Priznati znanstvenik, inovator i poduzetnik Branimir Ružojčić vlasnik je uspješne, pretežito izvozne pulske tvrtke Tema koja se od 1989. godine bavi izradom električnih i hibridnih pogonskih sustava za brodogradnju, a u tih tri i pol desetljeća, uz desetak svojih radnika i skoro 30 stručnih partnera prodali su više od 300 ovih vrlo kompleksnih sustava diljem svijeta, od Koreje i Kine do SAD-a i Kanade.
Posjetili smo njihov pogon unutar zidina ugaslog Uljanika, u kojem nas vlasnik uvjerava da će ovi elektronički upravljivi električni strojevi u tehnologiji permanentnih magneta biti traženi sljedećih 15 do 20 godina.
- Naš osnovni proizvod je električni stroj koji može biti motor ili generator, a koji onda nadograđujemo elektronikom. Radimo sve od motora do kompletnog sustava koji se ugrađuje u strojarnicu, kaže Ružojčić, pokazujući nam dovršeni sustav za kanadskog naručitelja i njegovu 53-metarsku jahtu, dok istodobno dovršavaju sustave za talijanskog i splitskog naručitelja.
- Praktično, na brod donesenu energiju pretvaramo u okretanje propelera, pojašnjava nam vlasnik Teme, a naziv tvrtke skraćenica je od 'Tehnologija električnih motora i automatizacija'. Takvi strojevi su manji, kompaktniji, efikasniji, dugotrajniji i ne traže posebno održavanje.
Gotovi motori veće snage
Prije par dana, taman kad smo dogovarala naš posjet, pogon su posjetili japanski klijenti, zainteresirani za kupnju jednog hibridnog sustava.
- Prije ugovaranja, oni su željeli doći pogledati koliko smo ozbiljna firma i kako radimo. Bili su oduševljeni. Vjerojatno će s nama surađivati. Dosad smo već prodali jedan sustav za manji japanski brod.
Pitamo zašto rade samo u brodogradnji, a ne i u autoindustriji.
- Mi smo rođeni u Uljaniku. Nismo vezani uz Uljanik, ali smo rođeni u Uljaniku. Svi su radili u Uljaniku, svi kuže što je brod, što je strojarnica. Mi se tu osjećamo kao riba u vodi, kaže Ružojčić
Proizvode i hibridne sustave što je, kakav mu je i naziv, mješoviti sustav elektro pogona i dizel generatora (ili solarija, vodika, dodatnih baterija).
Uz motor, ovo je sastavni dio kompleksnog sustava
- Svaki brod je posebna priča za sebe i poseban zahtjev. Ti su zahtjevi vrlo različiti. Mi smo se javili na natječaju uz Veneciji za vaporete, čija se emisija plinova trebala smanjiti za pet posto. Naš sustav, koji se sada pušta u pogon, smanjuje tu emisiju za više od 30 posto, ističe.
Zašto je motor s permanentnim magnetima učinkovitiji od klasičnog motora, pitamo.
"Njegova efikasnost je 97 posto, uz gubitak od svega tri posto. U vašem automobilu gubite 70 posto ili, kad vozite po gradu, 75 posto. Ovo će biti vrhunska tehnologija slijedećih 15-20 godina", pojašnjava osnivač Teme.
Ako su magneti permanentni, stalni, laiku se logički nameće pitanje jesu li ovi motori nekvarljivi.
- Sve se može pokvariti, ali je vjerojatnost da se ovaj motor pokvari, u odnosu na druge električne i klasične motore, jako mala, i to zato što je dio motora u elektronici, dok na samom motoru ostaju samo elementarne stvari - rotor, bez ikakvih četkica i dodirnih točaka već samo dva osnovna ležaja i namot, na kojem se nalazi ti gubici od tri posto. Njih je relativno lako izvući van i odnijeti u vodu ili u zrak i na taj način održati snagu motora, nastavlja prvi čovjek Teme.
Sve izvezene sustave potvrđuju im međunarodni certifikatori, a što se tiče certifikata sve su, kaže, naučili u Uljaniku. Imaju ljude za marketing po cijelom svijetu, a svojedobno su licencu prodali Kinezima.
Nailazimo na radnika Marka Celegu koji već 12 godina radi u Temi. On je 'namotač'.
- Sve je to ručni rad. Ručni rad osigurava bolje performanse samog stroja, kaže Marko, dodajući. "Treba puno strpljenja".
Marko Celega: "Svaki motor je ručni rad. Neke stvari naprosto ne može napraviti stroj"
*
Programer Dragan Milovan upravo je na katu udubljeno radio na programiranju jednog manje mikroprocesora koji upravlja cijelim sustavom. Uz vlasnika, najdulje je u firmi.
Dragan Milovan programira mikroprocesor
U prizemlju Goran Braus, mehaničar za dizel motore, namatao stator, prije impregniranja lakom. "Zatim ide u peć na pečenje 160-170 stupnjeva i nakon toga se stator ubacuje u svoje kućište", kaže Goran. Ostali su radnici na probnim brodskim vožnjama.
Njihova je proizvodnja butikna, a pogonske sustave isporučuju u cijelosti jer se radi o elektronički komutiranim strojevima.
Goran Braus
Direktorica tvrtke od ove je godine Kristina Blašković. Diplomirala je fiziku i matematiku na zagrebačkom PMF-u, u ovoj je tvrtki nešto više od pet godina, a njeno primarno područje rada su softveri. Pitamo je kako se snalazi kao direktorica u pregovorima sa zainteresiranim klijentima.
Direktorica tvrtke Kristina Blašković - njeno područje rada su softveri
"Učim, vlasnik mi je dao povjerenje, ali on je još uvijek tu i podržava me. Imam ja još puno za učiti", odgovara sa smiješkom.
Na pitanje u čemu je tajna njihovog uspjeha, budući da bogate zemlje imaju sve na raspolaganju, ona odgovara: "Mi se možemo pohvaliti stručnim i tehničkim znanjem. Imamo jako dobre ljude koji su stručnjaci svatko u svom području. Imamo jako kompleksne sustave koje smo već implementirali i imamo jaku puno iskustva, s preko 300 sustava po cijelom svijetu. I to ne samo motora nego velikih sustava s dva pogonska motora, generatorima, trasterima. Na vrhu je 'power management sustav' koji vodi brigu kako u tako kompleksnom sustavu raspodijeliti optimalnu energiju iz izvora, da ništa ne ostane bez energije i da sustav optimalno funkcionira, uz najmanju moguću potrošnju energije".
Izrađuju tri vrste sustava, najmanje do 50 kilovata ili 67 konjskih snaga, najveće odd 200 kw do jednog megavata i još jednu posebnu 'familiju' od 100 do 300 kilovata i s malim brojem okretaja (400 do 500), a koja je specifična po vanjskom rotoru. Potonje su izradili za jednu podmornicu.
Ružojčić je deset godina, od 1973. do 1983., radio u Uljaniku, gdje je postavio i vodio postrojenje elektronike u TESU-u. Pitamo ga koliko mu je iskustvo rada i stečeno znanje u Uljaniku pomoglo u današnjem poslu.
- Najviše moguće. Ja sam bio stipendist Uljanika. Ovdje sam 1973. došao s veseljem, i ne samo ja. Nas deset inženjera bili smo toliko veseli i sretni što radimo u Uljaniku. Nama ništa nije smetalo, radili smo dan i noć. I da se ponovno rodim, ponovno bih išao u to. Uljanik je bio mjesto gdje si mogao naučiti i vidjeti zadnju riječ tehnike u svijetu. Pa sam otišao raditi na zagrebački Fakultet elektrotehnike i računarstva, da bi zatim u Labinu pokrenuli tvornici 'Inda', koja je kasnije ušla u sustav zagrebačke Prvomajske. Tamo smo radili elektronički upravljane motore.
- No, 80-ih godina nije se moglo raditi puno tih sustava jer je cijena magneta bila skupa, a s padom njegove cijene, posebno ulazom Kineza na to tržište, otvorile su se mogućnosti izrade velikih strojeva. I time sam se počeo baviti prije tri i pol desetljeća.
"Sve je bazirano na našem međunarodno zaštićenom patentu posebno forme rotora. Zaštićena je specifična unutarnja forma našeg rotora, koju drugi ne mogu proizvoditi, ali mogu neke svoje vlastite forme", pojašnjava Ružojčić
Da je riječ o velikom tržištu i postojanju konkurencije u proizvodnji motora s permanentnim magnetima, govori i financijski podatak koji nam iznosi vlasnik Tame: "Ove godine je predviđeno globalno tržište strojeva s permanentnim magnetima na oko 77 milijardi dolara. Prošle i ove godine postali su silno traženi. Danas je to unosan posao i ima konkurencije".
Bojan Nikolovski zadužen je za prodaju, a u firmi je šest godina.
"Komuniciramo s cijelim svijetom, Kinezima, Japancima, Norvežanima, Amerikancima... Klijente najviše zanima smanjenje potrošnje odnosno veća zarada, a to im mi možemo jamčiti. Jer, brodovi troše jako puno dizela. Klijentima je bitna efikasnost, da im se što prije vrati uloženi novac. A kad vide da smo izradili toliko puno sustava po svijetu, to im ulije povjerenje", kaže Bojan.
Bojan Nikolovski: "Klijente najviše zanima smanjenje potrošnje jer brodovi troše jako puno dizela"
Ružojčić dodaje: "To je velika stvar. Kad smo im na počecima objašnjavali, čudno su nas gledali. Jedan mi je rekao: 'Ma struja i voda ti ne idu zajedno'. Razlikujemo se od konkurencije jer imamo puno sustava, malih i velikih , i to nas poslovno vuče dalje".
- Mi radimo kompleksne sustave za brodove od 12 do 80 metara dužine. Ne radimo sustave za mega brodove kao 'Berge Istra', niti za barke. Prvi smo na svijetu napravili sustav samo s baterijama; za to bili Norvežani zainteresirani. Kupac nam je bio i Rolls-Royce, naglašava.
Proizvode visoku tehnologiju, s puno znanja, a sa samo desetero zaposlenih. Moglo bi se pretpostaviti da imaju super profit.
- Nije super profit jer treba puno ulagati. To su sve nove stvari, a "prokletstvo" je da se brodovi rade jedan po jedan. Za to treba vrijeme pa u završnici već jedeš svoju supstancu. Problem je da su s početkom rata u Ukrajini podivljale cijene. Mi smo prije toga 15-godina imali istu cijenu materijala. Sad ne znaš tko ima stvarne troškove, a tko te vara i pumpa cijene. Jako su narasle i jako usluge, pa je tako prije pojedini outsourcing, primjerice rad na nekom stroju koštao trostruko manje nego sada. A tu su i investicije. Programer iz IT-a može imati samo PC i sjediti i raditi mozgati u kupaoni. Kod nas, osim mozga, moraš imati investicije, a najskuplji su u tom smislu alati. Ta je investicija ogromna. Ne velika, nego ogromna. Mi konstantno rastemo, ali ne brojem radnika. Imamo 27 partnera, od fakulteta do vanjskih inženjera koji će nam, recimo, napraviti analizu ležaja jer nismo za to specijalisti. Zbog toga trebamo tog stručnjaka da nam bude radnik cijele godine ovdje.
Posjet završavamo osvrtom na aktualnu poziciju Pule.
"Prošao sam dosta svijeta i umoran sam od putovanja, ali ne znam niti jedan grad koji je geografski ljepši od Pule. Dakako mi smo sentimentalni prema svom gradu, no tu je odvojenost luke od turističke zone, razvedenost obale... Odeš u kamp Stoja i nema ljepšeg mjesta na svijetu. Ja sam odrastao na Stoji".
No, Japanac nije bio jedini što me je, iako oduševljen svime, pitao zašto su nam fasade takve, kaže Ružojčić, vrativši se za kraj ekonomiji: "Morala bi u gradu postojati različita radna mjesta. Ne moram biti ja za vaš, niti vi za moj posao. A sada smo se ulovili turizma, prodajemo djedovinu, a to tako ne može dugo ići".
Branimir Ružojčić je jedan od rijetkih koji je o propasti Uljanika govorio bez rukavica, ali s argumentima. Prije dva mjeseca na skupu o budućnosti industrije u Puli, kazao je ovo: "Dobra je bila strategija raditi specijalne brodove u Uljaniku, ali je bila jako loša strategija da se uništava proizvodnja opreme, a pulsko ju je brodogradilište proizvodilo jedino od svih brodogradilišta u Jugoslaviji. Ta je oprema bila potrebna za specifične brodove, i dok je Europa to razbijala sve više koncem 80-ih godina, mi smo pomalo uništavali opremu, prvo TESU pa Strojogradnju. I tu je nastao kraj. I taj je kraj sada predugačak i bilo bi dobro da više ne gledamo što ćemo s time.
- Meni je žao reći, ali Uljanik je kadaver, zapravo mrtvo tijelo koje teško da će bilo što napraviti. Ali treba gledati unaprijed, napraviti strategiju grada i županije (ne ove ili one stranke) jer mi imamo vrlo slabu industriju u gradu, kazao je Ružojčić.
