Lopovska turneja: u jednom danu krao po Puli, a potom i Taru
Muškarac je iste večeri zatečen i uhićen na području Novigrada
Nakon brojnih odlikovanja i časnog otpusta, umjesto u braniteljsku mirovinu, navrat nanos se bacio u pokretanje vlastitog posla. I eto ga danas, baš kao i posljednje 23 godine, u svom prašnjavom i umjetnički neurednom prostoru u Mletačkoj ulici. Radi dvokratno od ponedjeljka do petka, ujutro od 9 do 13, popodne od 18 do 20 sati
Nakon brojnih odlikovanja i časnog otpusta, umjesto u braniteljsku mirovinu, navrat nanos se bacio u pokretanje vlastitog posla. I eto ga danas, baš kao i posljednje 23 godine, u svom prašnjavom i umjetnički neurednom prostoru u Mletačkoj ulici. Radi dvokratno od ponedjeljka do petka, ujutro od 9 do 13, popodne od 18 do 20 sati
Teško da bi ljudi, na spomen riječi „mali obrtnik“, pomislili na njega. Vjerojatno bi romantičarski zamislili kakvog postolara, urara ili ključara. Ali u ovo digitalno doba, Mirko Marić punopravno spada među njih, one koji vlastitim rukama – i kako ćemo saznati, sve rjeđe lemilicom – popravljaju, u ovom slučaju, sve vrste mobitela.
A teško da bi ljudi, na spomen riječi „čovjek koji popravlja mobitele“, pomislili na njega. Vjerojatno bi zamislili kakvog introvertnog bivšeg studenta s FER-a koji je na trećoj godini odustao od faksa, a ne bivšeg pripadnika specijalnih jedinica HV-a, branitelja i pripadnika gardijske brigade Tigrova, vojnog ronioca i čovjeka koji je nekad redovito padobranom iskakao iz aviona. A Mirko Marić bio je sve to.
Nakon brojnih odlikovanja i časnog otpusta, umjesto u braniteljsku mirovinu, navrat nanos se bacio u pokretanje vlastitog posla. I eto ga danas, baš kao i posljednje 23 godine, u svom prašnjavom i umjetnički neurednom prostoru u Mletačkoj ulici. Radi dvokratno od ponedjeljka do petka, ujutro od 9 do 13, popodne od 18 do 20 sati. Vjerojatno ćete ga ovdje pronaći u sjedećem položaju, kako nad stolom krcatim elektroničkom opremom prevrće kakav čip ili konektor. A nekada je, tijekom 11 godina provedenih u vojsci, radio sve i svašta.
Vojni ronilac
Marić je u Pulu stigao 1995. godine kao već odlikovani vojnik. Rodom iz Županje, već kao 18-godišnjak poslan je u rat te je dvije i pol godine, kao pripadnik Tigrova, sudjelovao u njemu na području Hrvatske i BiH.
- Nakon rata su me zvali u Pulu, na sv. Katarinu, jer je ovdje bila izvidničko-diverzantska satnija koja je odgovarala samo Glavnom stožeru HV-a. Tu sam se baš pronašao, jer si najprije morao odraditi sve, i skakati s padobranom, i puzati po snijegu, i roniti, a tek nakon toga si birao što ćeš specijalizirati. A ja sam bio lud i mlad, i željan izazova. Uz to, imao sam 87 kila, malo manje nego sad – kaže nam kroz smijeh i dodaje da ga je najviše privuklo ronjenje, pa je nakon dodatne obuke u splitskoj Lori postao vojni ronilac.
Stiglo je novo tisućljeće i vojska se počela povlačiti iz Pule. Marić je, tad uz trudnu ženu, bio odlučan ostati. Pred sobom je imao dvije opcije: prihvatiti skromnu, ali sigurnu braniteljsku mirovinu ili uzeti otpremninu i, uz poticaje koje bi mogao ostvariti kao branitelj, baciti sve na hobi koji ga je u posljednje vrijeme sve više zanimao: popravljanje mobitela. I tako je krenulo.
Skineš jedan, staviš drugi
Gdje čovjek ispeče zanat za popravljanje mobitela? Ni tada ni danas nema takvog smjera u večernjoj školi ili jednog od onih tečajeva koji se onda polazniku „upišu u radnu knjižicu“. Znao je Marić da mora zaobilaznim putem, odnosno putem metropole. Svoj je posao, promatrajući servisere i upijajući, izučio u zagrebačkoj firmi Simel d.o.o.
- Neću reći baš ništa, ali jako malo – kaže kad ga pitamo što od toga danas može primijeniti u poslu, no dodaje da je sa serviserima iz te firme i dalje u kontaktu te da bi ih znao nešto pitati kad bi zapeo oko kakvog mobitela. A zapinje sve rjeđe, jer ovaj je posao, kaže, danas lakši nego ikad.
- Nekada sam za gotovo sve morao koristiti lemilicu, evo je tamo, danas stoji i čeka. Ili recimo puhalicu za elemente koji su bili prikriveni tekućom plastikom sličnom smoli. Danas sve dolazi u kompletu. Skineš jedan, staviš drugi. Puno je lakše nego prije, i puno toga se može naučiti preko tutoriala s Youtubea, ali uzalud ti to ako nemaš prakse. Ti čovjeku otvaraš mobitel od 1500 eura i lako mu možeš zeznuti komponentu od 700 ili 800 eura. Danas mi se takve stvari više ne događaju, ali u početku jesu, govori nam i otkriva da su upravo skupe komponente, koje nerijetko koštaju više od prosječnog mobitela, razlog zašto neki kupci jednostavno odustaju od popravka i, kako to često danas biva, kupe novi.
- Jučer me zove čovjek i kaže da mu je pukao ekran na Samsungu S23 Ultra. Kažem mu da je cijena 330 eura, on kaže „skupo“ i odustane. Tako često bude. Da ne pričamo o iPhoneu, display za novi model 17 Pro nećeš naći za manje od 700 eura. I onda ljudi jednostavno odu kod svojih telekomunikacijskih operatera, produže ugovor i uzmu nove uređaje. Zato, iskreno, ova branša polako odumire i neće još dugo. Ovo više nije ono što je bilo prije deset godina, otkriva Marić i dodaje da danas ne zarađuje tko zna što, ali je barem sam svoj šef. Pa tako si je, recimo, mogao skratiti radni dan i popodne, umjesto od 16 do 20, raditi tek od 18 kako bi stigao i prošetati. Nije, dodaje, nimalo lako biti obrtnik. Mjesečni doprinosi, porez, plaćanje poslovnog prostora – nakupi se toga i bez prvog zamijenjenog ekrana u mjesecu. Nekada je i svašta prodavao, od slušalica do MP3-eva i mobitela, zbog čega je punih 20 godina bio u sustavu PDV-a. Danas, kada samo naplaćuje usluge popravljanja, to više nije potrebno, i nedavno je, otplativši najprije porez na svu robu, uspješno iz njega izašao. Uz to, sin je već završio fakultet i pronašao posao, pa za sebe više ne brine: već se polako i penzija nazire, a do tad će ga pratiti vjerna klijentela za koju zna da će, dok je mobitela i kvarova, dolaziti k njemu.
Kako je Marić već istaknuo, najčešće mu klijenti dolaze zbog puknutih ekrana. Razne maskice i zaštitna stakla, dodaje, ne pružaju 100-postotnu zaštitu, a reklame koje prikazuju njihovu otpornost na udarce čekića tek su marketinška prazna slama. Osim toga, najčešći su problem konektori punjenja.
- Pogotovo kod ovih novih telefona. Imaju senzore koji su jako osjetljivi, i čim staviš puniti mobitel on počne tuliti. I onda ako mijenjam samo konektor neću dobiti ništa, jer moguće je da je i jedan od kondenzatora poprimio vlagu, pa treba zamijeniti cijelu PCB pločicu – objašnjava nam, a mi ga pitamo koje mobitele preporuča svojim klijentima, a koje ne.
- Xiaomi je problematičan. Na početku sam ih hvalio, sada više ne. Jednostavno imaju loše dijelove, i to tvorničke. Može raditi godinu dana, može i tri, a onda se samo ugasi i ne možeš ga više upaliti. A preporuka je uvijek Samsung, koji i sam oduvijek koristim. –
Dobro, a njegovo mišljenje o mobitelima općenito? Da smo o njima ovisni, govori Marić, znaju već ptice na grani. Čini li to njega nekakvim đavoljim odvjetnikom? Na to se naše pitanje od srca nasmije. Pronalazimo kompromis: kad već mobiteli moraju postojati, bolje da ih netko popravlja, nego da stalno kupujemo nove! Marić nam govori da ljeti radi više jer mu, osim lokalaca, dolaze i stranci. I njima - tko bi rekao - pucaju ekrani, a često im mobiteli i padaju u more. Kako ga pronađu?
- Traže preko Googlea, s tim da gledaju recenzije. Moje su relativno dobre - poručuje i kaže da je dobio nekoliko vrlo sumnjivih jedinica koje, dodaje, neće komentirati. I zaista, teško je zamisliti nekoga tko bi Marićevom uslugom bio nezadovoljan. Dok razgovaramo s njim, kupci ulaze i izlaze, zahvaljuju mu, hvale ga čim saznaju da radimo priču o njemu. Nema što, voljen je, i tko mu jednom povjeri mobitel, vraćat će mu se i svaki mu put dati čistu peticu, ocjenu koju mu, za ovaj zanimljiv razgovor dajemo i mi.
Muškarac je iste večeri zatečen i uhićen na području Novigrada
Nove porezne olakšice važan su iskorak prema održivijemu modelu financiranja sporta. Sportske klubove koji čine bazu hrvatskog sporta potrebno je restrukturirati i financijski osnažiti. Od 1. siječnja ove godine svaki poduzetnik može povećati ulaganja u sport, a da ga to u suštini ništa ne košta.
“U vremenu kada se tržište rada u turizmu suočava s izazovima, mi želimo pokazati da visoki turizam može biti održiv samo ako je ukorijenjen u lokalnu zajednicu”
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.