Ni iznimne vrućine, ni raspust od škole i vrtića, s kojima stiže sloboda da se cijeli dan provede u igri i kupanju, jednu grupu pulskih mališana nisu ovog ljeta omeli u planu da vrela jutra svakog ponedjeljka provedu u učenju. Predmet kome je pripala čast - francuski jezik! Mjesto radnje - pulska Gradska knjižnica i čitaonica!
Oni su "Bonjourići" ili "Bonžurići", djeca uzrasta od pet do deset godina, a motor pokretač priče profesorica francuskog Maja Marković - dugogodišnja "borkinja" za popularizaciju ovog jezika u Istri.
- Susreta je, od kraja lipnja, bilo sveukupno osam, da bismo ovog tjedna imali posljednji sat kao svojevrsno finale. Nalazili smo se svakog ponedjeljka u 10 sati ujutro na po sat vremena. Inicijalno smo planirali maksimalno petnaest polaznika, ali s izuzetkom prvog ponedjeljka kada je bilo troje djece, kasnije ih je u pravilu i po dvadesetak, na jednom druženju točno 22. Djece je jednostavno bilo nevjerojatno puno i konstantno su dolazila nova pa sam za njih na kraju pripremila i prigodne diplome. Bilo je fenomenalno, veli Marković.
Više sam nego oduševljena. Nisam mogla zamisliti da će biti takav odaziv. S vremenom su djeca pričala prijateljima, susjedima... pa su onda i njih postupno povlačili na susrete. Naravno, nijedno dijete nisam mogla odbiti. Što reći? Živio francuski!
Prof. Maja Marković
Kreativni pristup za lakše učenje
Odluka da ovo pokrene, kaže nam profesorica, bila je vrlo jednostavna - kada voliš svoje predmet, želiš ga predstaviti što većem broju djece.
- U Puli se francuski više ne podučava u osnovnim školama. Nije mi bilo teško izdvojiti vrijeme za ono što volim i za djecu kojoj će jednog dana, tko zna, francuski jezik možda biti važan dio života. Među polaznicima su se malo izdvojila djeca koja imaju, da tako kažem, "žicu za jezike", a bila je tu i grupica učenica iz Osnovne škole Giuseppina Martinuzzi kojima je, kao govornicama drugog romanskog jezika, talijanskog, učenje francuskog bilo nešto jednostavnije, pa su lakše savladale izgovor i brže hvatale smisao rečenica. Ujedno, vidim da su se neka djeca dosta "zagrijala" i voljela bi nastaviti učiti francuski i nakon ovog ljeta, dodaje profesorica.
Za posebnu ekipu, poseban je bio i pristup učenju. Kako bi druženja imala maksimalni učinak i osposobila "Bonjuoriće" za osnovnu komunikaciju, ali i usvajanje duha jezika, profesorica Marković osmislila je inovativni, dinamični program u kome se prepliću zadaci i aktivnosti, a svaki novi naramak znanja prenosi u sljedeću lekciju i primjenjuje u novom znaju. Ukratko - sve se uči tako da se što lakše nauči, a sve naučeno odmah pretvara u govorni jezik.
- Stvarno nam je bilo lijepo, stvorili smo divan i poznat ambijent za djecu u kome im nije bio problem učiti nešto novo. Ja sam na početku imala jedan, nazovimo ga teorijski dio, koji sam tada postavlila na radnu ploču, a zatim smo kroz igre i pantomimu učili svaki put nešto novo, od odjevnih predmeta i dana u tjednu do zanimanja i prijevoznih sredstava. To im je omogućilo da svladaju osnovni vokabular, da se nauče predstaviti, pozdraviti, reći trećoj osobi kako se osjećaju. To nam je bio light motiv iz lekcije u lekciju, objašnjava Maja.

Prof. Maja Marković
Korištenje igre u učenju, objašnjava Marković, smanjuje strah od pogreške, a paralelno povećava motivaciju. Ujedno, igra omogućuje prirodno ponavljanje i na jednostavan način
uključuje djecu u sudjelovanje. Riječi se spajaju s pokretom, slikom, zvukom i, konačno, emocijom. Sve ovo rađa spontanu komunikaciju, a djeca imaju osjećaj uspjeha.
U jednom od primjera ovakvog učenja djeca će naučiti osnovne odjevne predmete, poput majice, kaputa, košulje i zatim ih iskoristiti u rečenicama koje objedinjuju sve ove pojmove, pa će se tako, u konačnici, u rečenicama polaznika jednog kišnog jesenskog dana obući kaput zelene boje i sve ovo - na francuskom.
Petica za profesoricu
Na kraju ovakvog ciklusa učenja, djeca su spremna za osnovnu komunikaciju, ali se i spremnije u nju uključuju, veli profesorica Marković. Ujedno, uz učenje jezika vezuje ih pozitivno iskustvo pa je i odnos prema njemu pozitivniji.
Sretna je na kraju svega i profesorica.
- Zašto ne ponuditi djeci nešto kad možeš? Iskreno, nisam ni znala da Pulska gradska knjižnica ima tako veliki repertoar programa. Kada sam rekla da sam zainteresirana za organizaciju ove vrste školice i iznijela im prijedlog njenog rada, objeručke su ga prihvatili i na tome sam jako zahvalna jer je suradnja sa svima, od ravnateljice do Marlene, Tijane i Ive, knjižničarki koje su nas tijekom ova dva mjeseca pratile, bila fantastična, kaže Maja i dodaje da vjeruje da je i sama dobro svladala školicu.
- Na osnovu upitnika zadovoljstva koji sam im podijelila na pretposljednjem satu svi su roditelji odlično reagirali,a neki su mi dali čak i svoje sugestije. Bez iznimke, svi žele ići dalje s učenjem i preporučit će školicu, a meni su, moram se pohvaliti, dali peticu, kaže kroz smijeh.
Planova ima i za naredna ljeta, ali tajnu zasad ne otkriva. O tom, po tom, kaže.
Živio francuski!