Nisu svi mladunci koji su sami u potrebi za spašavanjem. Ako izgledaju zdravi i uhranjeni, NE DIRAJTE IH

Pokušajmo ove godine smanjiti nepotrebne intervencije oko mladunčadi divljih životinja. Na tri najvažnije stvari, koje svi trebaju znati, upozorava Mae Isaksson dugogodišnja volonterka koja se bavi zbrinjavanjem životinja.

1.  Nisu svi mladunci koji su sami, u potrebi za spašavanjem. Zapravo većina nije, ni napuštena ni izgubljena. Logika nam govori da kad se mi, kao prirodni neprijatelj, približimo, odrasle životinje požure na vrijeme sakriti, mlade to još ne mogu. Dok mi pokušavamo „spasiti“ mladunce, majka u očaju gleda sa sigurne udaljenosti kako joj krademo dijete. Ako mladunci izgledaju zdravi i uhranjeni, NE DIRAJTE IH
2. Ne pokušavaj „pomoći“ ako nemaš znanja i iskustva, time ćeš napraviti više štete nego koristi. Davanje vode mladim pticima, hranjenjenje životinja neprimjenjenom hranom, može biti fatalno i za zdravu jedinku. Mnogi se žele sami pobrinuti, ili još gore prepuste to djeci jer im je to zabavno. Nakon dva tri dana, kad shvate da to baš ne ide kako treba, i da je životinja sve slabija, krenu traziti pomoć na društvenim mrežama, dodatno sve pogoršaju zbog savjeta od Facebook stručnjaka. Kad takva životinja napokon stigne do osobe koja zna i mogla bi pomoći, već je u takvom stanju da su šanse za preživljavanje minimalne. Prečesto bude i prekasno da se nešto učini.
3. Iz prirode preuzmite SAMO ONE ŽIVOTINJE koje su vidljivo ozlijeđene, dehidrirane, nemoćne. Također, preuzmite mlade za koje ste SIGURNI da su ih roditelji napustili (to zahtjeva da jedno vrijeme pratite situaciju sa sigurne udaljenosti i bez uznemiravanja).

Korisno je znati i ove činjenice:

• divlji zečići većinu vremena provode sami skriveni u travi. Lanad također.
• većina ptica kad napusti gnijezdo treba još neko vrijeme provesti na tlu dok ne ojačaju krila i usavrše letenje

Te životinje niti su same, niti su napuštene, niti trebaju našu pomoć.

Nitko se ne može pobrinuti za mladunce tako dobro kao njihovi roditelji, i za njih nikakav život ne može biti bolji od onog u prirodi.

- Zato pustite prirodu da ide svojim tokom, a ako intervenirate, budite 100 posto sigurni da je to nužno, naglašava Mae.

Ona upozorava i da je internet pun takozvanih stručnjaka pa je potrebno pobrinuti se, da osoba kojoj predajemo životinju ima dugogodišnje obrazovanje i iskustvo, dodajući kako ona sama rehabilitira divlje životinje više od 20 godina, ali jos uvijek ponekad ima potrebu pitati za savjet AWAP ili svoje svoje prijašnje suradnike u Švedskoj.

I na kraju, zaključuje, cilj spašavanja uvijek mora biti puštanje životinje u prirodu kad bude spremna za to. Osim adekvatne prehrane i smještaja, treba se znati ponašati tako da se izbjegne navikavanje na ljude.

- Kad preuzmete bilo koju divlju životinju, iz bilo kojeg razloga, smjestite je u dovoljno veliku kartonsku kutiju, ne dajte ni hranu ni vodu dok ne dođete u kontakt s osobom koja će vas savjetovati i potražite stručnu osobu koja će je preuzeti ili vam dati ispravne savjete kako da se pobrinete sami, navod Mae dodajući da je ona za pomoć dostupna na broju 099/7467009.