Najbitnije razlike i sličnosti između katoličke i pravoslavne crkve

Danas, kada vjernici pravoslavne vjeroispovijesti slave Božić, dobro je prisjetiti se razlike između dvaju najvećih crkva kršćanskog svijeta

Pravoslavna crkva pojavljuje se u četvrtom stoljeću, kada se kršćanstvo udaljavalo od svog židovsko-kršćanskog podrijetla i njegovih pravila te je počelo održavati prve koncile na kojima se raspravljalo o "prirodi Boga", "prirodi Bogorodice" i drugim pitanjima vjeronauka.

Ipak, sve do 1054., odnosno do Velikog raskola, buduća pravoslavna crkva bila je ujedinjena s Rimokatoličkom crkvom. Te je godine papa Lav IX. ekskomunicirao patrijarha Mihajla I. Kerularija, a ovaj je zauzvrat odgovorio vlastitom anatemom ekskomunikacijom papinskih legata.

Do tog je krucijalnog sukoba došlo zbog činjenice da istočni kršćani, koji su bili vezani za carigradskog patrijarha, nisu htjeli priznati autoritet pape, niti su htjeli prihvatiti doktrinarne promjene, koje su za njih bile samo  „latinske novotarije“.

Najveće se neslaganje odnosilo na pitanje Filioque: u katoličkom svijetu vjeruje se da Duh Sveti dolazi zajednički od Oca i Sina, dok se na Istoku vjeruje da dolazi samo od Oca.

Obzirom da nije prihvatila spomenute „novotarije“ sa zapada, pravoslavna vjera sebe smatra „ortodoksnom“: pojam "ortodoksija", grčkog podrijetla, doslovno znači "pravo učenje".

Rezimirajući, od samog početka svi su kršćani bili članovi jedne zajedničke Apostolske crkve. Pravoslavna crkva tvrdi da je ona nasljednik i čuvar te iste crkve te sebe smatra "jedinom, svetom, čestitom i apostolskom crkvom" čija je glava Isus Krist.

Temelj crkvene organizacije pravoslavne crkve jest liturgija kroz koju se izražava međusobno jedinstvo svih mjesnih crkava koje su autokefalne, odnosno autonomne.

Autokefalnom se naziva crkva koja ima pravo samostalno se organizirati, birajući vlastite biskupe, uključujući patrijarha ili metropolita ili nadbiskupa koji joj je na čelu.

Drugim riječima, ne može se govoriti o jedinstvenoj Pravoslavnoj Crkvi budući da ona nema zajedničkog i jedinstvenog vikara, kao što je Papa u Katoličkoj Crkvi.

Razlike

Pravoslavci ne priznaju primat pape ne smatrajući ga Kristovim namjesnikom na zemlji. Zapravo, pravoslavci vjeruju da papa ima ulogu patrijarha Zapada, uglavnom reprezentativnu ulogu.

Druga razlika je razilaženje oko vjerovanja u Bezgrešno začeće. Za katolike dogma o neokaljanosti Djevice Marije istočnim grijehom otkad je i ona sama začeta, nije pod upitnikom. To vrijedi iz razloga što je Bog ustanovio da Krista u utrobi treba nositi bezgrešno stvorenje.

Pravoslavci odbacuju ovu dogmu, tvrdeći da je Djevica Marija začeta istočnim grijehom, kao i svi ljudi, ali da je pročišćena u trenutku kada je začela Isusa. Nadalje, za pravoslavce, uznesenje Djevice Marije nije obvezujuća istina kao što je to za katolike.

Već je rečeno kako za pravoslavce Sin nije primio dar Svetog duha, a ne vjeruju ni u čistilište. Svima je poznato da u pitanjima vjere koriste julijanski kalendar.

Zajedničko katolicima i pravoslavcima su Biblija, sakramenti, nauk o episkopatu i svećeništvu, zakoni prvih sedam ekumenskih koncila (zvanih "Sabori nepodijeljene Crkve": Katolička Crkva je tada "slavila njih još 14 koje pravoslavlje ne priznaje), "Apostolsko vjerovanje", štovanje Marije i svetaca i kult relikvija.

Danas je pravoslavna druga kršćanska crkva po veličini i broji između 225 i 300 milijuna sljedbenika, najviše u slavenskim zemljama istočne Europe i Rusiji, bliskom istoku u ponegdje u Africi.