FRIZERSKI SALON 'GOGA' U ULICI SERGIJEVACA RADI VEĆ SEDAM DESETLJEĆA Olga Šuvaković: "Kada vas dobar frizer ošiša kosa drži formu i na miru ste barem tri mjeseca"

Frizerski salon Goga u ulici Sergijevaca, točno preko puta crkve Gospe od Milosrđa, najstariji je frizerski obrt u Puli. Njegova vlasnica Olga Šuvaković - svima znana kao Goga, istoimeni je obrt otvorila 1982. godine. No frizerska djelatnost na ovoj adresi egzistira još od daleke 1903. godine, a salon je u Goginoj obitelji gotovo sedam desetljeća!

Goga je salon preuzela od bake, a koja ga je pak preuzela od svoga supruga, Goginog djeda.

Ženski frizer Boro 

- Moj djed Borislav Stojkov, svima znani kao Boro, frizerski je salon u ulici Sergijevaca preuzeo 1957. godine. On je zapravo u Pulu iz Beograda stigao radi svoje supruge, moje bake koja je bila bolesna i kojoj su liječnici preporučili odlazak na more.

No kada je stigao u Pulu više nikada nije iz nje otišao.

Za njim je ubrzo stigla i moja majka, tada 18-godišnjakinja koja se u Beogradu u tajnosti udala i dovela roditelje pred gotov čin, sa svojim suprugom, mojim ocem i tako sam se ja rodila u Puli.

Za sebe nikada nisam govorila da sam Istrijanka, ali s ponosom ističem da sam Puležanka, započinje svoju zanimljivu obiteljsku priču naša sugovornica.

Djed Boro u Puli je radio isključivo kao ženski frizer, veli Goga i dodaje:

- Dok je radio muškarcima je bio zabranjen ulaz, lijepo bi uputio gospodu da pričekaju svoje supruge vani dok ne budu gotove, smije se Goga, dodajući da je kao malena stalno 'visila' po salonu, ali je na upite hoće li biti frizerka kad odraste uvijek odriješito odgovarala - "Nema šanse".

No sudbina je htjela drugačije.

Željela sam biti dizajnerica tekstila

- Iako je moja baka cijeli svoj život pomagala djedu u salonu, još u Beogradu pa onda i u Puli, tijekom Drugog svjetskog rata dio dokumenata o njenom radu je nestao, a kasnije je postojao i sulud propis po kojemu žena nije mogla biti zaposlena kod supruga.

Stoga je moj djed, čim je mogao, otišao u prijevremenu mirovinu, a salon prepustio baki Elizabeti kako bi mogla skupiti dovoljno staža da se i ona umirovi. No djed je u salonu, koji tada nije imao naziv već samo natpis "frizerski salon" na tri jezika, pomagao sve do smrti; u subotu je radio, a u nedjelju umro, priča nam Goga.

Nastavljajući priču dodaje da je ona još od mladosti pokazivala izraženu likovnost te se zahvaljujući i odličnim profesorima u osnovnoj školi, poput Vere Paliske i Ivana Obrovca, odlučila školovati za tekstilnog dizajnera. Na području tadašnje Jugoslavije postojale su za to samo dvije škole i ona je odabrala onu u Novom Sadu, gdje su imali rodbinu.

- Mjesta na usmjerenju kojeg sam htjela nije bilo, ali su me uvjerili da upišem sličan, za dizajnera interijera i da ću se kasnije moći prebaciti. Prošla je prva godina, stigla druga, no mjesta u željenom smjeru nije bilo i moje su frustracije i razočaranje rasli.

Na drugoj godini stigla sam kući na prvomajske praznike i rekla roditeljima: "Nema šanse da se vratim", prisjeća se Goga.

Od ljutne roditelja radi odustajanja spasio ju je upravo djed koji joj je ponudio da mu pomaže u salonu do kraja ljeta, a onda odluči koju želi školu upisati u jesen.

I tako je Goga, praktički još kao dijete, zaplivala frizerskim vodama. Iako to nije bilo ono što je željela od samog starta, odlučila je da će upisati frizersku školu i postati dobra u svom poslu, na ponos djedu, baki i roditeljima.

- Imala sam sreću pa mi priznali dosta predmeta i tako sam, tada trogodišnju školu, završila sa samo 17 godina i našla se na tržištu rada. Naravno, otišla sam djedu i baki u obiteljski salon, veli Goga.

U njemu je sada punih 46 godina. Gotovo pola stoljeća!

- Bogata sam znanjima, životnim iskustvom, kroz salon sam otpratila cijele generacije; bake, mame, kćeri i unuke. Dan danas friziram neke klijentice koje sam naslijedila od djeda. Kakvo je to bogatstvo, mnoge više niti ne smatram klijentima, to su moji prijatelji, ponosno veli Goga.

Konstantno usavšavanje

Upitana da s nama podijeli tajnu uspješnog i dugovječnog obrta odgovara da u ovom poslu ne možeš biti star i da je cijeli život usavršavala svoje znanje, od Cambridgea preko Londona do Barcelone, kako je vrijeme ne bi pregazilo.

- Ja živim za taj posao. On je moj život. Gotovo tri desetljeća bavimo se i uvozom profesionalne kozmetike za salone, na čemu radi i moja kćer, dok je sin Igor sa mnom u salonu. Iako je njemu frizerstvo bilo prvi izbor, na nagovor nas roditelja završio je "četverogodišnju" školu, no na kraju shvatio da ekonomija ipak nije za njega te se vratio u salon.

Danas, dodaje njegova mama, rade zajedno no ne želi ga forsirati da jednom sve preuzme na sebe.

- Mora sam odlučiti što želi raditi, neka radi što ga veseli i ispunjava, to mi je najbitnije, neću ga ništa prisiljavati mada primjećujem da sam osjeća veliku odgovornost i prema meni i prema salonu koji je u obitelji toliko godina, veli naša sugovornica priznajući da je sin "dobar u svom poslu" i to ne kaže samo "kao mama".

Goga veli kako se u  četiri desetljeća njezina rada puno toga promijenilo; i u gradu, i ulici i samoj struci. Kada je njezin djed otvorio salon Pula ih je imala deset, no radilo se o salonima koji su imali i po nekoliko zaposlenih. Danas je često vlasnik i jedini radnik u svojoj radnji.

Nekada su djevojke željele biti unikatne

- Ako radite i trudite se, imat ćete, ako ne radite jednostavno vas više nema. To je istina i zato sam se ja jako trudila, stalno educirala, mijenjala se s vremenom, pratila razvoj struke, osluškivala tržište... I evo me, prisutna sam i dan danas i neću se, kao ni moj djed, nikada umiroviti. Radit ću sve dok mi to zdravlje dopušta, smije se naša sugovornica.

Razgovarajući o trendovima i frizurama Goga navodi da je danas moderno - baš sve.

- Nažalost danas je često u modi copy paste i većina mladih cura samo su preslike jedna druge, od odjeće do frizura. Ide se za time je li nešto moderno ili brendirano, a ne stoji li vam to ili ne.

Prisjeće se kako se do 70-tih kosa najčešće samo skraćivala i oblikovala viklerima, a onda je došlo do radikalne promjene koju je svojim tehnikama šišanja uveo slavni britanski frizer Vidal Sassoon.

Sassoon, otac modernog frizerstva škarama je promijenio svijet i uveo revoluciju u frizerski zanat. Svojom novom filozofijom šišanja, koje je prilagodio strukturi kostiju i geometrijskim pristupom inspiriranim Bauhausom, transformirao je svijet frizerstva, frizersku profesiju pretvorio u cijenjeni zanat te postavio temelje moderne frizerske industrije.

- Sjećam se da je jednom, kasnih 70-tih, u naš salon, još kada je djed bio živ, ušla jedna Nijemica i pitala za "fen frizuru". Moj djed je samo odmahnuo glavom, a ja sam rekla neka uđe, da ih radimo. Na iznenađenje djeda isfenirala sam ženu koje je u konačnici bila jako zadovoljana, ali i šokirana da je u provinciji dobila što je tražila, priča nam Goga, naglašavajući da dobri frizeri rade po osjećaju, ali otkako su osmišljene tehnike šišanja po Vidal Sassoonu to je abeceda koja se mora poštovati.

Slavna tehnika šišanja

-  I zato sam ja 90-tih otišla u Cambridge, naučila matematiku koji sam mrzila, sve kako bih svladala famoznu tehniku i shvatila da ništa od onog što sam mislila da znam zapravo ne znam. Tek nakon dvije godine bila sam sprema pratiti druge škole i tehnike.

To je zapravo osnova, ne možete pisati pismo, a da znate slova, isto vam je kod šišanja. Kada vas dobar frizer dobro ošiša kosa raste, ali drži formu i vi ste na miru barem tri, a možda i šest mjeseci, odaje nam ova iskusna frizerka.

Osim samog rada u salonu jako je ponosna, kako naglašava, na suradnje koje je tijekom godina ostvarivala i projekte u kojima je sudjelovala; od rada s manekenkama, u kazalištu, za razne muzeje. Sve ju je to dodaje umorilo, ali i punilo te je od svojih suradnika i mladih djevojaka s kojime je radila puno naučila. Oplemenjivali su je, napominje, ljudi s kojima je tijekom svih ovih godina radila i upravo zato toliko voli svoj zanat.

Nažalost, smatra kako se on danas degradiran i mnogi upisuju frizersku školu samo zato "da bi nešto upisali".

- Ukoliko od jednog razreda godišnje dobijete jednog frizera dobro je, drugi pobjegnu od struke u druge poslove, naprosto zato jer za ono što su se školovali nemaju afiniteta ni ljubavi, navodi Goga te nastavlja da nitko ne postaje frizerom radi novca već radi zadovoljstava koji rad s ljudima pruža.

- Vidjeti lice klijentice koja se s divljenjem gleda u ogledalo i veli "nikad nisam bila ovako lijepa" to je nešto neprocjenjivo, to se ne može naplatiti, to je ono što vas tjera naprijed, za što se živi, zaključuje emotivno.

Mijene gradske žile kucavice

Razgovarajući dotičemo se naravno i ulice Sergijevaca, nekad žile kucavice grada, koja je sada tijekom ljeta samo uhodana turistička staza, a zimi prazna i otužna.

Ulicu je smatra Olga uništila pretvorba kada su mnogi gradski prostori na razne načine prešli u privatne ruke. Zatim, u jednom razdoblju, previsoke najamnine kada ni oni sa odličnim idejama nisu mogli sanjati o prostoru u gradu da bi joj u konačnici presudila - propast Uljanika.

Puljani nemaju ovdje što raditi jer većina ponude ni namijenjena njima, veli, prisjećajući se da nekada nije bilo moguće ne raditi zimi, pa je čak i ona kao salon morala raditi dvokratno, a ne jedan dan ujutro, drugi popodne. To su naprosto bili propisi za rad u centru grada.