DRAGULJ IZ KAŠTELIRA Istarski brodograditelj Luciano Beg gradi eko katamaran za Švicarca koji će njime oploviti svijet

Vrijedan, uspješan i inovacijama gotovo opsesivno usmjeren 54-godišnji istarski brodograditelj Luciano Beg, u pogonima svoje firme Marservis u Novigradu i rodnom Kašteliru živi svoj san unatoč nemalim tržišnim iskušenjima, prkoseći svojom inovativnom i tehnološki razvijenom proizvodnjom dominantom lokalnom svijetu usluga i turističkog rentijerstva.

Katamaran sa solarnim panelima, kapaciteta 100 putnika

Tri su aktualna povoda našeg posjeta ovom malom brodogradilištu koji s 20-ak radnika radi velike proizvode.

Njihov katamaran s kapacitetom 100  putnika s elektropogonom i golemom površinom solarnih panela, građen dobrim dijelom od prirodnih materijala, kupila je jedna rovinjska firma te prije nekoliko dana njime počela prevoziti turiste u rovinjskoj luci, a Luciano je sa svojim suradnicima već počeo graditi sličan katamaran, ali za 6 putnika, kojim švicarski naručitelj namjerava oploviti svijet.

Lanom na budući katamaran

- Čovjek želi njime oploviti svijet. Dakle, električni katamaran, a pogon su mu samo baterije i solarni paneli. Ja ga silim da stavimo generator, a on ne želi dizel generator već generator na vodik, iako će u cijelom svijetu naći vodik na dvije-tri lokacije. Njemu cijena nije presudna. Htio je da se katamaran izgradi od prirodnog materijala, od pletiva lana, a ne od stakla, neovisno što je opcija s lanom skuplja 30 posto. Želio je i smolu čim više na prirodnoj bazi. Smola koju mi koristimo ima 36 posto prirodnih materijala i njome "armiramo" to pletivo lana. On nas sili da budemo što više eko, nastavlja Luciano.

Katamaran za put oko svijeta

Katamaran za Švicarca bit će gotov za godinu i pol dana, dug  je 16 metara, a košta oko milijun i pol eura. Usput, javili su se i Portugalci iz 'doline vodika' koji bi naručili od Marservisa sličan katamaran.

No ogroman vjetar u leđa i potvrda rada pristigla im je koncem prošle godine na najvećem i najvažnijem svjetskom sajmu nautičke opreme i brodogradnje Metstrade u Amsterdamu, gdje su za ECOcube projekt, ponton 12x5 metara za prikupljanje krutih ii tekućeg otpada s plovila dobili nagradu DAME u kategoriji ‘Environmental Design’ i time postali prva hrvatska tvrtka kojoj je to pošlo za rukom. 

Dovršava se četvrti ribarski brod za crnogorske ribare

- Razvili smo prototip. Toga nema ni u Hrvatskoj, ni u svijetu. ECOcube ponton može primiti deset tona krutog otpada, osam kubika crnih voda, uz nadziranje putem softvera i kamera. Umjesto da s plovnog puta netko plovilom skreće desetine milja u neki prihvatni centar na obalu, došli smo na ideju usidrenja pontona na plovnom putu. Čovjek se veže uz njega, prisloni karticu, ispumpa crne vode, a ima još mogućnost napuniti desaliniziranu vodu na svoje plovilo. Kapacitet mu je četiri kubika vode, a možemo ga prilagoditi potrebama kupaca, veli Luciano Beg.

Očekuje da će proizvodi zaživjeti na inozemnom tržištu jer, kako kaže, u Hrvatskoj ne postoji taj 'mindset', uz nedostatnu razinu ekološke svijesti.

- Nakon dobivanja nagrade u Amsterdamu, u tri dana nisam uspio vidjeti sajam jer je na našem štandu bilo non stop upita, najviše poslovnih ljudi iz Norveške, a zatim Grčke, Španjolske i Portugala. Završavamo prototip ECOCube za mjesec i pol dana, veli on, dodajući da bez sredstava norveških fondova Innovation Norway, ne bi mogli razviti takav proizvod. Patent su zaštitili.

Baterijski sklop u katamaranu

Kaštelirsko-novigradski Marservis mala je firma koja može godišnje proizvesti 6-7 ovih pontona za otpad, no ne sumnjaju da su svjetski pioniri u ovom projektu.

- Vidio sam plutajuće objekte koji prikupljaju kruti otpad, ali nisam nigdje vidio ovako kompletno rješenje kao naše: plutajuće, potpuno autonomno, s akumulatorima i solarnim panelima, koje može primiti kruti i tekući otpad te dati vodu, kaže prvi čovjek Marservisa.

Čemu sve? 

- Dosta  konzervativnom procjenom došli smo do brojke od milijun litara otpadnih voda koje se u ljetnim mjesecima dnevno ispuste u Jadransko more dakle tisuću kubika dnevno. Problem su brodice i jedrilice, jer tankeri i veliki brodovi imaju svoje tankove i sustave te moraju voditi dnevnik otpadnih voda. Turistički brodovi koji voze turiste na izlete, po meni, nemaju to nikako riješeno, kao ni jedrilice u čarteru koje ispuštaju otpad većinom u more. Zakonska regulativa je kod nas dobra, ali je se nitko ne pridržava, niti se to kažnjava, nastavlja on.

Nav. arh. Dinko Salopek, najbliži suradnik i dizajner plovila

Ovo malo brodogradilište ne može raditi serijsku proizvodnju, ali im je prednost što plovila individualno prilagođavaju željama kupaca,  koji su pak za to spremni platiti veću cijenu.

- Kupac mi može naručiti da mu kabina bude malo lijevo ili desno i ja mu to uradim, dok poznata brodogradilišta kao primjerice Jeanneau (koji radi 3000 brodica godišnje) ne može promijeniti ni boju crte na boku brodice. U tome je budućnost naših malih brodogradilišta, a preustrojem na takav model mogla su, po mom mišljenju, preživjeti i naša velika brodogradilišta poput Uljanika, ističe osnivač Marservisa.

Digitalni elektroničar Luciano Beg prije osnivanja firme radio je po različitim škverovima u Hrvatskoj i Italiji, radeći različite poslove, od brušenja i čišćenja do sitnih popravaka, da bi zatim radio kao elektroničar u čarteru, gdje ga je šef naučio mnogim poslovima. Nakon rata rekao si je: 'Ja želim biti svoj'. Otvorio je firmu 1994., počeli su s radom 1995., i to servisom, a od 2002. započinju s proizvodnjom svojih prvih plovila, renomirane 'Adrie 501', dvije godine kasnije razvili su vlastiti projekt 'Fisherman' a zatim samo nadopunjavali svoje ponude - 'Scorpionero 950', 'Fisherline 35', radne brodice 'Furibond 11.80' za vatrogasne potrebe. Do danas su izgradili 300-tinjak plovila.

Supruga Sandra zadužena je za financije.

“Ne daj bože da je niman. Ja bin bija kruha lačan da niman nju. Ja rivan naprid, a ona koči, vraća nazad u realne mogućnosti”, kaže Luciano.

U pogodnu u Kašteliru nailazimo na veći CNC stroj za izgradnju modela, koji ih je koštao oko 45.000 eura,

- Ručnim radom se gubi vrijeme, a i taj rad nije nikad perfektan, nikad posve ne slijedi iscrtanu formu. Strojevima se dobije na brzini i kvaliteti, veli on. Manji CNC stroj im na materijalu od kojeg se gradi pojačanje trupa urezuje kanale koji se potom ispunjuju smolom i time dobiva čvrstoća.

- Pokušavamo što više tehnologije implementirati u naš rad jer se time  automatski  smanjuje mogućnost grešaka radnika. U današnje vrijeme najviše košta rad, i u tom radu treba na minimum smanjiti greške.

Pretežito KV radnici rade u proizvodnji od lijevanja trupa, opremanja plovila, montiranja elektroinstalacija, motora, hidraulike, ugradnje kormilarskog sustava, rezervoara, sistema ispuha… Plaće su im od 1400 do 2100 eura.

- Ako uspijemo napraviti što sve namjeravamo, moći ćemo podignuti plaće u idućih godinu dana, veli vlasnik koji je za jednu švicarsku firmu već napravio 15-ak brodova i brodica na električni pogon, pritom silno pohvalivši elektro motore pulske tvrtke Tema vlasnika Branimira Ružojčića, s kojim surađuje.

Dok se u pogodnu u Novigradu gradi katamaran za zagriženog švicarskog ekologa-moreplovca, u pogonu u Kašteliru dovršava se ribarski brod Fisherline 35 za crnogorskog naručitelja. To je već četvrti brod za crnogorske ribare.

Nailazimo tu na nav. arh. Dinka Salopeka, diplomiranog inženjera brodogradnje koji je dizajnirao katamaran ProEco, a zajedno s Lucianom osmislio EcoCube projekt. Kako nam je rekao Salopek, vjeruje u tržišnu prođu ova dva njihova proizvoda.