Naša nedjeljna priča prilično je kontroverzna: ima golih ljudi u crkvi, ima i neke vrste egzorcizma, tu je i policija, sud i DORH. Mlada porečka umjetnica uzburkala je učmalu istarsku kulturnu ali i duhovnu scenu. Dok čeka suđenje kaže: Ne bojim se zatvora!
Naša nedjeljna priča prilično je kontroverzna: ima golih ljudi u crkvi, ima i neke vrste egzorcizma, tu je i policija, sud i DORH. Mlada porečka umjetnica uzburkala je učmalu istarsku kulturnu ali i duhovnu scenu. Dok čeka suđenje kaže: Ne bojim se zatvora!
Porečko pulski biskup Ivan Štironja koncem prosinca posjetio je dvije župe u Kaštelir-Labincima. Razlog prilično neobičan. Naime, glavni povod za biskupov posjet tim župama bila je provala i svetogrđe u srednjovjekovnoj crkvi Presvetoga Trojstva u Labincima. Osim u toj crkvi, svetogrđe je počinjeno unutar nekoliko sakralnih objekata u tim župama.
-Mi smo se danas okupili da stanemo pred istinu oskvrnuća Crkve Presvetoga Trojstva koja je na ulazu u ovo mjesto. Nasilje i provala koja se dogodila nisu bili ponajprije zbog koristoljublja. To bi bilo još najbezbolnije, koliko god ostaje pitanje: Je li moguće da može netko provaliti u crkvu i uzeti nešto iz crkve?, zapitao se biskup Štironja.
Potom je vjernicima koji su se te prosinačke nedjelje okupili u crkvi u Kašteliru objasnio detalje provale u crkve.
- Sama činjenica da je nekoliko osoba po noći ušlo u crkvu, te su se nagi slikali s određenim transparentima ispred oltara, te nakon toga priredili javni ‘performans’ u Poreču i tako se otkrili i javnosti pokazali, ukazuje da je to učinjeno svjesno i namjerno. I ne na jednom mjestu, nego su slično ponovili na još tri mjesta: u jednoj kapelici na ulazu u mjesto (Kranjčići), na mjesnom groblju i ispred križa župne crkve u Kašteliru. Ovo su teška zlodjela počinjena na sablazan vjernika, rekao je biskup i potom spomenute događaje stavio pod svjetlo kanonskog prava.
- To su zli čini koji su "u suprotnosti sa svetošću mjesta da u njoj nije dopušteno vršiti bogoštovne čine dok se pokorničkim obredom ne pruži naknada za počinjenu nepravdu’" kako to nalaže "Biskupski ceremonijal’ u svom XX. poglavlju ‘O javnoj zadovoljštini kad se crkvi nanese teška povreda’, objasnio je biskup.
Spomenuti ceremonijal, originalno „Caeremoniale episcoporum” liturgijska je knjiga iz 1600. godine čije je zadnje izdanje 1984. uobličio Papa Ivan Pavao Drugi. Sukladno ceremonijalu, istarski je biskup naložio pokoru i potom prisutne vjernike pozvao na molitvu i praštanje:
„Iz dubine srca molimo da Bog primi našu zadovoljštinu, naše kajanje i molitve, neka oprosti svima onima koji nanose povrede i nepravde braći i sestrama s kojima žive i dijele ovaj prostor koji je zajednički svima, bez obzira na uvjerenja i životne stavove. Molimo da Gospodin otupi oštrice oholosti i grijeha svakoga od nas. Da nas učini poniznim korisnicima Stvoriteljevih darova i dobrote na korist cijele zajednice i svih ljudi dobre volje“, zaključio je biskup a cijeli je događaj u obliku članka prenijela porečko pulska biskupija na svojim stranicama.
Iz njegove propovijedi posebnu pažnju privlači činjenica da je netko sustavno provaljivao crkve u okolici Poreča i to ne zbog neke materijalne motivacije već, kako se pokazalo – umjetničke.
Analiza novinskih objava PU Istarske pokazala je da je policija u lipnju uhitila počinitelje umjetnike.
- Porečka policija provela je kriminalističko istraživanje nad 28-godišnjakom i 27-godišnjakinjom i utvrdila osnovanu sumnju da su počinili dva kaznena djela teške krađe. Njih se tereti da su između 13. i 14. ožujka provalili u crkvu u Labincima kojom prilikom nisu ništa otuđili, dok je na ulaznim vratima nastala manja materijalna šteta. Isto djelo ponovili su i između 2. i 3. svibnja u Taru, kada su uporabom tjelesne snage nasilno ušli u prostorije crkve, iz koje su otuđili predmete koji se koriste u vjerske svrhe. Ovim djelima pričinili su ukupnu materijalnu štetu od nekoliko stotina eura. Policija će o dosad utvrđenom izvijestiti nadležno državno odvjetništvo te nastavlja provoditi kriminalističko istraživanje, objavila je istarska policija koncem lipnja prošle godine.
Između provala u crkve i policijskog priopćenja dogodio se treći čin ove umjetničko duhovne performanse koja je na koncu rezultirala nekom vrstom biskupovog egzorcizma.
Na stranicama Pučkog otvorenog učilišta Poreč i danas su dostupni materijali iz kojih je vidljivo na koji je način porečka umjetnica Ivori Sošić iskoristila crkvene predmete i fotografije nastale u crkvama.
Na izložbi "Članak 16.1” porečka je umjetnica, inače vanjska suradnica učilišta u kojem radi na filmskim radionicama i festivalu dokumentarnog filma, prikazala fotografije nastale za vrijeme "svetogrdnog" performansa u crkvici u Kašteliru i okolnim grobljima. Tijekom snimanja u crkvama sudionici performansa nosili su transparente identične onima koje pred porečkim Domom zdravlja nose molitelji protiv pobačaja.
Prilikom otvorenja svoje izložbe „ Članak 16.1.” Sošić je po podu poslagala neke od moliteljskih transparenata.
Na izloženim fotografijama vidljivo je nekoliko nagih osoba koje nose transparente i pritom improviziraju određene duhovne aktivnosti poput moljenja ili klečanja.
Izložba je naziv dobila prema članku 16.1. Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena. Ta konvencija Ujedinjenih naroda u spomenutom članku, u točci E kaže kako muškarci i žene imaju "jednaka prava na slobodno i odgovorno odlučivanje o broju i razmaku između svoje djece".
Objašnjavajući svoju motivaciju Ivori Sošić u katalogu izložbe piše:
„Ovo je izložba o svemu što me ljuti. O svemu što bih htjela promijeniti. O nemoći svake žene da sama odlučuje o svojem tijelu. Ali najviše - ovo je izložba za sve vas koji im potpisujete dozvole pod izlikom slobode govora, za sve vas koji se pozivate na svoju slobodu izbora u medicinskoj praksi, za sve vas koji pokraj njih prođete pognute glave.“
Ivori Sošić pritom misli na molitelje pored kojih ona očito nikad ne prolazi pognute glave. Na internetu je dostupno nekoliko video materijala koji pokazuju njen okršaj s moliteljima i Ivanom Pernarom na zagrebačkom Trgu Bana Jelačića. Obračun se dogodio 7. listopada prošle godine. Sošić je Pernara uz obilje psovki verbalno napala optužujući ga da je zbog njegovih provokacija uhićen neki „dečko”
Kako piše u katalogu izložbe „Ivori Sošić rođena je u Rijeci 1996. godine. Studirala je Komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu i Dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dobitnica je Rektorove nagrade za kongres Diskursi shizofrenije, prvi interdisciplinarni kongres o shizofreniji u Hrvatskoj. U sklopu kongresa bila je i kustosica izložbe umjetničkih radova. Napisala je, režirala i producirala nekoliko filmova u sklopu udruge BLANK_filmski inkubator. Autorski film Rođenje savršenog čovjeka (2021) prikazan je na festivalu Najkraći dan u Beogradu te Video art festivalu Greta u Zagrebu, a nagrađen je prvom nagradom na izložbi Profutura u Poreču. Voditeljica je Kinokluba Poreč gdje vodi početničku radionicu filma, vodi radionicu filma za djecu u Društvo naša djeca Poreč te radionicu scenarija u BLANK-u. Članica je dramskog studija Čin, Čin pri Pučkom otvorenom učilištu Poreč.”
U Maloj galeriji spomenutog učilišta Ivori Sošić je izložila desetak fotografija na kojima se vide nage osobe s transparentima na kojima piše: „Žalim zbog svog pobačaja", Ljudska prava kreću kada ljudski život započne, „Prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih” što je citat iz biblijske knjige proroka Jeremije.
Dio poruka korištenih prilikom snimanja u crkvama i na grobljima, za vrijeme otvaranja izložbe, koju je otvorio David Belas, nalazio se na podu Male galerije. Neki transparenati bili su slomljeni.
Na jednoj od fotografija umjetnica s kolegom performerom stoji ispred križa u crkvi prekrivajući genitalije transparentom na kojem je mala beba s natpisom „Za mene se vrijedi boriti.”
Na drugoj fotografiji nalazi se nagi muškarac među grobovima koji u ruci nosi slomljeni natpis „Muškarci mole za izgubljenim očinstvom”.
Izložba Ivori Sošić održala se u sklopu festivala Ekolo a njene su fotografije impresionirale organizatore te je nagrađena prvom nagradom.
Ideja performansa baziranog na moliteljima protivnicima pobačaja nije naročito nova, čak ni na našim područjima. Tako je 2016. godine riječka umjetnica Milijana Babić predstavila izložbu „Zdravo Marijo milosti puna” . Izložba je u stvari video dokumentacija umjetničke akcije pod nazivom „7 dana za život” koja je bila reakcija na kršćansku molitvenu akciju „40 dana za život”.
Na istom je tragu i riječka umjetnica Tajči Čekada koja godinama izvodi performans „Gospa od Supa”. Ona se na riječkoj Kantridi ukazuje svake godine.
„Organizatori vjeruju da je mjesto ukazanja Gospe od Supa posebno snažno i energetski moćno te da će zajednička molitva pružiti nadu i poticaj za stvaranje skladnog i suosjećajnog društva, piše u pratećim materijalima prošlogodišnje akcije.
Čekada je zbog svojih performansa često izložena prijetnjama na društvenim mrežama.
„Od komentatora koji su našu gestu doživjeli kao sprdnju, ismijavanje i osobni napad (iako je Gospina objava u skladu sa svim marijanskim paradigmama i ne dovodi u pitanje ni jednu crkvenu dogmu), primili smo nebrojene poruke mržnje i nekoliko internetskih prijetnji smrću te smo pomislili da bi se i sam Krist okrenuo u grobu, da nije jadan bio uskrsnuo. No u duhu Gospine poruke ljubavi, tolerancije i mira, važno je istaknuti da se s autorima bezbrojnih komentara u jednoj generalnoj poruci ipak slažemo: Oprosti im, Oče.“
Vrijedi podsjetiti i na slučaj iz 2020. godine kada su dva zagrebačka trenera usred korone prosvjedno uši u zagrebačku crkvu Sveta Mati slobode i snimali se kako po crkvi vježbaju.
Zbog vježbanja u crkvi Mario Valentić i Šimun Cimerman prijavljeni su po člancima 6. i 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Članak 6. podrazumijeva "naročito drsko i nepristojno vrijeđanje građana i narušavanje njihovog mira", a članak 14. obuhvaća "vrijeđanje ili omalovažavanje moralnih osjećaja građana". Kazne su novčane, a moguć je i odlazak u zatvor do 30 dana.
Prije toga, 2018. godine, srpska novinarka i umjetnica Vesna Knežević Ćosić izazvala je skandal snimanjem fotografija na kojima je polugola pozirala lokalnom dubrovačkom fotografu. Tom je prilikom Đorđe Obradović, profesor komunikologije s tamošnjeg sveučilišta izjavio:
-Taj je slučaj s etičkog gledišta posve jasan. Uloga umjetnosti je pokazati kreativnost ljudskog roda s ciljem obogaćivanja ljudskog duha, a granica slobode prestaje onda i ondje kad se i gdje se počnu ugrožavati ljudska prava drugih, rekao je Obradović.
O svim detaljima vezanim za sporne ulaske u crkve, te o samoj izložbi, razgovarali smo s Ivori Sošić. Autorica nije bila upoznata s činjenicom da je biskup Štironja obavio duhovno čišćenje crkve u kojoj je ona snimala svoje materijale.
- Duhovno čišćenje? Pa to je jako zanimljiva informacija, iznenadila se Sošić. Zamolili smo je nam objasni motivaciju za svoj, za mnoge radikalan, umjetnički postupak.
- To je bio moj odgovor na aktivizam molitelja koji skandiraju ispred bolnice s grotesknim slikama mrtvih fetusa. Oni provaljuju u javne prostore, odnosno, njihova se ideologija nameće u hrvatskim javnim prostorima, kako kroz vjeronauk ili križeve po školama, pa do toga da kad idem kod zubara moram gledat kako netko prosvjeduje protiv mojih prava koja su mi zakonom omogućena, kaže Sošić.
- Moj postupak nije bio radikalan, nego predstavlja vraćanje istom mjerom onima kojima to u Hrvatskoj prolazi bez posljedica. Moj je čin definitivno provokativan jer je namjera bila da se o tome priča. Moje viđenje umjetnosti je da ona mora biti provokativna, da ne smije biti nepolitična, objasnila nam je Ivori Sošić.
Ona tvrdi da njen kolektiv uopće nije provalio u crkve i kapelice.
- Mi smo legalno ušli unutra. To su kapelice koje su otvorene, nije bilo nikakve provale. Mene su optužili za provalu i bila sam na policiji, ali se utvrdilo da se provala nije dogodila jer se datumi svečeničke prijave ne podudaraju s našim akcijama, kaže Sošić.
Na slikama je vidljivo da su posjetitelji crkve goli. Osobe bliske porečko pulskoj biskupiji kažu da su se u crkvama tom prilikom odvijali i spolni činovi. Autorica se na to nasmijala.
- Lijepo je spoznati dokle ide ljudska mašta. Ne bi to komentirala. Da ste bili na izložbi vidjeli bi cijeli kontekst, rekla je Sošić. Ona smatra da čin golotinje u crkvama nije narušavanje ničijih vjerskih sloboda.
- Na koji način mislite da je moja golotinja u crkvi narušavanje bilo čije vjerske slobode. Meni je, recimo, kao građanki, bolnica sveto mjesto na koje idem da bi dobila zdravstvenu zaštitu. Na tom, za mene svetom, mjestu se nalaze ljudi s provokativnim transparentima. Oni dakle imaju pravo svoje ideologiju nametati u javnom prostoru u koji dolaze različiti ljudi svih rasa, svih vrsta seksualnosti. Mjesto koje bi trebalo biti lišeno ideoloških obojenosti. Ukoliko je legitimno da katolici dolaze i promoviraju svoju ideologiju u bolnicama, onda je legitimno da ja uđem u crkvu i radim bilo šta. Ukoliko javni prostor nije lišen religioznog aspekta, onda ni religiozni prostor ne može biti lišen mog građanskog aspekta, objasnila je Ivori Sošić.
Na pitanje je li sporan mladić koji se gol slika među nečijim grobovima, Sošić odgovara protupitanjem; „Gdje ste vi vidjeli te fotografije? One nisu javno objavljene”.
Fotografije su i danas dostupne na Fecabook stranicama porečkog javnog otvorenog učilišta odakle smo ih prenijeli. Sam događaj tek treba dobiti svoj pravosudni epilog.
- Pokušali su nas optužit za provalu i tešku krađu ali to im nije prošlo. S obzirom da se radi o katoličkoj državi, poslali su nas na prekršajni sud zbog vrijeđanja građanskog morala. Taj je proces još uvijek u tijeku, još uvijek nas nisu saslušali, kaže Sošić.
Na prekršajnom sudu završili su i dvojica trenera koji su izvodili sklekove u zagrebačkoj crkvi. Mogli su završiti i u zatvoru. Na pitanje boji li se eventualne zatvorske kazne, Ivori Sošić odgovara.
- Ako se to dogodi onda možemo biti sigurni da živimo u katoličkoj diktaturi. Spremna sam ići u zatvor. To bi značilo da svjedočimo zabrani slobode govora, mišljenja i cenzuri umjetničkog stvaralaštva. U Jugoslaviji se zbog iznesenog stava išlo u zatvore, zanima me da li je to moguće i u katoličkoj Hrvatskoj. Vezano za dvojicu trenera, to ne smatram umjetničkim činom ali ih razumijem jer je njima teretana sveto mjesto u koje im je bilo zabranjeno ići, dok se u crkve tijekom korone moglo ići. Osim toga, mislim da je njihov napad malo promašen jer im nisu katolici zabranili teretane nego država. U mom slučaju se radi o umjetničkom, a ne delikventskom činu, smatra Sošić.
Sošić je objasnila i pozadinu svog sukoba s Ivanom Pernarom koji je na koncu završio i u središnjim Dnevnicima nacionalnih televizija.
- Tu se radilo o licemjernom ponašanju policije prema nama kao prosvjednicima i, s druge strane, ekipi koja bi drugima branila njihova ljudska prava. Oni su zaštićeni od policije a nama se dovikuju psovke, vrijeđaju nas pijanci, tuku nas s transparentima, Pernar nam se unosi u facu s mobitelom... On kasnije svoje snimke stavlja na internet, navodi naša imena i praktički poziva druge maloumnike da nas prebiju. Oni su to spremni i bilo je takvih poziva direktno prema meni, kaže Ivori Sošić.
Tijekom njenog verbalnog obračuna s Pernarom spomenula je nekog mladića koji je zbog Pernarovih provokacija priveden.
- Pernar nas je snimao, dečko mu je rekao da prekine i krenuo prema njemu. U tom trenutku uletili su dvojica u civilu i primili ga za ruke svaki sa svoje strane. S obzirom da je on mislio da se radi o Pernarovim prijateljima, rekao je jednom „Makni se kretenu od mene”. Iste sekunde je uhapšen zbog vrijeđanja službene osobe iako se ta osoba dotad nije predstavila kao policajac. Taj dečko također uskoro ide na prekršajni sud. Kad ih mi zovemo onda ih nema ali kad je Pernar u pitanju onda dolijeću i hapse, kaže Ivori Sošić, mlada umjetnica iz Poreča.
Hoće li pokora istarskog biskupa i čin duhovnog čišćenja crkvi na Poreštini također naći mjesto u nekoj budućoj izložbi Ivori Sošić? Vjerojatno da. Jer, radi se o reaktivnom performansu koji daje dodatni kontekst umjetničkom činu. Ili svetogrđu, ukoliko taj isti čin promatrate iz vjerske pozicije.
Općina Raša ostaje bez glavnih ljudi. Nakon ostavke načelnice Glorije Paliska početkom travnja, sada odlaze glavni pročelnik i pravnica u toj općini. Imaju li njihovi odlasci veze s ostavkom načelnice ili s predstojećim vanrednim izborima 9. lipnja, ili pak s nečim trećim? * Može li umjetna inteligencija dobiti dušu, kako se algoritmom traži ljubav života i koga je Aleksandar Stanković u pulskoj Histriji ugostio u "Srijedom u 2"?
Etnografski muzej Istre i Centar za nematerijalnu kulturu Istre (odvojena jedinica EMI-ja) već su 2019. godine pripremili prvu izložbu o nematerijalnoj kulturnoj baštini, a sada, 2024. godine, proširili su je novim fenomenima
Odlična atmosfera, ples i zabava na svakom koraku – doček kakav se samo može poželjeti
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
