Prvi put u 25 godina globalna trgovinska razmjena rast će sporije od BDP-a

Sukob u Ukrajini i njegove posljedice zamijenili su pandemiju kao glavnu kočnicu rasta svjetske trgovinske razmjene. Idućih devet godina, ona će rasti sporijom prosječnom stopom od samo 2,3 posto godišnje, sve do 2031. godine, stoji u analizi Boston Consulting Group nazvanoj “Protekcionizam, pandemija, rat i budućnost trgovine”.

Standardni trgovinski obrasci će se promijeniti, ali ne samo kao rezultat rata u Ukrajini, već i zbog sve manjeg oslanjanja zapadnih zemalja na trgovinsku razmjenu s Kinom te uspona gospodarskih blokova kao što je Asocijacija zemalja jugoistočne Azije (ASEAN), ocjenjuju u BCG-u.

Energetika će biti sektor koji će biti pod najvećim utjecajem kočenja globalne trgovinske razmjene. Procjenjuje se kako će Europska unija od 2023. do 2031. povećati uvoz energije iz SAD-a za 338 milijardi USD te će se golema ekspanzija dogoditi i u trgovini sa zemljama ASEAN-a, Afrikom, Bliskim istokom i Indijom.

Trgovinska razmjena između EU-a i Rusije naglo će se smanjiti, budući da zapadna Europa nastoji smanjiti svoju ovisnost o ruskoj nafti i plinu. Uslijed toga, Rusija će nastojati svoje trgovinske tijekove premjestiti iz Europe u druge regije, posebice Kinu i Indiju.

Kao i SAD, EU je također zauzela sve oprezniji stav prema Kini. Rast međusobne trgovine se usporava, na skromnu stopu od 2,3 posto do 2031.te će iznositi 72 milijarde dolara.

O tome kako će se ovo usporavanje globalne trgovine odraziti na Hrvatsku i što bi hrvatske kompanije trebale učiniti govori Tomislav Čorak, partner u BCG: Svjedočimo vremenu tektonskih promjena u globalnoj trgovinskoj razmjeni. U BCG-u predviđamo kako se trgovinska razmjena oporaviti od usporavanja pod utjecajem pandemije i rasti po stopi od 2,3 posto godišnje, no to više neće biti trgovinska razmjena kakvu smo poznavali proteklih četrdesetak godina. Tijekom sljedećih desetak godina, globalna trgovinska razmjena će, najviše pod utjecajem geopolitičkih silnica, postati u većoj mjeri regionalizirana.

Na sreću, Hrvatska je dobro pozicionirana da se okoristi ovim promjenama, što je rezultat naše brze integracije zajedničko EU tržište i eurozonu. Članstvo u EU unutarnjem tržištu omogućava nam da trgujemo pod jednakim uvjetima kao i ostalih 26 članica, koje već predstavljaju više od 70 posto hrvatske vanjskotrgovinske razmjene. Problematično je što veći dio te razmjene otpada na uvoz niževrijednih roba i usluga sto nas ne čini konkurentnima. Nakon uvođenja eura, za Hrvatsku je nestao valutni rizik u vanjskotrgovinskoj razmjeni s članicama EU, što nam otvara goleme prilike za privlačenje izravnih stranih ulaganja nužnih za transformaciju ekonomije i razvoj djelatnosti s višom dodanom vrijednošću. No tu ćemo se natjecati sa Slovačkom i Slovenijom, koje su već od globalnih kompanija identificirane kao zemlje u kojima mogu diverzificirati svoje nabavne lance. Tako globalne kompanije smanjuju svoju ovisnost o Kini, dok u isto vrijeme grade proizvodne kapacitete za tržište cijele EU.

U tom kontekstu, Hrvatskoj se otvaraju značajne prilke za razvoj u proizvodnji strojeva i opreme te ICT-u, jer ima znanja i iskustvo u inženjerskim tehnologijama. No, to će zahtijevati značajna ulaganja u infrastrukturu te stručna znanja i vještine, za što nam je dostupan novac iz EU fondova. No moramo imati pametne politike za privlačenje stranih IT stručnjaka, i posebno za zadržavanje hrvatskih stručnjaka iz područja inženjerskih tehnologija. S dobrom strategijom, Hrvatska može konkurirati susjednim zemljama i ima realnu priliku da razvije svoje gospodrarsto u srednjem roku.

Očekivane promjene nastavit će slabiti ekonomsku globalizaciju i otvaranje trgovine koji su karakterizirali prva tri desetljeća razdoblja nakon Hladnog rata.

Rastuće trgovinske napetosti i ekonomski nacionalizam koji su se ubrzali tijekom pandemije, nastavit će utjecati na svjetske trgovinske odnose. Korporacije će se i dalje fokusirati na smanjenje rizika u opskrbnom lancu i globalnim ulaganjima, ocjenjuju konzultanti BCG-a.

Michael McAdoo, partner u BCG-u i jedan od suautora izvješća zaključuje kako novi obrasci globalne trgovinske razmjene od kompanija zahtijevaju da prioritiziraju otpornost nabavnih lanaca i diverzifikaciju, kroz jačanje zaliha ključnih sirovina i komponenti, kao i da traže alternativne dobavljače za iste. Nekad sigurni globalni trgovinski tokovi koji su kompanijama omogućavali stvaranje složenih nabavnih i prodajnih lanaca zamijenjeni su nesigurnošću koja traži bolju ravnotežu između učinkovitosti i niskih troškova s jedne i povećane svijesti o globalnim rizicima s druge strane.

Posljedica usporavanja trgovinske razmjene zapadnih zemalja s Rusijom i Kinom bit će porast trgovine između sjevernih i južnih regija jer će te zemlje pronalaziti nove trgovinske partnere u Africi, Južnoj Americi i jugoistočnoj Aziji.

Jasni pobjednici su zemlje ASEAN-a koje će vjerojatno vidjeti nove trgovinske prilike, posebice s Kinom, Japanom, SAD-om i EU-om. One će povećati trgovinu za više od jednog bilijuna dolara (tisuću milijardi) od 2023. do 2031.

Cijela studiju može se preuzeti na ovoj poveznici.