Premda broji oko 3500 stanovnika, Monte Zaro je kvart s puno penzionera i malo djece. Razlog tog generacijskog jaza - uz opći demografski pad i interne selidbe u neke druge kvartove poput Verude ili Vidikovca ili veća naseljavanja prigradskih naselja - jest i u tome da tijekom ratnih 90-ih iz Pule iselile brojne obitelji vojnih lica JNA koje su živjele u ovoj pulskoj četvrti.
Manjak djece očit je iz naraštaja u naraštaj u osnovnoj školi Monte Zaro koju je u Jugoslaviji (kada se zvala OŠ 'II. puljski partizanski odred') pohađalo više od 700 učenika, a danas tri i pol puta manje, svega 200-tinjak.
No, stvari idu na gore. Dok su posljednjih godina jedva uspijevali prikupiti prvašiće za dva razreda, (i to svaki s po 12-ak učenika) za iduću školsku godinu 2024/25. upisano je prvašića za tek jedan razred, kao da je riječ o udaljenom zaselku a ne o školi u centru najvećeg istarskog grada.
- Sada je upisano je 15-ak prvašića, za jedan razred, kaže nam ravnateljica OŠ Monte Zaro Branka Sironić Buić, koja manjak djece tumači starijim stanovništvom u kvartu, posebno u zgradama oko škole.
Nedavno nam je jedna učiteljica kazala da bi bilo više učenika u ovoj školi da javni prijevoz prolazi Monte Zarom.
- Zato će, primjerice, mama s Valdebeka uvijek prije dati dijete u OŠ Vidikovac. Baš zbog autobusa. Ovako bi ovdje roditelji morali non-stop djecu dovoziti svojim autom, što nije zgodno, kaže ova učiteljica OŠ Monte Zaro
