OD ŠAVRIĆA DO KINA BEOGRAD Obišli smo stare pulske natpise i prisjetili se nekad uspješnih poduzeća koja odavno ne postoje

Ulici Sergijevaca uskoro bi mogli vratiti ime Prvomajska. Takva je Pula. Živi između starog i novog. Puna je podsjetnika, a mi smo se jučer dali u potragu za starim pulskim natpisima koji i dalje "krase" zgrade i fasade nekada uspješnih firmi.

Odavno zatvoreni i pusti, imena nekih dućana u kolektivnoj su memoriji Puležana, tijekom godina postali prepoznatljivi toponimi. Šavrić, Gavrilović, Robna kuća, Standa....

Reklama koja prkosi vremenu

Neki od natpisa, postavljeni 70-ih i 80-ih godina i dalje su tu, podsjećajući na - mnogi bi rekli - neka bolja vremena.

Nitko od stanara, koje smo jučer oko natpisa Šavrić susreli, nije se mogao točno sjetiti kada je trgovina zatvorena. No, natpis je tu, vele, oduvijek. Velika crvena slova reklame koja prkosi vremenu.

Šavrić, poduzeće za proizvodnju namještaja i drvnih proizvoda osnovano je 1948. u Zagrebu kao jedan od vodećih proizvođača namještaja u Hrvatskoj u socijalističkom razdoblju. Godine 1971. poduzeće je zapošljavalo 797 radnika, a 1989. čak 2.650 s dućanima diljem bivše Jugoslavije. Malo je onih koji kod kuće nisu imalo barem neki komad namještaja iz palete ove tvornice. 

Pojavom Hrvatske države i pretvorbom, poduzeće je počelo nizati gubitke i sve veći pad proizvodnje i broja zaposlenih. Šavrić je velik dio svog pogona rasprodao, a 2002. godine poduzeće prelazi u ruke novog vlasnika, da bi se 2014. u konačnici i ugasilo.

Nevenka Cerović

Najstariji mještani ovdje su se doselili 70-tih i živo se sjećaju dućana i vreve kupaca. Nevenka Cerović, koja živi preko puta zgrade Šavrića, sjeća se dućana koji je bio u prizemlju. Kada je firma propala, jedno kratko vrijeme ovdje je radio Istra dom, no već desetljeće prostor je zatvoren.

Svi smo tu kupovali

- Svi smo tu kupovali, bio je to vrlo poznati dućan, s kvalitetnim namještajem, navodi ona. U dvorištu zgrade susrećemo još jednog stanara - Carla Padjena. "Naravno da se sjećam, ovdje živim već 45 godina, veli nam simpatičan gospodin čiji izgled nimalo ne odaje godine koje nosi.

- Ja sam vam '32. godište, imam 90 godina, ali dobro se držim. Sjećam se i dućana i namještaja koji se prodavao, a sada me na te dane samo natpis podsjeća. Bilo je tada puno bolje, puno se družilo, više su se ljudi poštivali. Nažalost, danas kada izađem iz kuće ja moram prvi pozdraviti, a ni tada nije sigurno da će mi ljudi uzvratiti pozdrav, potužio nam se Padjen dodajući da su se mnogi stanari promijenili, ali on se ne da.

Carlo Padjen

Živjet će barem do stote, veli nam uz osmijeh ovaj Puležan koji je nekada kod Arene imao radionu "Rettifica" za obradu motora, a najviše je radio za brodogradilište Uljanik.

Doris Brajuha koja ima poslovni prostor u ovoj zgradi na adresi Ravenska 3, veli nam kako se prostor nekadašnjeg Šavrića prodaje.

- Koliko se sjećam, on je u vlasništvu jedna riječke firme, čini mi se Exportdrvo, a nedavno sam baš naletjela na oglas da se prodaje, veli nam, pretražujući mobitel. Nakon nekoliko minuta pronalazi oglas - veliki poslovni prostor od 220 kvadrata, s velikim izloženim staklenim vanjskim profilima, prodaje se za 300 tisuća eura.

Prostor bivšeg Šavrića

Oglas je postavljen prije godinu dana, pa izgleda da puno interesenata nema. Ako budući kupac bude znao da uz njega ide i kultni natpis, možda mu bude lakše iskeširati toliki novac.

Stanari nam govore da je ovaj dio, oko Punte, već dugo vremena mrtav pa zato interesa i nema. Zatvorio im se mali kvartovski dućan, nemaju više ni kioska, nemaju banku, poštu, mesnicu... Jedino natpis i dalje stoji.

Propala Robna kuća

U centru grada još jedna propala trgovačka priča. Robna kuća Pula otvorena je 27. prosinca 1978. godine, kao najveći trgovački centar svog vremena u Istri. Nakon što su se ugasile Puljanka i Istra, zgrada kraj Tržnice je napuštena i prazna. No, natpis Istra i dalje je krasi. Piše i Puljanka, Snack bar. Hvala vam i doviđenja.

Unutra se prostor uređuje, no trgovci na zelenoj tržnici sumnjaju da će se uskoro ponovo otvoriti.

- Ako pišete o tome onda vi nama recite, dok vidimo ne vjerujemo, veli nam jedna prodavačica na Tržnici, dok njezina kolegica sa susjednog stola Atilija dodaje: "Žalosno je da ovako velika zgrada u centru grada stoji neiskorištena, ali dok nema parkinga ovdje neće biti života. Da nema ribarnice mogli bi sve skupa zatvoriti.

Robna kuća Pula

- Ne sjećam se kad se točno otvorila, '78,. '79., bio sam još klinac, ali se dobro sjećam da su to bile prve pokretne stepenice kojima sam se u životu popeo. U prizemlju je bila roba, za odrasle i djecu, na katu bijela tehnika i kućanske potrepštine, na vrhu namještaj.

Davor Udošić

Sjećam se da sam ovdje kupovao i dijelove za Tomos motor. Bio je veliki restoran, kasnije je u prizemlju bila velika samoposluga... sjećam se i kafića Brazil, dugo je godina ovdje radio i Garfild... A čekajte, nekada je davno tu bio i frizerski salon Lorena, pa postolar... on se zadnji i iselio... prisjećao se Davor Udošić koji godinama na Tržnici prodaje pijantine, priznajući da mu se možda malo i pomiješalo što je kada točno bilo u Robnoj kući.

No, danas nema dileme - od svega nema više ničega.

Beograd je nestao - ostalo je Kino!

Sličan natpis - Istra i Robna kuća Šijana nalazi se na još jednoj robnoj kući, koju mnogi kolokvijalno zovu Standa, mada tog natpisa već dugo nema. Nekoliko godina prazna, sada se u njoj ponovo nalazi veliki market, a u sjećanju Puležana otvorenje ovog talijanskog brenda svakako je jedno od većih događaja u trgovačkoj povijesti Pule. Polovicom '80-ih na otvorenje je stiglo toliko ljudi, da su u gužvi i nestrpljenju razbili ulazna staklena vrata.

Puljanke i Istre, koja je imala najbolje pozicije u gradu, odavno nema. Natpisi stoje kao povijesni artefakt dok ih novi vlasnici ne uklone.

Jučer smo se dali u potragu i za natpisom Kino Beograd, a za koji smo čuli da i dalje postoji. Na krovu ga nema, kino je odavno postalo garaža. Gdje se skrio upitali smo najprije u banci preko puta, no nisu znali. Onda u jednom odvjetničkom uredu čiji prozor gleda na zgradu bivšeg kina Beograd. Ispričavam se ovim putem svima u čije sam prostore naprosto banula, no potraga je na kraju ipak dala rezultat.

Iza željeznih vrata, u prostoru koji je (čini mi se) nekada bio foaje kina ugledali smo slova - KINO!

Kino bez Beograda

Postavljena na zid, friško bojana u crveno, okružena filmskim plakatima i starim kino projektorom. Doznajemo da su spašena s tavana i obnovljena te postavljena na ulaz u odvjetničke urede Zvjezdane Zdjelar Lalović i Milana Jelovca.

- Mi smo u najmu kod Alberta Faggiana, on je pronašao originalna slova s kina i obnovio ih, Beograda nije bilo, ostalo je samo kino. Izrazili smo želju da ih čuvamo ispred ureda, mada to nije uobičajena odvjetnička scenografija. Šteta što se ne mogu prezentirati većem broju ljudi, no nikad se ne zna, veli nam odvjetnica Zvjezdana.