Vraćamo se na zimsko računanje vremena: U Istri su se kazaljke pomicale još pod Austro-Ugarskom, a neprekidno od 1983. godine

U noći s današnje subote na sutrašnju nedjelju, 25. listopada, Hrvatska se vraća na zimsko računanje vremena. Točno u tri sata ujutro kazaljke će se pomaknuti jedan sat unatrag, na dva sata. Tako ćemo dobiti dodatnih 60 minuta sna, ali će od nedjelje i mrak padati sat vremena ranije. Riječ je o ritualu koji se u našim krajevima redovito ponavlja već više od četiri desetljeća, premda je njegova povijest znatno dulja i zanimljivija nego što se na prvi pogled čini.

Za razliku od nekadašnjih vremena, kada je promjena sata podrazumijevala obilazak svih zidnih, stolnih i ručnih satova u kući, danas većina nas gotovo ništa ne mora učiniti. Pametni telefoni, računala, tableti i pametni satovi automatski će se prilagoditi novom vremenu, pod uvjetom da je uključeno automatsko podešavanje vremenske zone. Isto vrijedi za brojne televizore i druge povezane uređaje. Ipak, klasične satove, kao i mnoge kuhinjske uređaje, budilice i satove u automobilima, još ćemo morati ručno namjestiti.

No, otkud uopće ideja da dva puta godišnje mijenjamo vrijeme?

Premda se često spominje američki državnik i izumitelj Benjamin Franklin, koji je još 1784. duhovito pisao o mogućnosti uštede svijeća boljim iskorištavanjem jutarnjeg svjetla, on zapravo nije predložio današnji sustav pomicanja kazaljki. Ozbiljniji prijedlozi pojavili su se potkraj 19. i početkom 20. stoljeća, kada su novozelandski znanstvenik George Vernon Hudson i britanski graditelj William Willett zagovarali bolje iskorištavanje dnevne svjetlosti.

Zanimljivo je da se prvo stvarno pomicanje sata dogodilo daleko od Europe. U kanadskom gradu Port Arthuru, danas dijelu Thunder Baya, stanovnici su još 1. srpnja 1908. pomaknuli kazaljke jedan sat unaprijed. Bio je to lokalni eksperiment, a ne državna mjera.

Prva država koja je sustavno uvela ljetno računanje vremena bila je Njemačka, 30. travnja 1916. godine, usred Prvog svjetskog rata. Cilj nije bio omogućiti građanima dulje večernje šetnje, nego smanjiti potrošnju ugljena i drugih energenata potrebnih za rasvjetu. Istodobno je promjenu uvela i Austro-Ugarska Monarhija, pa je takav način računanja vremena tada zahvatio i Istru, koja je bila u njezinu sastavu.

Njemački primjer ubrzo su slijedile druge europske zemlje. Velika Britanija uvela je ljetno računanje vremena 21. svibnja 1916., a Francuska u lipnju iste godine. Italija je kazaljke prvi put pomaknula 4. lipnja 1916. godine. Međutim, nakon završetka rata mnoge su države odustale od takve prakse, da bi je ponovno uvodile u različitim razdobljima.

Italija je, primjerice, ukinula ljetno računanje vremena 1921., ponovno ga koristila tijekom Drugog svjetskog rata, a zatim ga 1966. vratila u redovitu uporabu. Francuska je današnji sustav obnovila 1976., nakon velike naftne krize koja je nekoliko godina ranije potaknula europske države na traženje načina za smanjenje potrošnje energije. Belgija i Nizozemska ponovno su ga uvele 1977., dok su se Zapadna i Istočna Njemačka na sezonsko pomicanje kazaljki vratile 1980. godine. Austrija je to također učinila 1980., a Švicarska godinu poslije.

Na području nekadašnje Jugoslavije priča je nešto drukčija. Iako su pojedini njezini dijelovi već ranije poznavali ljetno računanje vremena, osobito tijekom svjetskih ratova, socijalistička Jugoslavija uvela je redovito sezonsko pomicanje sata tek 1983. godine. Prvi prijelaz na ljetno vrijeme dogodio se 27. ožujka, a povratak na zimsko 25. rujna iste godine. Hrvatska je nakon osamostaljenja zadržala takvu praksu.

U međuvremenu su europske države postupno usklađivale datume promjene vremena, jer su različiti nacionalni rasporedi stvarali poteškoće u međunarodnom prometu, poslovanju i komunikacijama. Od 1996. godine u Europskoj uniji vrijedi usklađeni sustav prema kojem ljetno računanje vremena počinje posljednje nedjelje u ožujku, a završava posljednje nedjelje u listopadu.

Ipak, pitanje ima li takva praksa danas još smisla već se godinama postavlja na europskoj razini. Europski parlament 2019. podržao je prijedlog ukidanja sezonskog pomicanja sata, ali konačan dogovor među državama članicama nije postignut. Zato se kazaljke i dalje pomiču dvaput godišnje, premda se prvotni argument o velikim energetskim uštedama danas sve češće dovodi u pitanje.

A što na sve to kaže naše tijelo?

Ljudski organizam ima vlastiti biološki sat, odnosno cirkadijalni ritam, koji regulira spavanje, budnost, tjelesnu temperaturu i brojne druge funkcije. Taj se ritam ponajprije usklađuje s prirodnom izmjenom svjetlosti i tame, pa čak i pomicanje vremena za samo jedan sat kod nekih ljudi može izazvati privremene poteškoće.

Stručnjaci za medicinu spavanja upozoravaju da promjene mogu utjecati na kvalitetu sna, koncentraciju i raspoloženje. Pritom se proljetni prijelaz na ljetno vrijeme, kada gubimo jedan sat sna, smatra nepovoljnijim od jesenskog povratka na standardno vrijeme. Istraživanja su proljetnu promjenu povezala i s povećanim rizikom od određenih zdravstvenih i prometnih problema.

Jesenski prijelaz uglavnom se lakše podnosi, ali ni on nije potpuno bez posljedica. Neki ljudi mogu osjećati umor, pospanost ili poremećaj uobičajenog ritma spavanja, osobito prvih nekoliko dana. Stručna društva koja se bave istraživanjem sna zato sve češće zagovaraju trajno standardno, odnosno zimsko vrijeme, smatrajući ga usklađenijim s prirodnim biološkim ritmom čovjeka.

Za većinu ljudi, međutim, noćašnja promjena proći će bez većih poteškoća. A dok Europa nastavlja raspravljati treba li konačno prestati s pomicanjem kazaljki, ostaje nam barem jedna mala utjeha: ove nedjelje možemo spavati sat vremena dulje.