(VIDEO) Robert i Martin fotografijama pokušavaju otrgnuti od zaborava napuštenu Istru

Istra je lijepa, ali Istra je i napuštena.

Barem neki njeni dijelovi. Napuštena sela, tvornice, hale, turistički kompleksi... Ovakvi su prizori neminovno tužni, no u sebi ipak skrivaju neku mističnu ljepotu. Posebice kada ih obgrli zelenilo prirode.

Znaju to dobro dvojica prijatelja Pazinjan Robert Krajcar i Martin Močibob iz Motovuna koji vode Facebook stranicu i Instagram Abandoned Istria i koji fotografiranjem ovakvih mjesta pokušavaju otrgnuti iz zaborava prošlosti napuštenu stranu Istre, koja je danas prepuštena na milost i nemilost zubu vremena.

Njih dvojica, priča nam Robert, povezali su se sasvim slučajno.

Robert je, naime u Klubu amaterske fotografije Sveti Lovreč, završio tečaj fotografije, a Marin se već 15-ak godina bavi fotografijom.

- Trebao mi je netko tko će sa mnom ići "škljocati", dobro je imati uz sebe nekoga tko je iskusniji i tako sam Martina, kojega sam upoznao dok nas je snimao tijekom skokova, pozvao da mi pravi društvo. Kako sam oduvijek, još kao dijete, volio istraživati i zanimala su me napuštena, mistična mjesta, jednog smo dana otišli fotografirati selo Vrnjak, između Oprtlja i Marušića, nekada najbogatije selo u okolici nastanjeno marljivim i radišnim ljudima.

To je mjesto napušteno nakon Drugog svjetskog rata, jer je u njemu živjelo većinom talijansko stanovništvo, a navodno su zadnji stanovnici iz njega otišli 60-tih. Riječ je o velikom selu koje je nekada bilo jako bogato, postoje priče da su njegovi stanovnici uvozili samo šećer i sol, a tada je pred nama stajalo porušeno, pokradeno... pričaju nam Robert i Martin.

Iskustvo im se svidjelo, fotografije su bile dobre i tako su odlučili početi zajedno istraživati napuštena istarska mjesta i objekte. Kako bi međusobno, ali i s drugima, dijelili fotografije odlučili su napraviti Facebook stranicu.

- Cijela je priča jako pozitivno odjeknula, imamo već više od deset tisuća pratitelja, a ljudi nam se već i sami javljaju i sugeriraju koja bi mjesta mogli posjetiti i ovjekovječiti fotografijom, veli Robert.

U svojim su avanturama upoznali Istru uzduž i poprijeko, posjetili neke kutke Istre u koje inače nikada ne bi zašli, od svima poznatog Dvigrada, napuštenog casina u Umagu do rudnika u Tupljaku i ostataka nekadašnje tvornice tabaka u Sv. Petru u Šumi ili pak napuštenog sportsko-rekreativnog INA-ina odmarališta Učka.

U Puli su, osim napuštenih utvrda i bolničkih zgrada, posjetili i fotografijom ovjekovječili i Taj Pan, jedan od prvih velikih trgovačkih centara u Puli, ali i napuštenu pulsku mljekaru.

Roberta pitamo koji ga je objekt najviše dojmio. Nakon kraćeg razmišljanja veli kako su to sigurno, po njemu dvije najtužnije priče, jer mu je nevjerojatno da takvi arhitektonski biseri godinama propadaju - stancija Grande u Savudriji i samostan Dajla.

- Fascinantno je uletjeli u prostore koji su godinama napušteni, a sitnice koje pred nama izranjaju pomalo otkrivaju kako se nekada ovdje živjelo, radilo. Prostor pred nama kao da oživi, dobivamo sliku kako je nekada mogao izgledati.

U sobama zna biti još starog namještaja, u tvornicama registri, na napuštenim recepcijama imena gostiju, našli smo čak i stare račune za taksi iz 70-tih, šalice za kavu kao da je netko jučer ovdje odmarao, napuštene automobile, prisjećaju se ovi zaljubljenici u avanturu i fotografiju.

Na pitanje jesu li ikada imali neugodnosti pri snimanju, možda naišli na skvotere koji su zaposjeli neko mjesto, veli da je to vrlo rijetko jer najčešće obilaze prostore koje su većini "van ruke". Jedino su ih prizori života beskućnika u starim bolničkim zgradama u Puli šokirali.

U planu im je, otkriva nam, uskoro napraviti i izložbu te turnejom po galerijama prikazati dijelove Istre koji najčešće ostaju skriveni, a u budućnosti se nadaju da će krenuti i s organiziranjem tura jer ih, priznaje Robert, svatko malo netko pita da bi im se u ovim avanturama pridružio. Evo, i mi se bilježimo krenuti s njima.

Pogledajte kratki video njihovih avantura: