Talijanske turistice o odmoru u Hrvatskoj. Maria Rosa: "Pula je grad koji nudi mnogo. Moja djeca su odrasla i ovdje. Naučila su se lako kretati po stijenama, govoriti hrvatski ". Aurora: "Kao svake godine kada napuštam ovu predivnu zemlju, činim to s vlažnim očima..."

Talijanski turisti  se nikad kao ove godine nisu se žalili na povećanje cijena u Hrvatskoj. Jedno od “mjesta” gdje se polemika rasplamsala i potom odvijala gotovo svakodnevno jest Facebook grupa „Amanti delle vacanze in Croazia“ (Ljubitelji odmora u Hrvatskoj).

Međutim, suprotno velikom broju ljudi koji su - ponajprije zbog činjenice da s povećanjem cijena nije porasla i kvaliteta usluga - najavili da se u Hrvatsku više nikada neće vratiti, mnogi su stali u obranu Hrvatske i to često s motom „Hrvatska nije turizam za sve. Ona je za one koji vole i poštuju prirodu“.

Status: Pier Luigi Poletto

O povećanju cijena pisali smo nebrojeno puta, stoga ćemo ovaj put dati glas kategoriji ljudi poput Aurore Cecchettin, koja je napisala: „Zatvorila sam kovčeg, natovarila auto i kao svake godine kada napuštam ovu zemlju, činim to s vlažnim očima... Hrvatsku ne možeš ispričati... moraš je živjeti... disati... njezine boje, mirisi, more koje se stapa s nebom, zalasci sunca, prava su umjetnička djela... do iduće godine... nadam se...“.

Ili poput Cristine Lupino koja je ostavila ovu poruku: „Nažalost, naš odmor u Hrvatskoj je završio... već osjećam nostalgiju za onom prekrasnom, svježom i bistrom vodom koja pročišćava tijelo i um, za simfonijom mora koja je melem za dušu i za srca Hrvata koja te ispunjavaju radošću. Osjećam čistu ljubav prema Hrvatskoj, ovo su bili naši drugi dani odmora u ovoj predivnoj zemlji.“

foto: Maria Rosa Di Maio

Posebna je objava Marije Rose Di Maio, posvećena Puli, gradu koji je nakon što je stoljećima bio industrijsko i vojno središte koje su turisti često zaobilazili, u posljednjih trideset godina mnogo više cijenjen od svojih gostiju. I to ne samo zbog svojih od prije znanih povijesnih spomenika, već i zbog mora (desetljećima su mnogi mislili da je more u Puli samo ono kod luke i brodogradilišta) te zbog načina života. To jasno proizlazi iz ovog prekrasnog statusa Marije Rose Di Maio koji objavljujemo gotovo u cijelosti.

foto: Maria Rosa Di Maio

„Pula kako je ja vidim: more spektakularnih boja, bijele, sive, oker stijene, obluci, kameno ili pješčano morsko dno, borove šume, makadamske staze, šume, brežuljci, polja, prostranstva, špilje, tvrđave, podzemni tuneli, brodovi, povijest i kultura, mirisi i okusi, smirenost i život.

foto: Maria Rosa Di Maio

Dolazim ovamo već 23 godine, po dva ljetna mjeseca i više puta tijekom godine, na nekoliko dana. Pula je grad koji nudi mnogo, osim prirodnih i povijesnih ljepota: koncerte, filmske revije, kulturna i folklorna događanja, street art, predstave, sport, tečajeve i mnogo drugo.

foto: Maria Rosa Di Maio

Moja djeca su odrasla i ovdje. Naučila su se lako kretati po stijenama, istraživati ljepote morskog dna, prepoznavati morsku faunu i floru, skakati s visokih stijena, upravljati jedrilicama, plivati u uvalama, trčati i voziti bicikl u sjeni šuma, brati masline, govoriti hrvatski i komunicirati sa svima. Kad im je trebao pedijatar, zubar ili hitna pomoć zbog nezgode (to se tijekom godina može dogoditi), nismo imali problema, sve je funkcioniralo brzo. Ovdje se osjećam sigurno, kao kod kuće.

foto: Maria Rosa Di Maio

Hrana mi nije primarna briga, kuhamo sami, ali prije svega imam divnu svekrvu, Puljanku, koja priprema jela svoje tradicije: juhe, meso (riba rijetko), umake, temeljce, povrće, kolače. Uostalom, i u Italiji rijetko jedemo vani, samo za posebne prigode, nismo navikli stalno izlaziti.

Odmor za mene znači ne gledati na sat nego raditi ono što mi paše: spavati, šetati, trčati, diviti se ljepoti koja me okružuje, uživati u obiteljskoj bliskosti i dijeliti iskustva i s prijateljima. To je sve. Ne pratim „modu“, ne idem tamo gdje je gužva, ne stojim u prometnim čepovima, ne žurim. Ne radim planove, uživam u ovom bogatstvu: sunce, vrućina, vjetar, oblaci, kiša... ovo ljeto je bilo vrlo promjenjivo, ali u svemu ima ljepote.

foto: Maria Rosa Di Maio

Za one koji žele gledati, ostavljam nekoliko fotografija: malo prirode, malo grada, uvijek u Puli, mjesta između Lungomarea, Valkana, Stoje, Valovina, Golubovih špilja, Musila, Mornara, Valsalina, Verudele, sve rute pješice. Poluotok nakon luke, prema Štinjanu, autom pa zatim pješice (ili biciklom). Šijana, gradska šuma, monumentalno groblje blizu Valkana i akvarij na Verudeli.

foto: Maria Rosa Di Maio

U Puli vidim obitelji, malu djecu, mladiće, mlade odrasle, starije osobe, sportaše, to je grad pogodan za sve, ovdje se pronalazi mir i živost, odmor i zabava, mnoštvo aktivnosti. Osobno volim biti ovdje, kao što volim upoznavati i druga mjesta. Nikad si ne uskraćujemo i putovanja prema jugu, na otoke i arhipelage, na Velebit, u razne nacionalne parkove s rijekama, jezerima i slapovima, u špilje, u istarska sela u unutrašnjosti i u gradiće drugih regija (primjerice, predivan je bio posjet kući-muzeju Nikole Tesle).

foto: Maria Rosa Di Maio

Hrvatska je cijela prekrasna, svako mjesto zaslužuje divljenje. Čitala sam objave i komentare koji kažu: „Hrvatska nije Pula, nije Rovinj, nije Istra, već samo jug“. Ne slažem se. Hrvatska je cijela nacija, ljepote postoje posvuda, različite ali jednako uzbudljive. Bilo bi kao reći da je Italija samo Apulija: kakvo je to razmišljanje? Italija je Apulija kao i Ligurija, Kalabrija kao i Toscana, Sardinija kao i alpske regije. Ne mogu se uspoređivati različite osobitosti.

Ja u Puli provodim duge odmore po svojoj mjeri, želim svima vama da pronađete jedno ili više mjesta u kojima ćete se osjećati istinski dobro.“