Suđenje u slučaju Uljanik: Svjedoci o državnim jamstvima

U suđenju u slučaju Uljanik jučer su na Županijskom sudu u Rijeci svjedočili direktor Hrvatske brodogradnje - Jadranbroda Ruđer Friganović i bivši financijski direktor te tvrtke Ante Lucić, koji su odgovarali na pitanja o državnim jamstvima za kredite za gradnju brodova.

Friganović je bio direktor Jadranbroda od 2012. do 2014. nakon čega je otišao te se vratio u tu tvrtku, a od 2010. do 2011. bio je državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva.

Rekao je da je mišljenje Jadranbroda o zahtjevu Uljanika za jamstvima za dva broda bilo pozitivno, unatoč tomu što su ranije dvije gradnje ostvarile negativnu obračunsku kalkulaciju jer u konkretnom slučaju nije podnesen zahtjev za davanje jamstva za ukupni trošak po brodu nego za 15 milijuna američkih dolara po brodu, što je, uz hipoteku, značilo da su državna potraživanja osigurana.

Radilo se o važnom gospodarskom subjektu koji je zapošljavao puno radnika, a cilj je bio održavanje gospodarske aktivnosti, posebice jer je u zadnjih 30 i više godina uglavnom ostvarivan gubitak u izgradnji brodova, kazao je Friganović.

Brodogradnja je bila važna industrijska grana za Hrvatsku te je, imajući sve u vidu, uz to što su na gradnji dvaju brodova bila dostatno osigurana državna potraživanja, Jadranbrod dao pozitivno mišljenje, dodao je. Napomenuo je i  kako je postojao kontinuitet u političkoj volji svih vlada da se brodogradnja održi barem u nekom obliku. 

Veliki brodovi uglavnom su se gradili s gubitkom

Ante Lucić  je također govorio o ulozi Jadranbroda, koji je, kaže, na neki način bila stručna služba Ministarstva, ali i dioničko društvo, u 100-postotnom vlasništvu države. Rekao je da je njegova funkcija bila izvještajna te su davali mišljenja o zahtjevima brodogradilišta za izdavanje državnih jamstava. Kada bi se odbile potpore države, veliki brodovi uglavnom su se gradili s gubitkom, kazao je Lucić, odgovarajući na pitanja branitelja optuženih.

Na raspravi je pročitan dopis Uljanika iz 2010. upućen Vladi i Ministarstvu, u kojemu se navodi kako tom brodogradilištu nisu isplaćene državne potpore te kako se očekuje da se iz brodogradilišta koja su primila više od opravdanog iznosa, uplati zakinutima.

U nastavku suđenja od ponedjeljka se ispituju svjedoci.

Prvi je svjedočio Vedran Šugar koji je bio rukovoditelj odjela kalkulacija u Uljanik Brodogradilištu te je kazao da su se četiri broda gradila kako bi se nakon krize mogla nastaviti normalna proizvodnja te da je brodogradilište te brodove gradilo za sebe s namjerom da ih proda, a da tadašnja Uljanik plovidba, koja je postala njihov vlasnik, nije utjecala na odabir projekta. Potvrdio je da je cijena u osnovnoj kalkulaciji bila veća od cijene u kasnijoj, ugovornoj kalkulaciji.

Trinaest optuženika za gospodarski kriminala, počinjena šteta oko 119 milijuna eura

Suđenje u slučaju Uljanik počelo je lani u prosincu, kada su se svi optuženi izjasnili da se ne osjećaju krivima. 

Trinaest optuženika, uglavnom bivših čelnih ljudi Uljanika, optuženo je zbog gospodarskog kriminala kojim je počinjena šteta od oko 119 milijuna eura. Zbog ekonomičnosti, u siječnju je odlučeno da se postupak razvoji i posebno dovrši za kaznena djela koja se odnose na poticanje za ugovaranje pozajmice, subvencijsku prijevaru i stjecanje nezakonite koristi na štetu 3. maja.

Okrivljen je bivši član Uprave pulskog brodogradilišta Uljanika Marinko Brgić i još 11 bivših čelnika Uljanika i riječkog brodogradilišta 3. maja te tvrtka Uljanik plovidba iz Pule, koja je kasnije promijenila ime u Alpha Adriatic. Okrivljeni su i bivši direktor Uljanik plovidbe Dragutin Pavletić, bivši član uprave Uljanika Veljko Grbac, bivši predsjednik uprave Uljanik grupe Giani Rossanda, bivši predsjednik uprave Uljanik grupe Anton Brajković, bivši direktor Uljanik Brodogradilišta Silvan Kranjc, bivši direktori 3. maja Zdravko Pliško i Maksimilijan Percan, tadašnji direktor Uljanik Pomorstva za usluge Elvis Pahljina, direktor Uljanik Shipmanagmenta Darko Šorc, bivši direktor 3. maja Domagoj Klarić i bivši direktor Uljanik Brodogradilišta Eduard Milovan.

Optužnicom se Brgiću, Pavletiću, Grpcu te još trojici stavlja na teret da su od siječnja 2010. do sredine studenoga 2016. ugovorili gradnju četiriju brodova za prijevoz rasutih tereta, tzv. bulk carriera, po cijeni znatno nižoj od obračunatih planiranih troškova proizvodnje iako su bili svjesni da će rezultirati teško nadoknadivim gubitkom u poslovanju društva.

Optužnicom je obuhvaćen ugovor 3. maja i Uljanika o kupoprodaji tzv. panel linije za kojom 3. maj nije imao potrebe te ugovor o kupnji dionica dviju inozemnih kompanija bez prethodne procjene vrijednosti. Tim su ugovorom i izjavom o prijeboju zatvorena potraživanja koja je 3. maj imao kao podizvođač na izgradnji triju brodova.

U razdvojenom postupku, Pavletića se tereti da je s ciljem da za svoju tvrtku nezakonito pribavi novac od riječkog 3. maja, koji je bio dužan pridržavati se pravila o državnim potporama, zatražio kratkoročnu pozajmicu. Tu pozajmicu je 3. maj odobrio pa je zaključen ugovor o kratkoročnom zajmu, a vraćen je manji dio novca. Na teret mu se stavlja i da je, s nakanom da ih za svoju tvrtku nedopušteno iskoristi, sredstva državne potpore, koje je bio obvezan proslijediti 3. maju, zadržao za svoju tvrtku.

Optužnica je podignuta 2020. , potvrđena je u veljači 2023., a prema sudskom rješenju, presuda bi trebala biti donesena do sredine 2025.