NA "DETEKTORU LAŽI" U ISTARSKOJ POLICIJI Kriminalist Mauricio Antolović: "I najveći špijuni su 'padali' na poligrafu"

- Jeste li rođeni u Puli? Jeste li ukrali nešto u posljednjih godinu dana?.... odjekuju malenom sobom pitanja koja postaju sve konkretnija, dok senzori pričvršćeni na obje ruke i torzo "popisuju" fiziološke funkcije i naše najintimnije misli pretvaraju u nervozne linije na ekranu. Cilj je doznati govorimo li istinu ili ne.

Da, bili smo na poligrafu. Ne, doduše, kao osumnjičenici već kako bismo iskusili desetak minuta suočavanja s vlastitom savješću i uređajem koji se rijetko susreće.

Ako ikada budete u prilici spomenuti da ste bili na poligrafskom testiranju, možete biti sigurni da ćete dobiti svu pozornost svojih sugovornika. Na pojam poligrafa ili, kako ga u narodu češće zovu „detektora laži“, nitko nije ravnodušan. Uz izuzetak ljubavnih „ispitivanja“ u zabavnim emisijama i dramatičnih priznanja u američkim detektivskim serijama, o ovom se uređaju malo zna pa se, očekivano, o njemu raspredaju brojne priče koje nisu nužno i točne.

Od uvjerenja da se radi o nepouzdanoj metodi, popularnijoj u filmovima nego u stvarnosti, pa do potpuno suprotnog mišljenja da je u pitanju svemogući uređaj koji čita misli i bez sumnje utvrđuje krivicu, svatko ima neku viziju tajnovitog poligrafa.

Je li pouzdan? Koristi li ga policija u kriminalističkim istraživanjima? Može li ga se preveslati i može li nevina osoba ispasti kriva?

Ovo je samo dio pitanja na koja smo ovih dana potražili odgovor i to upravo u policiji. Točnije, u sjedištu Policijske uprave istarske gdje se (da odmah ponudimo odgovor na najčešće pitanje) – poligraf itekako koristi.

Mauricio Antolović

Na sva preostala pitanja koja su nas kopkala, odgovore nam je dao Mauricio Antolović, jedan od samostalnih policijskih službenika za poligrafska ispitivanja PU istarske, koji od 32 godine provedene u policiji, čak 23 radi upravo u sobi s poligrafom.

- Uredski posao! Ali, nijednom drugom sličan, kaže u šali vedri Antolović dok nas dočekuje u svom radnom ambijentu, koji dijeli s kolegom iste struke Alenom Peruškom.

I upravo sa strukom započinjemo razgovor; kako se postaje stručnjak za poligraf u policiji?

-  Osoba mora imati višu ili visoku stručnu spremu i pet godina iskustva u kriminalističkoj policiji. Ujedno, mora proći psihotest i znati engleski jer je dostupna literatura gotovo isključivo na tom jeziku. Ja sam osobno diplomirani kriminalist. Prednost imaju i struke bliske pravu, zatim psiholozi, sociolozi i slično. Ono što je ipak posebno važno je i da osoba zna s ljudima jer je i za ovaj posao potreban talent. Neki završe tečaj, ali se uopće ne nađu u tome, veli Antolović i dodaje sam tečaj, koji se održava ciklički na Policijskoj akademiji "Prvi hrvatski redarstvenik", traje 400 sati, odnosno tri do četiri mjeseca, nakon čega se godinu dana radi uz nadzor mentora, objašnjava nam Antolović, koji obavlja testiranja na hrvatskom, talijanskom i engleskom jeziku.

U slučaju da ispitanik govori neki drugi jezik, prisutan je i službeni prevoditelj. Zanimljivo je da desetak posto stranaka u sobi za poligraf testiranje prolazi na stranom jeziku.

Kockica u mozaiku istraživanja

Rasprostranjeno uvjerenje da je poligraf zastarjela metoda, doznajemo, donekle je razumljivo jer se ova ona u Njemačkoj, primjerice, uopće više ne koristi, dok je u Velikoj Britaniji koriste samo tajne službe i privatnici. U Hrvatskoj pak, gdje je prvo poligrafsko testiranje obavljeno još 1959. godine, situacija je bitno drukčija. U policiji se koristi kao relevantna metoda a, od ukupno aktivnih dvadesetak poligrafista u državi, većina ih radi upravo u policiji.

Ideja da je u pitanju svemoguć uređaj ipak je dosta romantizirana. Na pitanje je li moguće nekoga optužiti za zločin na osnovu jednog testiranja, Antolović nam odgovara s kategoričnim „ne!“.

Poligraf je metoda koja se koristi kao komplementarna drugim policijskim metodama, a ne samostalno, i u tom je „paketu“ i više nego korisna. I precizna, dodaje Antolović!

- Postoje iskazi svjedoka koji su manje precizni od poligrafa. Pa čak i manje precizna prepoznavanja. Ali, kada napravimo sklop indicija, mi s poligrafom obavljamo probir.  S vrlo visokom sigurnošću nešto se može tvrditi tek nakon višestrukih testova i prikupljanja činjenica. Poligraf nije jedini, mora postojati i opravdana sumnja, dodaje.

-  Poligraf služi da se isključi odgovornost nevinih. Ako netko na poligrafu reagira, povezan je s događajem, ali ja ne mogu reći da je ta osoba počinitelj djela. Možda samo nešto zna ili sumnja. Naprimjer, reakcija ispitanika na neko ubojstvo može biti i rezultat sumnje da ga je netko drugi počinio, a to je subjektivna istina. Reakciju kreira i ono što mislite da je bilo, pojašnjava.

Ako zamislimo situaciju u kojoj je, primjerice, deset osoba, bilo u situaciji da počini neko djelo poput otuđivanja novca ili nakita, samo poligrafsko ispitivanje vrlo će često pomoći da ih se nekoliko, ako ne i polovina, eliminira s popisa osumnjičenih, pojašnjava nam stručnjak.

Ne, nevini ne mogu „ispasti“ krivi

U trenutku dolaska na poligrafsko testiranje, osoba će već biti obuhvaćena kriminalističkim istraživanjem i poligrafist će na uvid dobiti dotad prikupljene podatke.

-  Inspektor, za početak, kaže što želi utvrditi kako bismo odredili može li se tražena činjenica uopće testirati na poligrafu. Ako može, upoznajem se s predmetom i ispitanikom. Što više o toj osobi znam, postupak je kvalitetniji. Ono što je najvažnije je uspostaviti kvalitetnu komunikaciju. Ako je stari predmet, razgovorom se prvo prizovu sjećanja kod osobe, objašnjava Antolović.

Sama osoba koja se podvrgava poligrafu, pak, na testiranje mora doći lagano pobuđena; niti prestrašena i u šoku, niti uspavana i nezainteresirana. Kod velike opuštenosti, doznajemo, može nastati i problem lutanja misli pa i reakcije koje bilježi poligraf budu konfuzne.

Važno je znati i da poligrafskom ispitivanju prethodi detaljna priprema i upoznavanje sa životom osobe.

-  Uzmemo li primjer nestanka novca, važno je da li osoba, recimo, kocka ili je u dugovima. Da li pije. Ponekad ćemo čak ponuditi i alkotest, objašnjava Antolović, koji će i pitanja za poligraf sačiniti tek kada prikupi sve relevantne informacije.

Osobe pod djelovanjem alkohola i opijata ne mogu se testirati, no u nekim se situacijama može dogoditi da je osoba u trenutku događaja o kome je se ispituje bila pod djelovanjem alkohola pa njeni odgovori time gube relevantnost, zbog čega je važan prethodni razgovor.

Samo testiranje nije štetno. Ipak, poligrafu se ne podvrgavaju trudnice, osobe s psihičkim i drugim težim bolestima, kao ni osobe pod djelovanjem opijata i alkohola. U pravilu se ne podvrgavaju ni maloljetnici, dok se u iznimnim situacijama mogu testirati osobe od najmanje 16 godina i to iz pratnju roditelja ili skrbnika. Također, ispitivanje putem video snimke u susjednoj prostoriji može pratiti i odvjetnik osobe ili skrbnik.

-  Nakon razgovora, osobi se objasni način rada poligrafa i obavijesti je se da u svakom trenutku ima pravo prekinuti testiranje, kao i da ga ispitivač ima pravo prekinuti ukoliko ne sluša upute. Ujedno, osoba se obavijesti da mora biti iskrena po pitanju zdravlja. Dogodi se i da osoba nije dovoljno spavala ili je zbog šoka upravo popila sredstvo za smirenje. Tada joj se omogući da se odmori, odnosno sačeka se da prestane djelovati lijek, o čemu se konzultiramo sa stručnjacima. Konačno, osoba mora dati pisani pristanak, pojašnjava Antolović.

Kako sve to, dakle, izgleda?

Iz prostorije u kojoj smo od Antolovića dobili sve osnovne informacije o tajnovitom poligrafu, prelazimo u susjednu prostoriju u kojoj se nalazi sam poligraf.

Bijeli zidovi bez ičega što bi odvlačilo pozornost nadvijaju se nad stolom s računalom koje je povezano s poligrafom, za kojim sjedi sam ispitivač. S njegove lijeve strane nalazi se na prvi pogled malo zastrašujuća stolica za ispitivanje, u kojoj osoba sjedi leđima okrenuta poligrafistu, pogleda uperenog u zid ili, u slučajevima prepoznavanja, u platno projektora.

- Poligraf će zabilježiti kada se probudi vegetativni živčani sustav, a on se budi u susretu s opasnošću. Počne vam ubrzano lupat srce, krv krene u mišiće, zacrveni vam se lice, nakostriješe dlake… To je obrambena reakcija. Ova će se reakcija pojaviti i kada čovjek svjesno laže, objašnjava Antolović, dok potpisnicu teksta uvodi u sam postupak ispitivanja, anticipirajući naše sljedeće pitanje. Naime, najveći strah koji izaziva ideja poligrafa je – može li nevina osoba ispasti kriva samo zato što je uznemirena zbog ispitivanja?

-  Ne može, jasan je Antolović, jer sama nervoza tijekom ispitivanja ne znači da će netko „pasti na poligrafu“. Štoviše, nervoza je sasvim očekivana.

- Većina ljudi koji dođu na poligraf je nevina, ali u sve njih se sumnja. Ili su bili na krivom mjestu u krivo vrijeme ili su upleteni u događaj, kaže nam Antolović, ali dodaje da se nervoza zbog okolnosti i reakcija na laž itekako se mogu razlikovati.

- Poligraf će reagirati na laž. Znači, to mora biti svjesna, namjerna laž. Može to biti i neka banalnost. Ljudi reagirati na spomen ukradenog čipsa jer rade na radnom mjestu na kome je takvo nešto nezamislivo. S druge strane, neki neće imati burnu reakciju ni ako su udarili nekoga u glavu jer je će vlastitom racionalizacijom opravdati taj postupak sa „zaslužio je“, pojašnjava.

Pet senzora za praćenje fizioloških procesa

Stolica na kojoj ispitanik sjedi, iako pomalo zastrašujuća, sasvim je udobna, uvjerili smo se. Sama skučenost prostorije i zveckanje žičica koje poligrafist priprema, pomalo stvara nervozu. Što ako je osoba klaustrofobična, pitamo ispitivača.

- Imali smo takve slučajeve. Otvorimo prozor ili ostavimo otvorena vrata i postupno se osoba prilagodi, odnosno prilazi. Svaki put dosad uspjeli bismo obaviti testiranje, odgovara.

Senzori koje ispitivač polako priprema postavljaju se isključivo na gornji dio tijela. Antolović nam u hodu objašnjava o čemu se radi.

-  Dva senzora za disanje stavljaju se oko torza, kako bi mjerila abdominalno i torakalno disanje. Pluća potiskuju dvije grupe mišića jer sam pluća nemaju mišiće, pa ovi senzori mjere specifičnu reakciju na važne odgovore, veli Antolović.

Na prste desne ruke potom se stavljaju senzori znojenja, a na drugu ćelija koja mjeri perifernu cirkulaciju.

-  Bez obzira na to radi li se o prekomjernom ili smanjenom znojenju, senzor evidentira promjene, dodaje.

Konačno, pred sam početak testiranja, aktivirat će se manžeta za mjerenje krvnog tlaka na nadlaktici.

-  Svime time upravlja živčan i sustav, pojašnjava Antolović, pokazujući na uređaj koji fiziološki zapis pretvara u digitalni zapis na računalu. Uz sve navedene parametre poligraf će evidentirati i kretnje pa je važno tijekom testiranja sjediti što je mirnije moguće.

-  Zovete li se Maja?.....Jeste rođeni u Puli?.......Jeste li u posljednjih godinu dana vozili pod utjecajem alkohola?......, pitanja su koja postupno ispunjavaju prostoriju, dok se na ekranu pred ispitivačem ukazuje koordinatni sustav koji se postupno popunjava rezultatima mjerenja. Dok sjedite u stolcu okrenuti zidu i prepušteni i po cijelu minutu osluškujući kliktanje mišem iza leđa, teško se otrgnuti misli da je u ovakvom ambijentu teško ikoga išta slagati.

Pitanja za poligraf pomno se pripremaju i dijele na relevantna i nerelevantna. Postoje i kontrolno-stimulativni testovi kako bi se provjerilo je li stranka reaktivna odnosno pogodna za testiranje. Ujedno, sva se pitanja ponavljaju barem triput. Sama nervoza tijekom ispitivanja ne znači da će netko „pasti na poligrafu“.

-  Najveći problem kad imate čovjeka koji je traumatiziran, nevin, ali nervozan i prestrašen. Ali, i svaki čovjek drukčije reagira. Neka reakcija može biti znakovita upravo za karakter te osobe. Zbog toga imate pitanja koja se tiču života ispitanika, a zatim ona relevantna za slučaj – optužujuća. Imate tri ponavljanja u kojima se triput postavljaju kritična pitanja i pratite situaciju od početka do kraja, i od pitanja do pitanja, i tek onda donosite zaključak. To je svakako najškakljiviji dio.

U redu, pitamo, ako osoba može biti sigurna da neće biti optužena za nešto što nije učinila, može li se na poligrafu prevariti?

-  Jedino ako vas je neka tajna služba trenirala da dođete kod mene, šali se Antolović, a onda dodaje: „Ali i najveći špijuni 'padali' na poligrafu“.

Postoje li onda hladnokrvni zločinci?

-  Postoje, ali ja ću i tada dati neodređeno mišljenje jer ne reagira na ništa, on je hladan, veli Antolović i dodaje pred sam kraj našeg testiranja da je postotak kontradiktornih zapisa koji ne dopuštaju donošenje jasne odluke iznimno mali.

A što se nas tiče, mi smo poligraf prošli. Doduše, nismo ni za što bili osumnjičeni, a ne bi se ništa dogodilo ni da smo ponešto slagali. No, ono što je najvažnije jest da su iz ove prostorije sretni izašli i svi nevini koji su u nju ušli, kaže Antolović. Kako i ne bi?!

-  Pet senzora puta pet pitanja puta tri ponavljanja, nešto se mora utvrditi. Ako ništa, utvrdit ćemo da nismo ništa utvrdili, kaže na rastanku Antolović.