"Kamera ima solidan broj. Tu smo da pomognemo za sve što možemo i dat ćemo sve od sebe da se taj slučaj riješi, ako je u našoj domeni", rekao nam je jutros direktor Pula Parkinga Branislav Bojanić
"Kamera ima solidan broj. Tu smo da pomognemo za sve što možemo i dat ćemo sve od sebe da se taj slučaj riješi, ako je u našoj domeni", rekao nam je jutros direktor Pula Parkinga Branislav Bojanić
Nakon što je obitelj pulskog aktivista Alekseja Orela jučer u poslijepodnevnim satima prijavila njegov nestanak i putem društvenih mreža i lokalnih informativnih portala zamolila sugrađane za pomoć, u potragu se danas uključio i Grad Pula.
Direktor Pula parkinga Branislav Bojanić potvrdio nam je jutros u telefonskom razgovoru kako je pulski gradonačelnik Filip Zoričić od ove tvrtke zatražio pregledavanje snimaka kamera postavljenih na parkinzima. Proces je opsežan, objasnio je Bojanić, i nije moguće reći koliko dugo će trajati.
- Kamera ima solidan broj. Tu smo da pomognemo za sve što možemo i dat ćemo sve od sebe da se taj slučaj riješi, ako je u našoj domeni, zaključio je Bojanić.
Podsjetimo, Aleksej Orel aktivni je borac za zaštitu okoliša i priobalja i jedan od najistaknutijih članova inicijative „ZA Lungomare“. Njegova obitelj jučer je objavila kako je s njim izgubila kontakt oko 17 sati, od kada je nedostupan i na mobitel. Oko 20 sati obavijestili su policiju i zamolili građane za pomoć. Prema njihovim riječima, Orel je iz kuće izašao u crnoj majici kratkih rukava, crnim bermudama i crnim tenisicama, a posljednje mjesto na kojem je pouzdano viđen jučer u 17 sati su pulski Giardini.
Mnogi su se, podsjetimo, nadali i predlagali da se umjesto asfalta postavi kameno popločenje, no to nije bilo u planu. Krenulo se na asfalt kao najbrže i najjeftinije rješenje, a sve zbog rupa i pohabanosti koje je nekako trebalo zakrpati
Ako postoji izlaz iz zapuštenog tla onda je on upravo ovdje … u ljudima koji biraju znanje umjesto
galame, mir umjesto sile i odgovornost umjesto pripadnosti. Jer korov raste tamo gdje se svi prave da nije njihov posao
“Dopo quanto è successo”, ci detto Silvana Zimule, “è forse inopportuno usare questi termini, però devo dire che all’epoca per noi bambini la spiaggia di Vergarolla era come un parco giochi, un luna park. Uno dei giochi preferiti era proprio saltare in mare da quelle mine che si credeva fossero inerti. Da quegli ordigni cilindrici con Carlo abbiamo saltato in mare non soltanto quella domenica, ma pure tante volte prima nel corso di quella stessa estate”.
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
