TO JE PRAVI ČOVIK Alen Čikada radi novu lokvu u Vodnjanu koja je jedini izvor vode za mnoge životinje

Alen Čikada, iz Kallokve, trenutno radi na projektu u Vodnjanu. Naime, tamo je jučer drugi put napunio nedavno iskopanu lokvu. Već neko vrijeme na Vodnjanštini nema lokvi što ovaj projekt čini još vrjednijim.

- Budući da u gradu Vodnjanu i užem području oko grada nema otvorenih vodenih objekata, a obližnje lokve su ili presušile ili su odavno u uznapredovaloj fazi sukcesije, lokvu koju gradimo (Kallokva) u sklopu didaktičke farme Istrian de Dignan nadopunili smo s 30 kubika vode za potrebe svih vrsta životinja koje obitavaju na području samog grada Vodnjana. To je jedina pristupačna voda za "urbane divlje životinje", kaže Čikada.

Nova je lokva široka oko 12 metara i duga oko 16 metara, a zapremnina joj je 140 kubičnih metara. Lokva je slivna, odnosno puni se samo površinskom vodom.

Vodonepropusni sloj lokve formira se smjesom Kal-B koja se sastoji od većinom anorganskih tvari. To je istarski ekološki proizvod na bazi prirodnih materijala, opisuje Alen Čikada. Korištenjem smjese Kal-B izbjegava se korištenje gline i smanjuje se sama cijena stvaranja lokve.

Svojedobno predavanje Alena Čikada  „Kako i zašto obnavljamo lokve u kršu?“:

"Prvo punjenje nije bilo namijenjeno isključivo kao voda koja odmah služi za  piće svim stvorenjima nego je to “procesna voda” u kojoj i s kojom formiramo vodonepropusni sloj sa Kal-B smjesom. Upravo zato je Kal-B ph neutralan i prirodan tako da ne bude štetan kao procesna voda koju će piti životinje", objašnjava Čikada.

Tragovi ptica koje dolaze piti vodu iz lokve

Slivna lokva, poput ove, seže daleko u prošlost i smatra se najstarijim umjetnim oblikom akumulacije pitke vode. Stvaranje lokvi u krškim područjima ljudima je omogućilo trajno nastanjivanje na području bez vode. Stvarajući lokve za svoje potrebe, čovjek je stvorio i malo, zatvoreno vodeno stanište na kršu.

Osim slivnih lokvi postoje i ocjedne lokve koje se pune podzemnom vodom te ocjedno-slivne koje se "prihranjuju" iz oba izvora.

Danas lokve, najčešće, služe životinjama. Tako je ova lokva izvor vode za ptice, ose, šišmiše pa čak i pse lutalice. Zbog suhog ljeta, potreba za lokvom trenutno postoji te je njezino završavanje na čekanju.

Česta je bojazan da lokve donose pregršt komaraca. Alen Čikada objašnjava da je to predrasuda. Naime, lokve, neko vrijeme nakon njihovog nastanka, postaju stanište predatorima koji se hrane ličinkama komaraca poput vretenca.

Osim što su lokve osiguravale stanište i izvor vode mnogim biljkama i životinjama, one čine i dio tradicije istarske gradnje te imaju kulturno-krajobraznu i povijesnu vrijednost. Kako se s vremenom smanjila čovjekova potreba za lokvama, tako su one počele trajno nestajati. Za opstanak lokvi nužno je čovjekovo djelovanje.

Alen Čikada bavi se obnovom lokvi 30 godina. Pisao je projekte obnove i vršio nadzor nad obnovama lokvi u Istri, Kvarneru, Dalmaciji, po otocima i planinama. Osim izgradnje vodnjanske lokve, neki od projekata u kojima je sudjelovao u Istri su obnova lokve u Loborici i izgradnja dvije lokve Premanturi. Jedini je nositelj nematerijalne kulturne baštine gradnje i održavanja lokvi.

- Lokva je jedina čovjekova intervencija u prirodi kojom je čovjek povećao biološku raznolikost i oplemenio krajolik, zaključio je Čikada.