Vijest o smrti cijenjenoga liječnika, nefrologa i dugogodišnjega ravnatelja Opće bolnice Pula Lemsa Jerina nije pogodio samo kolege liječnike i brojne pacijente (napose one na dijalizi), već i cjelokupnu puljsku kulturnu javnost.
Doktor Lems Jerin bio je jedan od posljednjih puljskih klasičnih intelektualaca široke opće kulture i naobrazbe čiji su se interesi rasprostirali od politike, povijesti, sociologije, filozofije, sporta (veslanje), književnosti, kinematografije, općenito umjetnosti i društveno-humanističkih znanosti, do strastvenoga obožavanja, proučavanja i slušanja glazbe, od standardnoga i progresivnog rocka do klasične i suvremene glazbe, a naročito opsesivno i s istančanim entuzijazmom jazza čemu je posvetio dobar dio slobodnoga vremena i svoga života.
Slabo je znano i već je dobrano zaboravljeno da je u Puli, kao u rijetko kojemu većem hrvatskom gradu, gotovo dva desetljeća, od polovice 2001. do prosinca 2019. postojala Glazbena slušaonica, kulturno-urbani jednomjesečni (ponekad i dvaput mjesečno) događaj dvosatne sociologije glazbe, društvena okupljanjima zbog i radi slušanja klasične i jazz glazbe reproducirane s kvalitetnoga hi-fi uređaja.
Glazbena slušaonica započela je u maloj dvorani Istarskoga narodnog kazališta, a od 2005. do posljednje slušala se u dvorani puljske Gradske knjižnice i čitaonice. Dvosatni program Slušaonice bio je podijeljen na dva dijela, u prvom dijelu slušala se klasična glazba koju je pripremao prof. Boris Vučina, a u drugom jazz koji je pripremao dr. Lems Jerin, dok je za slikovne prezentacije, video projekcije i reprodukciju glazbe bio zadužen ing. Ivan Karasi. Nije to bila samo puka slušaonica u kojoj se kratko najavljivala glazba koja će se slušati, već su popratni tekstovi o glazbenicima i glazbenim temama bili mali kritičko-esejistički uvodnici sa svim potrebitim podacima i interpretacijama.
Od samih početka do kraja, dok je bio u Puli i kad se preselio u Zagreb, voditelj jazz dijela Glazbene slušaonice iznimno je stručno, muzikološki analitički i, prije svega, posvećeno priređivao te uvodne eseje (sveukupno stotinjak) pisao Lems Jerin. Zaljubljenik i pratitelj raznovrsnih tendencija u suvremenoj jazz glazbi i vrsni poznavatelj svih povijesnih faza i stilova jazz stvaralaštva Jerin je iz svoje više nego bogate diskoteke i cedeteke (više tisuća CD-a i LP-ja) gotovo svakoga mjeseca pomno birao tematski ili autorski sadržaj i glazbene primjere svake pojedine Slušaonice ne bi li slušateljima približio nimalo lakoslušljiv jazz.
Mi, redoviti posjetitelji (slušatelji) Glazbene slušaonice, ljubitelji jazza, redovito smo nakon službenoga dijela programa nastavili neformalnu slušaonicu i pričaonicu u obližnjim kafićima (uz nepretjeranu alkoholnu okrijepu) kako bi komentirali poslušano, predlagali što bi bilo dobro poslušati na idućim Slušaonicama i čuli od Lemsa što je novoga svijetu jazza (uredno je pratio nekoliko američkih jazz radija). To što je dr. Lems Jerin dobrom voljom i velikom željom ostavio glazbenoj kulturi Pule, poglavito promociji jazza, pored svih ostalih nemedicinskih aktivnosti, neupitni je obol, danas sve manjoj, gradskosti Pule.
U svakom slučaju, veličine poput Lemsa Jerina nedostajat će građanskoj i kulturnoj Puli, stoga bivši revnosni slušatelji jazza Glazbene slušaonice pozdravljaju strastvenog jazzera Lemsa Jerina, s njegovim uobičajenim pozdravom na rastanku (i u mailovima) „gori uši lipi moj“, gdje god bio.