Mladen Bastijanić: "Mnoga se djeca rudara srame rudarstva. Meni u djetinjstvu ništa nije falilo. Rudari su mi bili djed, otac, a onda i ja"

Postojeći zapušteni toranj do Krvove place u Vinežu nije, kako može zavarati neupućenog, šoht ili rudarski toranj već nekadašnji vodotoranj, a zgrada na čijoj se fasadi nalazi ploča u čast labinskih rudara koji su s tog mjesta 2. ožujka 1921. godine stupili u glasoviti štrajk opće poznat pod nazivom Labinska republika, nije rudarska zgrada nego trafostanica modernijeg, poslijeratnog datuma.

I oko naziva "krvova (labinjonski: crvena) placa" ne postoji jedinstveno objašnjenje.

Krvova placa uređena je par mjeseci uoči 100. obljetnice Labinske republike

Tako jedni govore da je to zbog prolivene krvi, iako je krv pala kod Štrmca na kraju 36-dnevne rudarske pobune i samouprave, u oružanom sukobu s vojskom, kada su smrtno stradali Adalbert-Vojtech Sijkora i Maksimilijan Ortar, dok je u Vinežu ranjen Franjo Margan, koji je od komplikacija naknadno preminuo.

Drugi govore da Krvova placa (koristi se i termin 'karvova') naziv duguje crvenoj zastavi.

Labinski povjesničar Tullio Vorano kaže nam da se termin krvove, crvene place koristio u novinama za vrijeme suđenja pobunjenim rudarima, a kasnije je isticana da bi se naglasio antifašistički, revolucionaran karakter rudarskog ustanka.

U Vinežu živi strojarski tehničar Mladen Bastijanić koji je 15 godina radio u 'Istarskim ugljenokopima Raša' u Labinu, u rudarskoj četi za spašavanje, a zatim 30 godina u labinskom Vodovodu, sve do umirovljenja. No, i sada radi na rukovodećoj funkciji u vodovodu u Čabru.

On je i gradski nezavisni vijećnik i s te se pozicije zauzeo za valorizaciju Krvove place, iako je ona uređena uoči 100. obljetnice Labinske republike. U tom mini kompleksu sredinom trga prolazi imitacija rudarske tračnice koja vodi do okna, a betonski dio trga omeđen je valovima popločenima granitnim kockama. Postavljena je spomen ploča od cortena (posebna vrsta čelika), na kojoj piše „Krvova placa“ - „Da se svojni ne zobi" (da se nikad ne zaboravi).

Na oknu dubokom 160 metara

- Krvova placa je godinama i godinama bila baza da se političari jedanput godišnje slikaju. Proslave su obilježavane praktički bez rudara. Krvova placa nikad nije valorizirana kako treba jer je Labinska republika bila velik povijesni događaj i u svjetskim razmjerima. Krvova placa je bila sramotno zapuštena, cijeli prostor je bio devastiran, na mjestu šohta je bio kokošinjac, sve do nekoliko mjeseci uoči 100. obljetnice Labinske republike, a onda se na brzinu napravilo nešto. No, nema Krvove place bez šohta, bez drvenog rudarskog tornja, ističe Bastijanić.

U pozadini je vodotoranj, a ne šoht

- To je sada umjetnički korektno, ali to je šminka. Krvavo placa bez šohta kao glavnog simbola ne može predstavljati rudarstvo i rudnik. Ovo ne govorim kao vijećnik već kao čovjek koji živi na Vinežu i koji je radio u rudniku, koji zna što znači rudnik. Simbol rudnika je šoht, kaže nam Bastijanić, ukazujući nam da je omanja izvorna kuća nekadašnje rudarske telefonske centrale (i rudarske vage) posve zapuštena.

Nama je doduše i takva lijepa, no to je već utjecaj nostalgije, a ne prava zaštita baštine, tim više jer je zbog te kućice Vinež još 1890. bio telefonski spojen sa svijetom!

Nekad telefonska centrala - spajala Vinež sa svijetom još od 1890.

Mladen Bastijanić nam kaže da je postojeći vodotoranj napravljen 1915.godine, 36 godina nakon rudarskog tornja. Rudnik je naime otvoren 1879. godine, a željezni toranj zamijenio je drveni 1924. godine.

Stojeći u središnjem dijelu kompleksa, kaže nam: "Ovdje vam je rudarsko okno duboko 160 metara, tu je rupa, okno je živo i danas, samo je prekriveno. Tu je parni stroj pokretao šoht". Nešto dalje pokazuje nam niz kuća koje su davno bile štale za konje koji su prvo vukli vagone.

Prostor omeđen zidom, tik do okna, služi nažalost kao WC i mjesto za bacanje za smeće.   

I danas tik do okna smeće i WC

- Obnovljen je šoht u Labinu. Svaka čast, to je dobro, ali ovo je pravo mjesto za šoht. Ovaj vodotoranj može samo prevariti ljude, kao što trafostanica, napravljena 50-ih godina, nema veze s Krvovom placom. Čujte, da vama nisam rekao da je ovdje okno duboko 160 metara, vi ne biste pojma imali na kojem ste mjestu nalazite, kaže nam Bastijanić, dodajući da na spomen ploči ne piše da je ovdje bio rudnik.

Nama sadašnje uređenje trga izgleda relativno pristojno, decentno, kažemo mu.

- To se moralo  napraviti da se ne sramotimo pred svijetom za 100. godišnjicu. No taj je projekt šminka, privremeno rješenje, iako su mi u Gradu rekli daje to zaokružen projekt. Krvova placa je puno više od ovoga. Drveni toranj je simbol rudarstva na ovom području, veli on.

A novci?

Drveni toranj bi, kaže on, koštao manje od pola milijuna kuna, onakav kakav je bio 1921. To bi se moglo učiniti europskim sredstvima s obzirom na značaj 2. ožujka 1921.

Pitamo ga na koncu ima li osjećaj da se u Labinu, koji se sve više okreće turizmu, mnogi tek formalno kite baštinom rudarstva, a da se u biti srame rudarstva jer im vraća osjećaj siromaštva.

- Baš tako. I djeca rudara se srame. Rudari su, mogu vam reći, poštenog kova. Oni se nikad nisu sramili svog posla. Ja sam ponosan što sam dijete rudara. Meni u djetinjstvu ništa nije falilo i nisam se sramio što sam dijete rudara, niti sam se osjećao kao građanin drugog reda. Meni je djed Toni bio rudar, kao i moj otac Jakov koji je prvo bio rudar a kasnije šofer, a na kraju sam i ja otišao u rudnik kao strojarski tehničar, gdje sam održavao opremu i strojeve za spašavanje, veli Bastijanić.

- Upravo zbog tog srama nam se ovo i dogodilo s Krvavom placom. Desilo nam se da smo je zaboravili i zapustili. Odgovornost bih prebacio i na sve u rudarstvu, a među njima i na sebe. Nismo dovoljno promovirali i podigli rudarstvo na jednu svjetsku razinu, zaključuje Mladen Bastijanić, davši nam za kraj svoju pjesmu "Karvova placa" koju je napisao prije deset godina i glasi ovako:

Devedeset i dvo leta so pasala

Na nogi si se dignula

Karvovu si bandjero ošila

Na šoht si je obesila

Sen na svetu si jovila, da je prišla ura, da je dosta

A da te i oni kape rekla si i basta

Dosta je suzi, dosta je pota

Dosta je mižeriji i placa

Neka za bolje jutre iskra ogonj zapoli

Puški va ruki neka se zno kokove so muki

Neka se pameti da se svojni ne zobi

Da na Karvove place ljudi više nikad neće bit robi…

(Karvova placa, Vinež na 2.III 2013. leta)

Krvova placa bila je važno mjesto i 1943.