Himalaja, najviši planinski lanac na svijetu, odnosno Everest Base Camp na 5.364 metra nadmorske visine i Kalapathara na 5.600 nadmorske visine, bili su meta planinarske ekspedicije koju su nedavno proveli istarski planinari Kemal Pršeš iz Poreča, te Vesna Dapinguente, Vladimir Majerić i Zvjezdana Radetić Stela iz Rovinja.
Ekipa je iz Zagreba krenula avionom za glavni grad Nepala Katmandu sa željom da dotaknu tlo Himalaje i vide krov svijeta. Naime, Everest Base Camp je polazišna stanica za one koji se odluče na penjanje na Mont Everest. Ali doći do ove točke nije bilo nimalo lako, jedanaest dana neprestanog hodanja po 8 do 10 sati dnevno, prolazak raznolikom krajevima, naseljima, susreti s tamošnjom kulturom i mještanima, sve to ovim istarskim planinarima ostaje u sjećanju. Na Everest Base Campu i potom krajnjem cilju njihova trekinga Kalapatharu, po tradiciji, razvili su zastave svoga kraja - Istre, Rovinja i Poreča, zajedno sa puno okolnih tibetanskih zastavica sreće, priča Pršeš.
- A oko nas nestvaran prizor divovskih planinskih vrhova, a onaj najviši Mont Everest sa 8.848 metara pozdravlja nas sa koje god strane ga gledamo. Nestvaran prizor kojeg moraš jednostavno doživjeti da bi osjetili tu moć, priča Pršeš. A u jedanaest dana propješačili su preko 120 kilometara. Pršeš dodaje kako mu je ovo samo još jedna od mnogobrojnih penjačkih avantura koje je realizirao u proteklih gotovo dvadesetak godina.
Naime, od 2006. je počeo planinariti, prvo po Hrvatskoj, kasnije po Europi – Sloveniji, Austriji, Italiji, Švicarskoj, Francuskoj, Grčkoj, Bugarskoj. Kako je stjecao sve više iskustva, tako su i ekspedicije postajale sve zahtjevnije, te se do sada, zajedno sa svojom rovinjskim ekipom može pohvaliti osvojenim vrhovima: Kilimanjaro u Tanzaniji (5895 m), Mont Blanc u Francuskoj (4810 m), Gran Paradiso (4061 m) u Italiji, Elbrus u Rusiji (5642 m), Ararat u Turskoj (5137 m), Cotopaxi (5897 m) i Chimborazo (6268 m), uz još druge vrhove u Ekvadoru, te Jabal Umm ad Dami (1854 m) u Jordanu. Krajem prošle godine osvojili su i južnoameričke vrhove Chachani (6075 m), Vinicunca (5036 m) i krater vulkanaUbinas (5600 m) u Peruu.
- Dvije smo godine zbog svjetske pandemije čekali na putovanje na Himalaju, izazov koji ostavlja bez daha, ne samo zbog visine, već i zbog prekrasne prirode koja izgleda nestvarno. U međuvremenu unatoč pandemiji, uspjeli smo se u popeti na najviše vrhove Perua, Ekvadora, Titov vrh u Makedoniji i najvišu vrh Srbije Midžor, dodaje Pršeš.
Kako sve to uspijeva?
–Treking je avantura koja podrazumijeva dobro zdravlje, dobru kondiciju, planinarsko iskustvo, snalaženje i prilagođavanje svakom uvjetu na terenu. Sve smo to imali i vjerovali u ostvarenje naših ciljeva, kaže Pršeš pričajući i njihovom zadnjem poduhvatu. Dodaje kako za sve to svakodnevno trenira, uz biciklizam , kickboxing i penjanje po vrhovima u Istri. A kako zaključuje, kad treniraš postaješ sve izdržljivi i sve te više privlače nove avanture. A on i njegova ekipa za penjanje planova imaju još puno – Damavand u Iranu, Aconcagua u Argentini i još puno drugih.
