AVIORADAR: "Opasno, neozbiljno i neodgovorno je špekulirati o uzrocima zrakoplovnih nesreća"

Uredništvo portala AvioRadar, ponukano nestručnim i osuđujućim napisima hrvatskih medija vezanim uz pad sportskog zrakoplova u Puli 31. ožujka 2023., izdalo je komentar na isto, demantirajući nestručne i neupućene napise. Prenosimo u cijelosti

Konkretno, referiramo se na izjave navodnog zrakoplovnog stručnjaka, Alena Šćurica hrvatskim medijima. Izjave spomenutog g. Šćurica prenosimo u cijelosti:

"To su sve amateri koji lete, ljudi koji nemaju previše znanja, ne lete po pet, šest mjeseci pa onda nešto odlete. To su ljudi koji nemaju licencije i čak ne prolaze konstantne zdravstvene preglede. I onda se, nažalost, takve nesreće događaju često s malim avionima", kaže Šuric te dodaje kako su se u zadnje dvije godine u Hrvatskoj dogodile tri nesreće pada aviona."

Prvenstveno, potrebno je razjasniti tko smije upravljati letjelicom kakva se srušila kod Pule. Za upravljačem je mogao biti, a to još ne znamo, i profesionalni pilot komercijalnih ili vojnih zrakoplova. Nestručno je i neodgovorno bilo koje pilote nazivati amaterima jer najgore što mogu biti su amateri u smislu da se tim poslom ne bave profesionalno.

Izjava da "ljudi koji nemaju previše znanja ne lete po pet, šest mjeseci pa onda nešto odlete" neispravna je i u najmanju ruku uvredljiva. Svaki pilot za izdavanje PPL (privatne pilotske dozvole) sa SEP (single engine piston) ovlaštenjem, mora odslušati 130 sati predavanja podijeljenih u 9 predmeta te položiti 9 internih teorijskih ispita i 10 ispita pred Hrvatskom agencijom za civilno zrakoplovstvo.

Nakon toga, potrebno je prikupiti (najmanje) 45 sati naleta zrakoplovom uz dodatni 1,5 sat ispitnog leta s ovlaštenim ispitivačem. Svaki pilot u svojoj obuci prolazi kroz simulacije otkaza motora, gubitka uzgona, otkaza na uzletno-sletnoj stazi, otkaza motora u zraku, itd. EASA, krovna europska organizacija za sigurnost zračne plovidbe, propisuje što je potrebno odraditi i položiti kako bi se položio letački ispit i to svaki (bez iznimke) pilot iz područja EASA-e mora položiti.

Podatak da "ti ljudi nemaju licencije" je potpuno netočan. Svaki pilot mora imati vrijedeću dozvolu letačkog osoblja kako bi upravljao zrakoplovom. Privatna pilotska dozvola, na primjer, sa SEP ovlaštenjem (single-engine piston - jednomotorni klipni zrakoplov) bude izdana na razdoblje od dvije godine s uvjetom produljenja da piloti unutar 12 mjeseci koji prethode datumu isteka valjanosti ovlaštenja, imaju 12 sati naleta na relevantnoj klasi, uključujući najmanje 6 sati kao PIC (pilot-in-command), 12 polijetanja i slijetanja i let osposobljavanja u trajanju od najmanje jednog sata s ovlaštenim instruktorom. Drugi uvjet je polaganje tzv. proficiency checka, odnosno ispitnog leta s instruktorom.

Konstatacija "čak ne prolaze konstantne zdravstvene preglede" u potpunosti je netočna jer svaki nositelj dozvole letačkog osoblja mora imati klasu 2/LAPL ili klasu 1 liječničkog uvjerenja bez kojeg pilotska dozvola ne vrijedi. Uvjet valjanosti pilotske dozvole je prvenstveno valjanost liječničkog uvjerenja. Klasa 2/LAPL obnavlja se ponovnim kompletnim liječničkim pregledom svakih 5 godina, a klasa 1 svaku godinu. Preglede obavljaju isključivo ovlašteni AME (aeromedical examiner) liječnici, a o opsežnosti pregleda govori podatak da inicijalni pregled u pravilu traje i po nekoliko sati.

Naposljetku, navedeni stručnjak komentira "Da dočaram, malo jači vjetar od 35 čvorova u velikom avionu se neće niti osjetiti, a malome može itekako izazvati probleme - pojašnjava Šćuric". Ilustracije radi, bočni vjetar od 38 čvorova je gornje ograničenje bočnog vjetra za jedan Airbus A320, a "stručnjak" komentira kako vjetar od 35 čvorova ne bi niti osjetili. 

Ovim putem pozivamo medije da provjere izvor podataka i osobe koje se predstavljaju zrakoplovnim i inim stručnjacima. Zanimljivo je kako osoba koja nema jednog dana formalnog školovanja iz područja prometa i/ili zrakoplovstva proziva poginule pilote s vrijedećom dozvolom amaterima, da nemaju previše znanja, da ne lete, da nemaju dozvole i da ne prolaze liječničke preglede.

KOMENTAR: Zašto je opasno, neozbiljno i neodgovorno špekulirati o uzrocima zrakoplovnih nesreća?

U sjeni nedavnih događaja, osjećamo odgovornost napisati komentar o izvještavanju i špekulacijama vezanim uz zrakoplovne nesreće. Niže je komentar na nešto što bi svima nama trebao biti “common sense”, ali iz nekog razloga, eto, nije. 

Kad god se dogodi zrakoplovna nesreća, u Hrvatskoj iz zimskog sna izrone samoprozvani “analitičari” i “stručnjaci” koji se bez ijednog radnog dana u zrakoplovstvu, bez ijednog dana školovanja vezanog uz zrakoplovstvo, usuđuju komentirati i govoriti o nesreći koja za posljedice ima ljudske žrtve, a sve samo kako bi dobili svojih pet minuta medijske slave. Što je još žalosnije, u takvim situacijama mediji koji prenose njihove izjave, na naslovnicu stave fotografiju tih istih “stručnjaka”, što i ne čudi jer na istom vjerojatno inzistiraju kako bi izgradili kult "farbanja očiju" javnosti jer ipak su oni “stručnjaci”.

Prije svega želimo podsjetiti novinare da pripaze koga pozivaju u goste ili koga pitaju za izjavu. Ne pristajte ni na kakve “stručnjake” i “analitičare” ako iza imena nemaju neku od titula prometnog fakulteta ili fakulteta koji u svom programu pokriva zrakoplovni inženjering ili ako na ramenima nemaju epolete civilnog ili vojnog pilota (zrakoplova ili helikoptera, ne npr. dronova). U hrvatskom medijskom prostoru djeluje pozamašan broj “stručnjaka” koji svoje “ekspertize” grade na “iskustvu” kojeg realno nemaju. A kada pronađete iskusne profesionalce i kada ih pozovete u goste ili pitate za komentar, nemojte iz njih iznuđivati špekulacije.

Jednom je netko rekao “Kada god pričamo o pilotu koji je izgubio život u zrakoplovnoj nesreći, moramo imati na umu jednu stvar. On se pouzdao na sumu sveg njegovog znanja te je donio odluku. Toliko je čvrsto vjerovao u tu odluku da je na istu stavio vlastiti život. To da je njegova odluka bila pogrešna je tragedija, a ne glupost. Svaki instruktor, supervizor, bilo tko tko je ikada razgovarao s tim pilotom, imao je priliku utjecati na njegovu odluku, tako da pomalo dio svih nas odlazi s pilotom kojeg smo izgubili.” (autor nepoznat).

Ovaj citat je odlična suma zašto ne bi trebalo špekulirati o uzrocima zrakoplovnih nesreća u kojima ima ljudskih žrtava. Što mislite, kako je obiteljima koje moraju u medijima slušati/čitati kako je njihov sin/brat/otac/muž/unuk (isto se primjenjuje na ženski rod) svojom “pogreškom” - kako bi događaj nazvao neki nevažni i neuki “stručnjak”, usmrtio sebe i putnike? Zar im nije dosta tuge, boli i patnje već im je potrebno na leđa dodatno stavljati krivnju i ostale žrtve koje su proizašle tragedijom? Odgovornost je na svima nama, a najmanje, odnosno najviše što možemo napraviti za te nesretne obitelji je ne donositi prerane, nezrele, nepromišljene i opasne zaključke. 

Istražitelji imaju i rade svoj posao. Na vrijeme će informirati javnost o novostima koje treba objektivno prenijeti, bez potrebe za dodavanjem komentara i zaključaka. Ovo su iznimno osjetljive teme te ih sukladno tome moramo tako tretirati. A žrtvama i obiteljima moramo dati mir i poštovanje, neka im službene novosti i rezultati istrage daju informacije koje će onda sami tumačiti kako žele, isto kao i svatko od nas.

Posao medija je informirati javnost i to se ničim neće, a i ne može mijenjati. No, jedno je prenijeti vijest, a sasvim je drugo od nekoga tražiti da špekulira, a da ne spominjemo kako smo zadnjih dana imali prilike vidjeti kako su mnogi doslovno licitirali žrtvama, mnogo prije službene potvrde.