Više od dvadeset godina nakon njenog zatvaranja, zavirili smo prvo u lancem zaključano dvorište, a zatim i u ruiniranu unutrašnjost. Prošli kroz učionice, stubište, sobe za marendu i, dakako, predsoblja učionica u kojima su nastale sve one grupne fotografije Šijanskih prvašića koje blijede u albumima. Imate li vi i jednu?
Više od dvadeset godina nakon njenog zatvaranja, zavirili smo prvo u lancem zaključano dvorište, a zatim i u ruiniranu unutrašnjost. Prošli kroz učionice, stubište, sobe za marendu i, dakako, predsoblja učionica u kojima su nastale sve one grupne fotografije Šijanskih prvašića koje blijede u albumima. Imate li vi i jednu?
„Željno, dugo očekivani dan je svanuo. Granula je zora nove budućnosti u Puli. Dragocjeni zalog narodnog napretka, hrvatska pučka škola svečano je otvorena danas u 3 sata popodne“, riječi su Matka Laginje izgovorene na pragu tek otvorene škole Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru drugog dana prosinca 1898. godine.
Prva je ovo bila škola na hrvatskom jeziku u Puli, useljena u lijepu dvokatnicu u današnjoj Radničkoj ulici u Šijani. Nastava je, doduše, započela kojih petnaestak dana ranije, ali je svečanost odložena do obljetnice carevog krštenja. I nije bila jedina važna građevina koja je tog dana po prvi put otvorila svoja vrata u Puli - blagoslovljena je istovremeno i crkva Gospe od mora, danas poznatija uglavnom kao Mornarička crkva. Car Franjo Josip I. , zbog koga je pomjeren datum svečanosti, ni na jednoj od svečanosti na nije se na kraju pojavio, zadešen iznenadnom korotom, nakon što je na caricu Sissi u Ženevi izvršen atentat ranije iste jeseni.
Vrijeme je ovo bilo strepnje za očuvanje hrvatskog jezika u Istri i Družba sv. Ćirila i Metoda, osnovana 1893. u Beču, na inicijativu narodnog zastupnika Dinka Vitezića i u dogovoru s biskupom Josipom Jurajem Strossmayerom te Franjom Račkim, bila je jedina instanca koja je sustavno podizala školske ustanove u kojima se nastava upravo na hrvatskom odvijala.
„Svakojaki klipovi i zapreke, nagomilane dušmanskom zlobom i zavisti, odstranjene su bile i hrvatski sinovi, u školi sagrađenoj – ne od države ili pokrajine, koji bi i za Hrvate škole morali zidati – već posebnim narodnim davkom, potokom znoja hrvatskog naroda, pritočenim kap po kap u blagajne "Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru", oda svijh strana hrvatske domovine – primat će duševnu hranu u materinskom jeziku. Njome nahranjeni i osnaženi znat će bolje odolijevati vihorovima života i bit će na ponos i korist svojim i narodu“, rekao je o njihovom djelovanju Viktor Car Emin.
U vrijeme otvaranja pulske škole, u Istri su se nalazile već dvije slične, obje u Porečkom kotaru, točnije u Baderni i Kašteliru, no dobrih je dvije godine moralo proći od plana za dovođenje školstva na hrvatskom jeziku u Pulu do njegove realizacije, mahom zbog stalnih prepreka koje su Družbi stvarale mjesna i pokrajinska vlast.
Konačno, na samom izmaku 1898., useljena je u kuću, čiju je gradnju, prema podacima iz gradske arhive, naručio Francesco Raner, a vjetar u leđa s "hiljadu je forinti", njenom radu da i sam Strossmayer, uz poruku da ovo "slavno društvo iz sve duše i srca odobrava".
Prve školske godine upisano je 67 djece, da bi već iduće broj bio skoro udvostručen i iznosio 118. Sedmoro je odustalo, a dva su učenika, nažalost, umrla.
Nije Radnička ulica u Šijani slučajno odabrana za mjesto širenja obrazovanja na hrvatskom jeziku. U okolnom naselju upravo je hrvatsko stanovništvo bilo najbrojnije, zbog čega je ovaj dio današnje Šijane tada nosio naziv Croazia. Ulica u njegovom srcu bila je idealan izbor.
I, dok u Puli nije rijetkost naići na osobu kojoj priča o ranim godinama ove škole uopće nije poznata, brojnim stanarima Šijane svakako je duboko ucrtana u „liniju srca“. Naime, ova uvučena dvokatnica smještena uz samu ulicu, s po jednom velikom učionicom na svakom katu i minijaturnim dvorištem u zaleđu, gdje se nekada nalazila i drvarnica, desetljećima se zvala „Mala škola“ i bila je mjesto gdje su, prije prelaska u obližnju veliku zgradu Osnovne škole Neven Kirac, a kasnije Šijana, učenici pohađali prvi razred.
Neobična je ovo bila igra sudbine s obzirom na rane godine obiju ovih zgrada. Naime, 1905. godine, ulice dalje od Družbinog zdanja, niknula je velebna školska zgrada današnje škole Šijana, ali tada zamišljena kao svojevrsni svojevrsni konkurent Družbinoj školi. Carski je plan tada bio da njena izgradnja odvratiti roditelje od upisa djece u susjednu, skromnu školu na hrvatskom jeziku.
Manje od dva desetljeća nakon toga, talijanska će fašistička vlast sve ove planove privremeno "poravnati" u svoju korist, a Družbina škola u Puli, kao i sve preostale, ugasit će se 1915. godine. Dolaskom Jugoslavije, nakon 2. svjetskog rata, dvije su školske zgrade konačno spojene u jednu ustanovu, kako će i dočekati kraj stoljeća.
Vrlo brzo nakon ulaska u novo, nažalost, postat će jasno da "Mala škola" bez veće sanacije dalje više neće moći služiti svrsi. 2004. godine, zbog narušene građe i dotrajalosti, stoga je zatvorena, a škola je njene ključeve predala Gradu.
Svi spominjani planovi i želje za adaptaciju dosad su se izjalovili. Jedan od najsvježijih trebao ju je pretvoriti u sjedište Centra za mlade, no ta je priča, ispostavit će se, postala neizvediva iz, očekivano, financijskih razloga. Sredstva predviđena za pokretanje projekta Centra jednostavno nisu bila dovoljna i za rekonstrukciju objekta čija je statika, sada je poznato, ocijenjena kao jako ugrožena.
Uz još nekoliko prijedloga kroz godine, od kojih nijedan nije postao formalni plan, zgrada je 2026. godinu dočekala napuštena, zapuštena i sada već vrlo upitne budućnosti.
„Grad Pula razmatra sve mogućnosti predmetne nekretnine te, kad se bude odlučilo o namjeni, pristupit će se izradi projektne dokumentacije, a po tom i o adaptaciji iste. Zgrada Male škole je stara i dotrajala te će biti potrebno zamijeniti međukatnu konstrukciju i izvršiti druge zahvate sanacije na zgradi u sklopu kojih i sanaciju pukotine na vanjskom zidu“, odgovorili su nam iz Gradske palače na posljednji upit o planovima za zgradu u Radničkoj.
Do daljnjeg, dakle, ništa.
I, iako bi se o ovoj školi moglo još satima pričati, i pričat će se, mi smo ovog puta odlučili priču zaustaviti ovdje, a odavde nadalje, ponuditi slike.
Ušli smo, više od dvadeset godina nakon zatvaranja, u lancem zaključano dvorište nekadašnje "Male škole",a zatim i u njenu ruiniranu unutrašnjost, i prošli kroz učionice, stubište, sobe za marendu i, dakako, predsoblja učionica u kojima su nastale sve one pionirske fotografije Šijanskih prvašića koje blijede u albumima.
Imate li i vi jednu?
"Doći će novo pokoljenje, sretnije od nas, jer će njemu sjati sunce slobode, što su mu ga razotkrile dugoljetne naše muke. Nas tada neće više biti, ali u srcima potomstva radat će se neko čežnuće za dobrom minulih, velikih narodnih borba. Mnoge će dobre i milostive ruke uzeti da kopaju u polju svetih uspomena, pa će se gdjekoja od njih namiriti i na požutjele papire naše Družbe. I trošne će i izgužvane hartije oživjeti: pod milim dodirom blagih prstiju one će se kao iza sna prenuti: u njima će opet odjeknuti prošla žaljenja, malena nezadovoljstva, trenutačne klonulosti, uskrsle nade, čežnja za slobodom, pa nevolje, muke, progoni, trzaji nestrpljivosti i neshvaćanja, sve će to zboriti iz onih papira i u tisuću glasova govoriti dušama potomstva. I to će potomstvo gledati u duhu, kako sirota nas radnik i kopač otkida sebi od ustiju, da dadu Družbi; gledat će, kako u skromnu Družbinu zgradu sva mila i lijepa ulaze djeca, proljeće domovine, gledat će samotne učitelje, kako se staraju, da u one maljušne duše unesu svjetla nauke i narodne svijesti".
Svi podaci o Maloj školi, s mukom su prikupljeni. Originalni dokumenti vezani za otvaranje i rani rad danas više ne postoje jer je dolaskom fašističke vlasti uništen najveći dio dotad sačuvane arhive, no sliku je još moguće sastaviti od fragmenata sačuvanih u novinama Naša sloga, knjizi Viktora Cara Emina „Moje uspomene na Družbu sv. Ćirila i Metoda“ te jednom školskom izviješću iz školske 1903./1904., sačuvanom i objavljenom u časopisu Istra 1975.
Fotografije i podatke na jednom je mjestu skupila vrijedna ekipa današnje škole OŠ Šijana i dijelom su zaokruženi i u tekstovima prof. Marije Belullo i prof. dr. sc. Slavena Bertoše u Spomen knjizi Osnovne škole Šijana.
Dobar hrvač mora biti i gimnastičar i trkač i šahist. Hrvanje nije samo snaga – ovdje pobjeđuje um, taktika i sposobnost da iskoristiš protivnikovu snagu, a upravo mladi sportaši poput Jure Rajkovića, Matije Kapustića i Dalena Malagića, najbolji su dokaz da pulski klub ima svijetlu budućnost, poručuje predsjednik Hrvačkog kluba Istarski borac Miško Macolić Tomičić
Tri štenca labradora nedavno su stigla u Pulu i oni su, uz malog prijatelja iz Matulja, dio povijesnog pilot-projekta Centra za rehabilitaciju Silver. Razgovarali smo s ljudima koji su odlučili svoj dom privremeno otvoriti budućim psima vodičima i terapeutima, svjesni da će ih za godinu dana morati pustiti - kako bi oni mogli obogatiti nečije živote
Susret u Puli obilježila je nervozna igra s obje strane, sjajan udarac mladog Butića i nesigurno suđenje Čuline
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
