Klaudije, divne, vrijedne i uporne svjetske žene, prisjetili smo se uz pomoć njezinih prijateljica Izabele Vitasović i Klare Grahovac, ali i njezine nećakinje Matee Vorić koja joj je posvetila završni rad * Klaudija je, kako doznajemo, svoj obrt otvorila 1994. u rodnoj Savičenti, nazvavši zlatarsku radionicu od milja “Špilja s blagom”. Namjera joj je bila izraditi nosive naušnice prilagođene današnjici te promovirati “Nakit kroz stoljeća” kao autohtoni i arheološki suvenir karakterističan za istarsko područje i u tome je zasigurno uspjela
Klaudije, divne, vrijedne i uporne svjetske žene, prisjetili smo se uz pomoć njezinih prijateljica Izabele Vitasović i Klare Grahovac, ali i njezine nećakinje Matee Vorić koja joj je posvetila završni rad * Klaudija je, kako doznajemo, svoj obrt otvorila 1994. u rodnoj Savičenti, nazvavši zlatarsku radionicu od milja “Špilja s blagom”. Namjera joj je bila izraditi nosive naušnice prilagođene današnjici te promovirati “Nakit kroz stoljeća” kao autohtoni i arheološki suvenir karakterističan za istarsko područje i u tome je zasigurno uspjela
Za nedavnog posjeta španjolskog kralja Filip VI. i kraljice Letizije Hrvatskoj, supruga predsjednika Zorana Milanovića, Sanja Musić Milanović prepoznala je vrijednost "Barbanskih rančina" te odlučila ovaj predivan komad tradicionalnog istarskog nakita pokloniti kraljici.
Popularnost mu je još više skočila, a rančin završio na stranicama brojnih svjetskih novina i portala, kada je kraljica, već sutradan, naušnice s ponosom nosila.
– Ovo je odlična promocija za naš Barban i Istru, vrlo smo sretni i ponosni! Replike naušnica izrađene su kao autohtoni suvenir po originalu barbanske naušnice koja datira iz 11. stoljeća. „Barbanski rančin” je naušnica nađena na Gradini kod Barbana, a pripadala je nošnji starohrvatskog seljačkog stanovništva na području Barbanštine. Zaštićena je upisom u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, a njeni se primjerci čuvaju u Arheološkom muzeju Istre u Puli, s ponosom je tada izjavila direktorica Turističke zajednice Barban Jelena Lučić Baćac.
No ono što su mnogi mediji zaboravili istaknuti jest da je tradicijski istarski nakit, među kojima i Barbanski rančin, osmislila i brendirala Klaudija Vorić, nadarena zlatarka iz Savičente koja je prije sedam godina nažalost izgubila bitku s bolešću i prerano napustila ovaj svijet.
Klaudije, divne, vrijedne i uporne svjetske žene, prisjetili smo se uz pomoć njezinih prijateljica Izabele Vitasović i Klare Grahovac, ali i njezine nećakinje Matee Vorić koja joj je posvetila završni rad pod nazivom “Analiza razvoja ponude proizvoda poduzeća Claudia Zlato”, na što bi Klaudija bila jako ponosna.
Klaudija je, kako doznajemo, svoj obrt otvorila 1994. u rodnoj Savičenti, nazvavši zlatarsku radionicu od milja “Špilja s blagom”.
Ideja za otvaranjem takve vrste obrta, došla je nakon završene srednje umjetničke škole te specijalizacije za zlatarstvo i draguljarstvo u Italiji. Kasnije svoje poslovanje proširuje na Medulin, Žminj i Pulu.
Klaudija je bila i idejna začetnica manifestacije izbora “Naj Koza” 2000-te godine, koja se i dan danas uspješno održava u Žlinji, i tada jedina sudska vještakinja za zlatarstvo i draguljarstvo u Istri, te članica BPW Pula.
Godine 2012. dobila je priznanje Zlatna koza - Capra d'oro od TZ Istarske županiije za najbolji turistički proizvod - “Nakit kroz stoljeća” - slova glagoljice i istarski suveniri od zlata i srebra, revolarizacija vodnjanskog nakita, Buzetskih naušnica, Barbanskog rančina, Žminjskog ričina i Histri u Istri.
Namjera joj je bila izraditi nosive naušnice prilagođene današnjici te promovirati “Nakit kroz stoljeća” kao autohtoni i arheološki suvenir karakterističan za istarsko područje i u tome je zasigurno uspjela. Njezina ostavština stigla je i do španjolskog dvora.
Njezina najbolja prijateljica Klara, s ponosom ističe da je Klaudija živjela ispred svog vremena za sredinu iz koje je potekla.
- Često neshvaćena i nedovoljno priznata, a puno je dala i napravila za Istru. Klaudija je Savičentu i Istru svojim predanim radom, moralnim likom i postignućima u poslovnom svijetu: inovacijama unikatnog zlatnog nakita prenijela preko granica Učke i diljem svijeta. Nedopustivo je da to ostane zaboravljeno. Ako joj za života mnogi i nisu mogli oprostiti uspjeh, ona je i posthumno postigla svjetski uspjeh. Uspješna, poduzetna i inventivna Klaudija, u samo 42 godine svoga života ostavila je za sobom neizbrisiv trag s puno nagrada i priznanja, poštovana od struke i institucija, veli emotivno.
- Danas “Barbanske rančine” nosi Španjolska kraljica, a mi njezine prijateljice i mnogobrojne klijentice već dugi niz godina nosimo njen predivan nakit sjećajući se na nju, njezin poziv, predanost, vedrinu, optimizam, ističe Izabela.
Ideja suvenira u zlatu nastala je 2004. godine nakon što je po narudžbi izradila prvi minijaturni zlatni kažun, a cijela se stvar u konačnici iskristalizirala izradom i drugih motiva karakteristiĉnih za Istru.
Tako su nastale roženice, spone, harmonika te slova glagoljice kao upečatljivi dio te kolekcije. Slijedeći niz godina uslijedila je izrada kolekcije „Nakita kroz stoljeća“: Vodnjanski nakit, „Buzetska naušnica“, „Žminjski rinćin“, „Barbanski rančin“ i „Histri u Istri“.
Poduzeće je uvidjelo, navodi se u završnom radu nećakinje Matee, da bi proizvodnja istarskih suvenira u zlatu i srebru bila idealna ne samo za turiste koji žele odnijeti djelić Istre sa sobom, već kako bi se i lokalno stanovništvo prisjetilo kako su njihovi bake, djedovi i daljnji rođaci živjeli te kojim nakitom su se kitili.
"Claudia zlato“ je svoje proizvode istarskih suvenira u zlatu i srebru zaštitila prijavom industrijskog odličja na Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo.
Ideja asortimana proizvoda „Nakit kroz stoljeća“ bila je, navodi se nadalje u radu, istražiti nakit kojim su se kitili naši preci, odnosno obnoviti kulturnu baštinu u suradnji sa stručnjacima i takav nakit prilagoditi potrebama kupaca.
Pa su tako 2004. godine izrađena Slova glagoljice i istarski suveniri – privjesci i naušnice u zlatu i srebru. Tri godine nakon, u suradnji sa Zajednicom Talijana Vodnjan izrađene su replike vodnjanskog nakita, a 2009. godine replika buzetske naušnice u suradnji sa zavičajnim muzejom Buzet, Turističkom zajednicom Grada Buzeta i Gradom Buzetom.
„Buzetska naušnica“ nagrađena je nagradom „Capra d'oro“ kao najbolji suvenir Istarske županije. Godine 2010. komercijalizirane su naušnice „Žminjski rićin“ u suradnji s Katedrom čakavskog sabora, Općinom Žminj i Arheološkim muzejom u Puli, a 2011. godine nastavljena je zaštita nakita kao kulturnog dobra naušnicama pronađenim na području Barbanštine „Barbanski rančin“ u suradnji s Arheološkim muzejom u Puli, Općinom Barban i TZ Općine Barban.
Na kraju, 2013. godine komercijaliziran je cijeli set nakita „Histri u Istri“.“
Nakit i antički ukrasi činili su važan dio tradicionalne ženske narodne nošnje. Njih su nosile žene tijekom blagdana i svatova kako bi pridodale još jednu nijansu elegancije tradicionalnoj nošnji.
Oglavlje žena u Vodnjanu ukrašavalo se nizom srebrnih igala, koje su se umetale u pletenicu na vrhu glave. U kosu su stavljale igle po određenom redoslijedu, s jedne strane glave iglu koja se granala u nekoliko drhtavih cvjetova i listića, na sredini glave mač s izrađenim filigranom, te s druge strane igle s raznim oblicima glave – glatke i/ili filigran kuglice.
Drugi ženski nakit su zlatne naušnice, karakteristične po jednostavnim polumjesecima s privjescima u obliku kruške. Vratni nakit sastojao se od zlatnih lančića i ogrlica sa zlatnim perlicama. Galižanska Zajednica Talijana “Armando Capolicchio” je 2007. godine, zahvaljujući doprinosu Talijanske unije, realizirala replike Vodnjanskog nakita na temelju originalnih modela. Replike su predstavljale ukrase za kosu, naušnice, lančiće i jedan prsten.
Posao kreiranja “zlata” za folklornu skupinu, na temelju originalnih muzejskih primjeraka, osmislila je upravo zlatarka Klaudija, a izrađeni su, kako se nazivaju na dijalektu: i piroli, i recini, la spada, i tremoli, le cioche, i ciodi, el cordon liso, el cordon a speceti, l’anel de fidansamento (razne vrste ukrasa za kosu, naušnice, lančići i zaručnički prsten).
Buzeština je kraj naseljen od davnina. Tome u prilog govore prapovijesni ostaci kamenih predmeta nađenih u Golupskoj jami, Podrebarskoj špilji i još nekim drugim špiljama.
Brončana naušnica, u arheološkoj literaturi poznata kao „Buzetska naušnica“, pojavljuje se uglavnom u grobovima ranosrednjovjekovnoga autohtonog i romaniziranog ilirokeltskog stanovništva na području između jadranskih obala i alpskog pojasa, posebice u sjevernoj Istri između Buzeta i zapadne obale.
Najviše ih je pronađeno u Buzetu i na Vrhu kod Brkača. Te su naušnice sigurno lokalnog tipa i vjerojatno su izrađivane u gradovima na zapadnoj obali Istre.
Prva replika izrađena je 2009. godine. Okrugla brončana naušnica koja se datira u 7. stoljeće na dnu je karike ukrašena s tri obručja. Primjerci buzetske naušnice dio su stalnog postava buzetskog Zavičajnog muzeja i upravo su oni bili ishodište za pripremu i osmišljavanje projekta koji je rezultirao izradom replike nosivih naušnica u tri veličine i suvenira. Repliku je izradila Klaudija, dok je za vizualni identitet ovog autohtonog proizvoda zaslužna Buzećanka Martina Sirotić.
Među nakitnim predmetima pronađenim u Žminju najbrojnije su naušnice, izrađene od bronce i srebra. Naušnice s jednom i više 'jagoda' nađene u starohrvatskoj nekropoli pripadale su nošnji starohrvatskog seljačkog stanovništva na području žminjštine za vrijeme franaćke vlasti, u 9. i 10. stoljeću.
Originalni primjerci čuvaju se u Arheološkom muzeju Istre te su dio kulturnog dobra. Nakon izrade Buzetske naušnice, poduzeće Claudia zlato je nastavilo s istraživanjem istarske povijesti, a koje je rezultiralo upravo izradom replika „Žminjskih rićina“ različitih oblika i dimenzija.
Barbanska naušnica nađena je na području Barbanštine, odnosno u iskopima Gočana. Nalaz naušnice ukazuje na postojanje starohrvatske nekropole kojoj se ne zna točna lokacija, a pripadala je nošnji slavenskog seljaĉkog stanovništva, te datira u vrijeme od sredine 11. stoljeća, kada Istra pripada Svetom Rimskom Carstvu, do početka 14. stoljeća, kada Istra postaje dio Mletačke Republike.
Naušnica je u originalu izrađena od srebra s pozlatom, čije su tri jagodice izrađene tehnikom lijevanja. Ovaj tip naušnica ide u red najznačajnijih primjeraka istarskog i dalmatinskog srednjovjekovnog nakita, te pokazuju visok umjetnički nivo domaćih majstora.
Istraživanjem literature o „Žminjskom rićinu“ Klaudija je, navodi se u završnom radu njezine nećakinje, uočila da se u literaturi često spominje i nalazište Gočana pa je krenula s realizacijom projekta „Barbanski rančin“ promovirajući ga kao autohtoni i arheološki suvenir karakterističan za područje središnje Istre, Istarske regije i Hrvatske kao cjeline.
Histarski nakit nađen je u spaljenim grobovima u Nezakciju, Bermu i Puli pripadao je nošnji starih Histra u razdoblju od 12. stoljeća prije Krista do rimske prevlasti.
Narukvice - manžete s graviranim ukrasom od bronce, ukrašene graviranim geometrijskim motivima obično se nalaze kao prilozi u žarnim, željeznodobnim grobovima na području Istre.
Prsten „Pulska ribica“ u izvornom obliku pronađen je u arheološkom nalazištu u paljevinskom grobu 50. nekropole Campus Martinus, između Premanturske i Medulinske ulice. Datira u 2. stoljeće, ali se takav oblik prstena pojavljuje već tijekom 1. stoljeća.
U završnom radu napominje se i kako je zlatno prstenje zakonom bilo dopušteno samo određenim slojevima rimskoga društva. Na početku su to bili predstavnici vlasti i aristokracije, a kasnije su ih mogli nositi liječnici. Riba na prstenu simbol je plodnosti i mudrosti ali i kršćanski simbol za Isusa Krista, Božjeg sina i Spasitelja.
Danas su ljudi više zainteresirani za način života u budućnosti, a sve se manje osvrću na prošlost i način života naših predaka. Izrada istarskih suvenira u zlatu i srebru omogućila je domaćem stanovništvu da se upoznaju i zainteresiraju za prošlost mjesta u kojem žive.
Pritom je asortiman proizvoda „Nakit kroz stoljeća“ bio interesantan turistima ne samo zbog priča koje su stajale iza njega već i zbog toga što je nakit nosiv. Asortiman proizvoda „Nakit kroz stoljeća“ najveći je uspon doživio izradom kolekcije „Žminjski rićin“.
O uspješnosti asortimana govore i brojne nagrade: ARCA Zagreb, Bruxelles Eureka, medalja u Bukureštu, „Zlatna koza“ i druge. Iako su poduzeće čekale godine uspona i probijanja na tržište cijelu je priču o istarskim suvenirima u zlatu i srebru prekinula prerana smrt vlasnice poduzeća Klaudije Vorić 2015. godine.
Neka i ovaj tekst ostane dijelićem trajne uspomene na nju i njezin nakit koji i danas živi, i zbog veće vidljivosti žene koja je za sobom ostavila neizbrisiv trag.
Česi se vraćaju u Fažanu ali ovaj put kao gazde. Praški fond Investika dobio je lokacijsku dozvolu za luksuzni hotel s pet zvjezdica tik uz fažansku rivu. Ali to nije sve, Česi na fažanskom priobalju planiraju uložiti najmanje 150.000.000 eura
Kroz projekt „Da navadin Ca“ – Ćakulode za najmlaje u koji su uključeni učenici trećih razreda Osnovne škole „Ivo Lola Ribar“ te Osnovne škole Matije Vlačića tijekom ovog polugodišta uz svoje učiteljice i vanjske suradnike usvajali su običaje našeg kraja i našu domoću besedu
Djeca od 1. do 4. razreda OŠ Jože Šurana svojim nastupima pokazala su talent i kreativnost, donoseći osmijehe na lica svih prisutnih
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
