Arhitektica Helena Sterpin: "Evidentno je da se u ovom slučaju nije vodilo računa o morfologiji same lokacije, o visinskoj razlici amfiteatra i parcele na kojoj je izgrađena zgrada" * Arhitektica Jasmina Bašić: "Sami gabariti zgrade možda i ne bi bili toliko sporni da se arhitektonskom oblikovanju pažljivije pristupilo, uzimajući u obzir vrlo osjetljiv kontekst u koji se nova zgrada interpolira"
Arhitektica Helena Sterpin: "Evidentno je da se u ovom slučaju nije vodilo računa o morfologiji same lokacije, o visinskoj razlici amfiteatra i parcele na kojoj je izgrađena zgrada" * Arhitektica Jasmina Bašić: "Sami gabariti zgrade možda i ne bi bili toliko sporni da se arhitektonskom oblikovanju pažljivije pristupilo, uzimajući u obzir vrlo osjetljiv kontekst u koji se nova zgrada interpolira"
Ne stišavaju se polemike oko gradnje sporne stambene zgrade na parceli iznad pulske Arene, a koje su objavom fotografija narušene vizure, i s morske i gornje strane, prerasle u masovno nezadovoljstvo na društvenim mrežama.
Kako smo pisali posljednjih mjeseci, projekt investitora tvrtke MER Arena (u vlasništvu Ružice Marjanović, koja je investiciju preuzela od svog oca Milenka Marjanovića, bivšeg vlasnika MIMA Namještaja) prerasle su lokalni komunalni spor i otvorile šira pitanja o upravljanju prostorom u neposrednoj blizini jednog od najbolje sačuvanih antičkih spomenika na svijetu.
Što o ovom slučaju kaže struka?
Četvero pulskih arhitekata u nastavku teksta iznose svoje osobne, a ne cehovske stavove. I nisu svi istog stava i pogleda na ovaj slučaj.
Arhitektica Helena Sterpin: "Sve je, nažalost, legalno"
O gradnji zgrade iznad Arene arhitektica Helena Sterpin kaže: "U ovom slučaju evidentno je da se nije vodilo računa o morfologiji same lokacije, o visinskoj razlici amfiteatra i parcele na kojoj je izgrađena zgrada, što je rezultiralo time da zgrada dominira vizurom, a to se nije smjelo dogoditi".
Ova zgrada, kaže ona, visinski odstupa i od okolne izgradnje. Najviše povijesne građevine u bloku visoke su tri etaže, odnosno prizemlje plus dva kata, a predmetna zgrada visoka je četiri etaže.
- Odstupanje je evidentno i tlocrtno. Građevina je volumenom predimenzionirana za lokaciju na kojoj je građena, ukoliko uzmemo u obzir proporcije okolnih povijesnih zgrada. U povijesnim jezgrama, kontekstualiziranje novih intervencija u primjerenim gabaritima je ključno. Ovdje je navedeno podbacilo, naglašava Sterpin.
Konkretna lokacija je izvan zaštićene kulturno povijesne cjeline grada Pule, što je, pojašnjava ona, rezultiralo time da projekt nije morao proći provjeru Konzervatorskog odjela u Puli.
- Zbog zaštite vizure amfiteatra s morske strane, to je očito propust. Nažalost, svjedoci smo još jednog slučaja projektiranja zgrada u vrlo osjetljivim sredinama, slijedeći pravila Generalnog urbanističkog plana, koji nije primjeren alat za takve slučaje. Svjedočimo sve slabijoj praksi izrade urbanističkih planova uređenja, koji bi trebali biti osnovni urbanistički alat za takve važne i složene lokacije, tvrdi.
- Sve je, nažalost, legalno, kaže ona.
Na pitanje kako kao građanka Pule doživljava mega gradnju iznad Arene odgovara: "Kada vidim rezultate, teško je ne suditi i našoj struci, iako znam u kakvim uvjetima radimo. Teže je oduprijeti se pritiscima investitorima, kada su prostorno planski uvjeti permisivniji od našeg stručnog stava. Samo suradnja svih razina, može doprinijeti zaštiti prostora".
Potvrđujući da je 'pojeo vuk magare', kaže da bi trebalo preispitati planske postavke za navedenu lokaciju, ali i za slične slučajeve u široj okolici zaštićene jezgre.
"Ipak je Pula grad na brežuljcima i brojne povijesne vizure bi mogle doživjeti sličnu sudbinu", kaže Helena Sterpin.
Za razliku od njenog stava o predimenzioniranog volumenu zgrade, drugačijeg stava je arhitekt Leonid Zuban.
- Mislim da sami gabariti nisu upitni. Možda se u cijeloj realizaciji trebala posvetiti pažnja tome kako ti objekti izgledaju u odnosu na samu lokaciju odnosno da zgrada kod Arene ne bi trebala biti kao zgrada u bilo kojem prigradskom naselju u Puli, kaže on.
Ali ova zgrada vizualno dominira, kažemo.
- Svaki objekt dok je u izgradnji iskače. To je moj stav. Tamo su još bile prizemnice. Mislim da bar u centru grada može biti P+2 ili P+3 (prizemlje i tri kata) One austrougarske zgrade do nje su puno veće. Naravno da sve što se gradi promijeni vizuru. Po meni, sami gabariti nisu upitni. A svakako da cijela ta lokacija zaslužuje veću pažnju u projektiranju i u izgledu samih tih objekata. Naglašavam, dakle, njihovo uklapanje u povijesni kontekst, uz veću prostornu i arhitektonsku vrijednost, ističe Zuban.
Na pitanje nije li nova zgrada svojim prostornim isticanjem naštetila vizuri Arene, referirao se prvo na fotografije našeg portala snimljene s morske strane, koje su objavljene u javnosti.
- Prije si vidio neke određene zgrade iznad Arene, a sad vidiš tu zgradu u cigli. Nakon dvije godine svi će se priviknuti i ta će zgrada isto biti kulisa, kao što su sad kulisa one iznad nje, lijevo ili desno, veli Zuban, podsjetivši da je 70-ih postojao jedan od prijedloga/projekata koji je trebao oko cijele Arene ograničiti gradnju i osigurati čistinu.
Zuban kaže da u neposrednoj blizini Arene u Veroni ima zgrada P+3, no dodajemo da to nisu novogradnje.
- Nisu nove zato što imaju kontinuiranu kulturu, za razliku od našeg grada koji je u povijesti doživio masovna iseljavanja, kaže Zuban.
"Gabariti nisu problematični jer u centru grada može biti P+3. Austrijske zgrade iza su puno veće. Ovdje smo navikli na to da oko Arene, u jednom dijelu, imamo prizemnice. Mislim da tamo nije nužno da bude prizemnica ili prizemlje plus kat, jer je tamo predviđeno da to sve bude velika blokovska izgradnja. Po meni, nije problem gradnja P+3 u centru grada, pogotovo tamo gdje se zatvaraju blokovi, ali trebala bi biti bolje projektirana.
- Primjerice, hotel na Valkanama je izvrstan, ali je lokacija kriva. Nema tamo što tražiti hotel, dok ovdje mislim da bi se jedan objekt P+3 mogao napraviti u centru grada, ali onda bi trebao biti pažljivije napravljen, pažljivije pozicioniran u ambijent, zaključio je arhitekt Leonid Zuban.
Arhitektica Breda Bizjak smatra potrebnim razjasniti osovinu mehanizma koja omogućava ovakav rezultat u prostoru.
- Na začelju svega je prostorno planiranje koje preko GUP-a, a ne preko detaljnijih prostornih planova za pojedine gradske četvrti, neposredno utječe na izgradnju u pojedinim dijelovima grada. Tipologija gradnje, tlocrtni i visinski gabariti trebali bi se specificirati detaljnim urbanističkim planovima, dok bi GUP trebao sadržavati strateški razvoj grada. Sporni gabarit određen je dakle GUP-om, a investitor, slijedeća karika u osovini, iskorištava maksimum izgradnje koji odgovara ekonomskoj dobiti nakon izgradnje, kaže ona.
Projektant, zadnja linija obrane, ima veoma malo mogućnosti popraviti već unaprijed predodređen ishod događaja. Jedina šansa koju ima je da kroz Integralni proces rada, proces koji je za gradnju u povijesnoj jezgri obavezan i u kojem investitor i projektant moraju surađivati s Odjelom za urbanizam u idejnoj fazi projekta, arhitekt pokuša uvjeriti investitora da smanji broj etaža koji mu je dozvoljen GUP-om. Kroz taj proces, pojašnjava Breda Bizjak, utvrđuju se detalji oblikovanja novih građevina od gabarita do fasadnih elemenata i krova, što u konačnici određuje oblik same zgrade i uklopljenost u prostor.
- I Grad Pula bi u tom procesu mogao pokušati uvjeriti investitora u smanjenje gabarita, no, govoreći iz iskustva, nitko se od investitora ne želi odreći ekonomske dobiti koje mu ta sporna etaža donosi, a da mu je ista već omogućena prostornim planom. Iluzorno je očekivati od današnjih investitora takav nivo društvene odgovornosti, nastavlja.
"Neposredna okolina najznačajnijeg spomenika kulture zaslužuje svoj detaljan urbanistički plan, posebno ako se usuđujemo pomišljati na uvrštenje Pule na listu UNESCO. Amfiteatar nije izoliran entitet, već pripada gradskom ambijentu, a koji je ovakvom izgradnjom nepovratno narušen", ističe Breda Bizjak.
- Često se zaboravlja da očuvanje arhitektonske baštine ili urbana konzervacija nije ograničena samo na zaštitu pojedinačnih zgrada, već se u valorizaciji spomenika kulture kritički analizira i kontekst prostora u kojem se spomenik nalazi, odnosi nove gradnje prema spomeniku kulture, otvorenih vizura, prirodne baštine itd.
- To na svojim stranicama ovako definira UNESCO: "Povijesni urbani krajolik je urbano područje shvaćeno kao rezultat povijesnog slojevitog naslagivanja kulturnih i prirodnih vrijednosti i atributa, koje se proteže dalje od pojma 'povijesnog središta' ili 'ansambla' i uključuje širi urbani kontekst i njegov geografski položaj. Taj širi kontekst uključuje posebno topografiju lokacije, geomorfologiju, hidrologiju i prirodne značajke, izgrađeni okoliš, i povijesni i suvremeni, infrastrukturu iznad i ispod zemlje, otvorene prostore i vrtove, obrasce korištenja zemljišta i prostornu organizaciju, percepcije i vizualne odnose, kao i sve ostale elemente urbane strukture. Također uključuje društvene i kulturne prakse i vrijednosti, ekonomske procese i nematerijalne dimenzije baštine povezane s raznolikošću i identitetom".
I arhitektica Jasmina Bašić iznosi osobni stav o spornoj gradnji, iako predsjeda Društvom arhitekata Istre. Grad je, kaže, slojevit organizam koji se kontinuirano mijenja, a zajedno s njim mijenja se i percepcija, odnosno vrijednosti koje društvo smatra važnima. Danas se sve više pažnje posvećuje odnosu prema baštini, vizurama i identitetu grada.
- Stoga se opravdano otvorilo pitanje narušavanja vizure i odnosa nove zgrade prema okruženju visoke ambijentalne i prostorne vrijednosti. To, doduše, ne znači da se izgradnja u ovakvim okruženjima treba zaustaviti, ali kontinuirano nezadovoljstvo građana i struke itekako ukazuje na to da u ovakvim intervencijama moramo biti puno oprezniji. Sami gabariti zgrade možda i ne bi bili toliko sporni da se arhitektonskom oblikovanju pažljivije pristupilo, uzimajući u obzir vrlo osjetljiv kontekst u koji se nova zgrada interpolira, kaže ona.
- Kao arhitekti djelomično možemo i moramo preuzeti odgovornost za promjene koje nastaju u prostoru, ali nije u redu da pritom svoj dio odgovornosti ne preuzmu i ostali akteri u procesu oblikovanja prostora, koji raspolažu znatno snažnijim mehanizmima da se ovakve situacije spriječe, nastavlja ona.
Kroz svoje djelovanje u Društvu arhitekata imam dojam da se sve češće javlja nezadovoljstvo građana, koje se potom pokušava rješavati aktivizmom, medijima i pritiscima na strukovne organizacije - kao posljednjim alatima pokušaja da se nešto promijeni. To pokazuje da nešto duboko u sustavu planiranja i procesima oblikovanja prostora ne funkcionira kako bi trebalo i da je problem puno kompleksniji od pojedinačne zgrade ili pojedinačnog autora, veli Bašić.
- Ako želimo kvalitetniji prostor, moramo ozbiljnije promišljati način na koji planiramo gradove, ranije otvarati stručne i javne rasprave te razvijati kvalitetniju komunikaciju između institucija, struke i građana. Jedino se tako ovakve situacije mogu prevenirati, umjesto da ih pokušavamo rješavati tek kada konflikt već nastane, zaključuje Jasmina Bašić.
Sutra pišemo o tome kako je projekt Pulskog inovacijskog centra na Vallelungi vrijedan 5,15 milijuna eura zasad zaustavljen, otvaramo pitanje o spornoj gradnji iza Arene te se bavimo Nacionalnim parkom Brijuni nakon afere s krivolovom
Kroz priručnike, online tečaj i digitalnu platformu projekt želi olakšati svakodnevni rad njegovatelja i povećati kvalitetu skrbi uz pomoć umjetne inteligencije
U tijeku su završna testiranja infrastrukture i opreme u sklopu projekta usmjerenog na održivo upravljanje prostorom, vodnim resursima i prilagodbu klimatskim promjenama
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
