematski rock hostel otvoren je 2016.

Rođen preko puta Rocka

- Ja se Škaljerovac, dijete starog grada. Ovdje sam rođen, ovdje radim, ovdje ću i umrijeti, veli Mocko, s ponosom.

Sve u njegovom životu vezano je zapravo uz rad ovog bara: brojna poznanstva, prijateljstva koja traju cijeli život. Rock cafe za njega je više od pukog biznisa, lijepa priča koja je postala tradicija i iz čije je 'kuhinje' krenula i poznata Rocktarata, Ljeto na Kaštelu, rock hostel pa i najnoviji event - Rock'n' grill fest na Hidrobazi koji je ove godina ušao u četvrtu godinu održavanja.

Mocko nam priča kako je oduvijek s radošću obilježavao godišnjice bara pa je tako za desetu obljetnicu organizirao veliki koncert u šatoru na Karolini gdje je nastupilo Prljavo kazalište dok je za 15.-ti odlučio 'iznijeti' bar iz prostora u kojem djeluje te ga predstaviti svim Puležanima.

Tako se rodila ideja o koncertima na Portarati i rođena je Rocktarata.

TBF na Rocktarati

Mocko je rock i prvomajsko roštiljanje vratio na Puntiželu

- Ove godine organiziramo nešto drugačije, osim koncerata koje ćemo pokušati provući kroz pet, šest mjeseci, sve do rođendana u petak će se otvoriti izložba sa čak dvije tisuća fotografija, priznanja, zahvalnica.

- Nekih se stvari niti ja više ne sjećam pa su me fotografije iznenadile. Izložba će mnoge vratiti u mladost, neću puno odavati, no siguran sam da će se mnogi pronaći na fotkama, veli nam.

Našim čitateljima odao je tek najstariju u nizu fotografija, onu s otvorenja bara prije 30 godina na koji su došli i njegovi roditelji.

Fotografija s otvorenja bara

Na pitanje tko danas dolazi u Rock caffe, Mocko navodi da još uvijek dolaze starije generacije koje su ga i otvorile, no drago mu je da se skupio i lijepi broj klinaca koji su postali stalni gosti i koji se čak angažiraju oko nekih evenata koje radi.

Na mladima rock ostaje

Dvije tisuće besplatnih koncerata

- Mnogi ne mogu vjerovati, no Rock je organizirao dvije tisuće koncerata. U baru su koncerti bili redovito petkom i subotom, imali smo i naš 'kućni bend' - Muha & Veco, u organizaciji Rock Cafea, ovdje ili na vanjskim eventima, svirali su brojni poznati bendovi iz cijele regije, ali i neki koji su tek kasnije postali poznati.

Željko Bebek, Dado Topić, Massimo, Vatra, Psihomodo Pop, Neno Belan, Čuvari svirala, Manekeni, Zdenka Kovačiček, Amira Medunjanin, Nola, Pervan, Todor, Tatjana Giorgi...nabraja nam Mocko unedogled.

Odlično posjećeni koncerti na Hidrobazi/M. ANGELINI

Zapravo lakše bi, dodaje uz smijeh, bilo nabrojati one koji nisu nastupili, nego pobrojati sve one koji jesu.

Naš sugovornik ističe kako su svi koncerti uvijek bili besplatni, a posebno je ponosan što priliku daje i mladi bendovima koji se tek etabliraju na sceni, bilo riječ o autorskim bendovima ili o onima koji sviraju covere. Dan danas, naglašava, dnevno prima pet, šest upita s raznih strana o tome mogu li doći nastupiti u Rock Caffe ili na neki od njegovih vanjskih evenata.

Iako svaka generacija nosi svoje među njima i dalje ima onih koji vole slušati metal ili rock, napominje Mocko, odgovarajući time na naše sugestije da se glazbeni ukus mladih promijenio.

Jedva preživio epidemiju korone

Iako je u 30 godina rada bilo uspona i padova koji je, kako napominje, ciklički izmjenjuju svakih pet godina, najgore razdoblje bilo mu je vrijeme korone.

- Bilo je nekoliko momenata kada sam ozbiljno razmišljao o stavljanju ključa u bravu, no epidemija me zatvorila na godinu dana i to smo, priznajem jedva preživjeli jer smo jedan od rijetkih ugostiteljskih objekata u gradu koji nema terasu na kojoj se moglo raditi, priznaje nam.

Na pitanje gdje se Rock kreće i žali li za ičim, Mocko odgovara da ga je život naučio da ide dan za danom, strpljivo gradi priču i dalje.

- Žao mi je što sam izgubio Rocktaratu, bila je to lijepa priča koja se gradila iz ovog mjesta i koja je trajala 14 godina. Projekt je to koji sam, ma štogod drugi pričali, deset godina gradio bez ikakve financijske pomoći, iz srca, za moje sugrađane. Kroz event sam im, upravo preko veza i poznanstva koje sam tijekom godina stekao s glazbenicima i koji su dolazili ovdje nastupati povoljnije nego drugima, uspio ponudio brojne besplatne koncerte i na to sam ponosan, veli nam.

Na kraju se razgovora zahvalio se svim svojim gostima, svojim sugrađanima koji posjećuju ovaj prostor jer, kako zaključuje "grad čine građani, a Rock cafe smo svi mi".