Matevž Granda ljubljanski je arhitekt koji je prije dvije godine, u jeku korone, sa svojom obitelji došao u Vodnjan. Nekoliko godina prije, počeli su s renoviranjem kuće u starom gradu, iako, kako kaže, nikada nije mislio da će tu ostati živjeti. Prvi plan bio je ostati u Vodnjanu dva tjedna koliko je trebao potrajati lockdown, no, Vodnjan je, očigledno, htio drugačije.
Nakon sva tjedna provedenih u Vodnjanu, u ožujku 2020. godine, odlučili su svoj boravak produžiti na dva mjeseca pa onda do kraja ljeta, a na koncu su u rujnu djecu upisali u vodnjansku osnovnu školu i vrtić.
- Ovdje smo već dvije godine i super nam je. U velikim gradovima sve se zatvara, a u ovako malom gradu više je slobode, otvorenosti i ljudi lakše prihvaćaju jedni druge. Olakotna je okolnost i što sve možemo raditi online, kazao nam je Matevž te dodao da su u novouređenoj kući u Vodnjanu htjeli raditi radionice za arhitekte, ali da ih u tome trenutno sprječava epidemiološka situacije.
- Svakako od prostora želimo napraviti potencijal za kulturno izražavanje. A ovaj prostor je jako inspirativan, govori Matevž.
Digitalnim nomadom smatram se u smislu slobode kretanja i usklađivanja s poslom jer ne moramo usko biti vezani za jedno mjesto
O infrastrukturi grada Vodnjana
- Vodnjan ima jednu posebnu supstancu jer nije tik uz more i samim time nije toliko turistički grad, što je dobro, jer se nije u potpunosti prilagodio apartmanizaciji. U drugim turističkim gradovima dolazi do velike razlike između ljeta, kada je sve puno i vrvi životom, i zime, kada nigdje nema nikoga i sve utihne. Vodnjan, na sreću, ne pogađaju takve velike godišnje promjene, ovdje ljudi gotovo jednako ima kroz cijelu godinu, priča nam Matevž napominjući kako je u gradu sve očuvano na lokalnoj razini i da mu arhitektura nije značajnije uništena.
- Vodnjan ima taj karakter starog grada kojeg je teško naći u drugim gradovima, kazao nam je te dodao kako se arhitektura gradova, nažalost, često podređuje turizmu.
No ipak bi se, po njemu, trebalo obratiti pozornost na proširenje grada i izgradnju brojnih novih građevina koje u suštini, umanjuju bogatu tradicijsku vizuru grada.
- Ono što je loše je razlika između starogradske jezgre i novih zgrada koje sve više niču uokolo starog grada i koje su arhitektonski potpuno drugačije - građene bez reda i koncepta. Primjerice, Plodine na ulazu u grad nemaju nikakav kontekst sa starim gradom, kazao nam je.
Hiperprodukcija građevina nalaže što brže i što intenzivnije dizanje građevina, zbog čega se često zna izgubiti sam građevinski koncept grada.
- Ne smatram da hiperprodukciju građenja treba zaustaviti, nego da prije građenja ipak treba izgraditi vizualno-prostorni i funkcionalni koncept nadograđivanja grada te uzeti u obzir kako netko, tko po prvi put dolazi u grad, njega vidi – a u ovom slučaju vidi ogromnu zgradu Plodina. Ta zgrada bi mogla biti tamo, ali bi trebala biti prilagođena vizualu grada, makar približno, govori Matevž te dodaje da bi Grad ovo mogao riješiti kroz razne radionice i studije te izgradnju novog urbanizma koji bi bio zasnovan na potrebama građana, a u sebi bi sadržavao kulturnu notu, čime bi, na koncu, zadržao svoj identitet.
Sa suprugom je pokrenuo uvaženi časopis koji spaja brojne umjetnosti
Časopis Outsider Matevž je pokrenuo sa suprugom Ninom, a ubrzo su im se priključili i brojni dugi autori. Uz ljubav prema arhitekturi, Matevž ne skriva ni onu prema književnosti pa je tako dsurađivao i na objavljivanju nekoliko zbirki kratkih priča.
- Supruga Nina i ja, skupa s djecom, živjeli smo u Beču dok je ona bila na postdiplomskom studiju, također iz arhitekture. U tom smo se periodu odlučiti za objavljivanje prvog časopisa, ali prvenstveno kao kakvog start upa, bez financijske pozadine. No, odmah smo na početku kreirali dobar sadržaj zbog kojeg nam se priključio velik broj renomiranih autora, ispričao nam je Matevž.
Časopis izlazi četiri puta godišnje, na početku svakog godišnjeg doba tako da će sljedeći broj izaći 31. ožujka. Svaki časopis ima glavi dio – temu, a s druge strane određenu monografiju.
Svoju naklonost književnosti Matevž potvrđuje i uvjetima za časopis, u kojima, među ostalim, svi tekstovi moraju biti na visokoj stilskoj razini pisanja. Arhitektura je u ovom časopisu samo jedan dio, u njemu se spaja sva umjetnost, sociologija, ma sve, kako bi se mogla razumjeti arhitektura, prostor i ljudi u njemu.
Uz časopis, kako kaže, jedan od dražih projekata mu je zbirka priča koje su napravili s jednim od svojih suradnika Geberitom, tvrtkom za sanitarnu tehniku, pa su napravili literarni natječaj za kratke priče koje se mogu čitati na toaletu.
- U Švicarskoj su, gdje je središte ove tvrtke, bili su oduševljeni idejom pa su nam financirali ne samo jednu nego tri knjige, zadovoljno će Matevž.
Na upit koliko se još dugo planira zadržati u Vodnjanu, Matevž nam nije znao dati odgovor, jer, kako kaže, slobodni su u bilo kojem trenutku otputovati na neko drugo mjesto. No, ipak, njihova kamena kuća u samom centru Vodnjana, na kojoj su on i supruga radili dugo godina, a i još uvijek ju uređuju, ostat će uvijek na tom mjestu i s posebnim starinskim ozračjem, u kojemu će se u skorijoj budućnosti, nadamo se, odvijati brojne arhitektonske, ali i druge umjetničke radionice.
