ADRIAN BENIĆ ČLAN UPRAVE ZA PROIZVODE INFOBIPA Od radnika u medulinskom autokampu do kreatora revolucionarne WhatsApp kampanje za kozmetički gigant Dior

Tridesetšestogodišnji Adrian Benić iz Pule u Infobip je stigao prije 12 godina. Po zanimanju je elektroničar, a njegovo formalno obrazovanje, kaže, u današnjici više ne vrijedi. Škola ga, priznaje, nije toliko privlačila u mlađim danima, iako je bio vrlo dobar pa i odličan učenik. 

Kako to da niste voljeli školu?     

Završio sam za elektroničara u pulskoj Industrijskoj školi. Nakon trogodišnje srednje škole, upisao sam četvrti stupanj za tehničara zaštite osoba i imovine. Potom sam išao u vojsku, točnije u vojnu policiju i poželio biti policajac, no intervju na Policijskoj akademiji u Zagrebu neslavno je završio. Prošao sam prethodno fizičke i psihološke testove, no sam intervju nisam položio.

Što je pošlo krivo?

Nisam siguran, ali možda je tako trebalo biti. Kako sam tip osobe koja voli pomagati ljudima i ne volim nepravdu, a to su neke moje osobine s kojima i danas činim razliku, tada sam smatrao da kao policajac mogu doprinijeti društvu. Ali eto, intervju nisam prošao i otišao sam raditi u zaštitarsku tvrtku. Tako sam završio kao radnik u jednom autokampu u Medulinu i sreo čovjeka koji je iznajmljivao skutere i rekao mi: „Pa što radiš ovdje? Pa ti možeš nešto više!“ Odgovorio sam mu kako je ovo posao kao svaki drugi te da u gradu nema previše izbora po pitanju poslova. Pitao me znam li raditi išta oko računala, a ja sam mu, sjećam se, rekao da znam popraviti kompjutere. Nakon toga me odveo na intervju kod Izabela Jelenića (suvlasnik i suosnivač Infobipa, op.n).

Pretpostavljam da je taj intervju prošao bolje od onog na Policijskoj akademiji?

Tako je. Bilo je to 2010. godine kada još nisam imao nijednu sijedu (smijeh). Svoj put u Infobipu započeo sam kao inženjer za korisničku podršku, a nakon 10 mjeseci preuzeo sam vođenje cijelog odjela. Zato volim reći da sam dijete Infobipa. Odjel je u to doba imao 18 zaposlenika, a danas broji 200 zaposlenih i djeluje na više kontinenata. Unutar odjela korisničke podrške prošao sam neke funkcije koje su danas sama srž tvrtke. Čini se da je princip koji smo imali bio dobar. Naučili smo što znači surađivati s klijentima, kakve su tehnološke vještine potrebne za platformu i industriju te smo s tim znanjem krenuli dalje. Mi zaista živimo onu krilaticu learning by doing.

Znači da su kolege iz ljudskih potencijala napravile dobru procjenu?

Moram priznati da tada nije bilo ljudskih potencijala u današnjem smislu (smijeh). Menadžeri bi dobili listu kandidata koju bi razmatrali i zatim donijeli odluku. Bili smo premala kompanija da bi se to radilo kao danas, dubinski i u nekoliko faza. Kad sam došao, Infobip je imao manje od 100 zaposlenih. Iskreno, svi smo željeli boljitak firmi i klijentima. To je vrijednost koju i dandanas dijele ljudi koji ovdje rade, a ona dolazi od samih osnivača. To je ta kultura rada koja je ključ cijele priče. Osim toga, pružena nam je sloboda da činimo razliku. 

Nakon korisničke podrške vodio sam još dva odjela i onda zaključio da mi je potreban novi izazov, što sam otvoreno i rekao voditelju ljudskih potencijala. Kako smo imali senior inženjere za kompletnu Infobip platformu, želio sam biti dio tog izazova, ali Silvio (suosnivač i suvlasnik Infobipa op.n.) i Izabel su imali neke druge planove za mene, odnosno da vodim cijeli menadžment razvoja proizvoda, što postaje idući korak u mojoj karijeri. Tada nisam bio ni svjestan koliko je to izazovan i kompleksan posao, a s obzirom na to da je ta rola podrazumijevala segmente kao što su istraživanja korisničkih potreba, izrađivanje samih rješenja i potom lansiranje na tržište. Dodajmo tome da govorimo o radu na globalnom tržištu i cijelom nizu rješenja unutar našeg portfelja proizvoda. Nakon što sam preuzeo menadžment proizvoda, uputio sam se u SAD, na zapadnu obalu, zbog svog prvog projekta. 

Kako je bilo u Americi?

Izazovno (smijeh). U jutarnjim satima smo surađivali s dizajnerima i kolegama u Hrvatskoj. Popodne sam se posvećivao planiranju i razvoju odjela. Nakon toga sam počeo razvijati produktni dizajn i istraživanje korisničkog iskustva. Te dvije komponente vrlo su važne kako bi proizvodi imali bolje korisničko iskustvo te kako bi kao tim donosili bolje odluke na temelju provjerenih činjenica. Danas tim broji 110 stručnjaka po cijelom svijetu.

Naziv vašeg radnog mjesta je danas „član Uprave za proizvode“. Možete li pojasniti čime se konkretno bavite?

Pojednostavljeno, bavim se strategijom razvoja proizvoda odnosno produkata. Ako ćemo još točnije, gledam do čega je korisnicima stalo, zatim kako inovirati, a da inovacija donese vrijednost te na kraju svi zajedno radimo na kreiranju i lansiranju rješenja koje će korisnicima dati upravo ono što im je nedostajalo. Kad sam krenuo voditi produkte Infobip je bio SMS kompanija, nakon čega smo postali lider u cloud komunikacijama što su, iz godine u godinu, potvrđivale brojne analitičke kuće poput Gartnera, IDC-a, Omdije, Junipera i drugih. Kako smo mijenjali proizvod, mijenjao se i način na koji nas se percipira, što prepoznaju i naši kupci. Da bi to postigli, trebalo nam je ipak pet do šest godina.    

Prije nego krenemo na suradnju s Diorom, voljela bih da se kratko osvrnemo na postojeći obrazovni sustav, a s obzirom na to da školu baš i niste voljeli... Gdje vidite prostora za napredak u toj sferi društva, a kako bi se mladim potencijalima u IT-iju dalo više mogućnosti i prostora?

Ako mlade ljude sustav sputava u činjenju razlike ili sami nisu na to motivirani, neće biti dobro. Naš obrazovni sustav ima jako malo praktičnog dijela nastave, a jako puno teoretskog koji u IT-ju ne donosi mnogo. Ljudi se ne grade tako što „bubaju“ teoriju napamet već ih se mora staviti u okruženje gdje oni mogu uistinu probati u praksi ono čemu ih se želi podučiti. Vjerujem da je učenje iz iskustva najbolji put napretka. Usput se hvata i teorija, i to puno brže nego u školi. Odličan primjer takvog pristupa je suradnja sa STEMI-jem kroz projekt Škola budućnosti gdje djeca mogu upravo to - učiti kroz praktične stvari i u korak s današnjom tehnologijom. U Hrvatskoj imamo dodatni problem, a to je da ima jako malo proizvodnih poduzeća poput Infobipa, pa je samim time malo ljudi na tržištu rada kompatibilno za ono što mi pokušavamo raditi. Zato zapošljavamo ljude „iznutra“ koji su završili našu inicijalnu akademiju kroz poziciju koja je servisna. Kad naučiš kako se radi s klijentima, donosiš puno bolje odluke u kontekstu tehnologije koju razvijaš upravo za tog klijenta. 

Ilustracija: socialnews.xyz

Kad smo kod klijenata, kako je uopće došlo do suradnje s Diorom na kampanji za Dior Addict?

S WhatsAppom, osim što nam je klijent, surađujemo dugi niz godina te su oni postali pružatelji usluga za naše klijente. U tu smo eru ušli kad se počela otvarati prva chat aplikacija za poslovne subjekte. Krenulo je od Vibera, a završilo na WhatsAppu. Konkretna suradnja počela je tako da se Dior obratio WhatsAppu ne bi li svoje korisnike angažirao na novim modelima komunikacije te nam je nakon toga WhatsApp, kao naš dugogodišnji partner, pristupio i spojio nas s Diorom.

Značaj WhatsApp Business komunikacijskog kanala danas je prilično velik.

Iznimno velik jer biznisi danas pokušavaju riješiti izazov nedostatka individualne posvećenosti klijentu i gledaju kako mu se prilagoditi. Pokušavaju biti što prilagođeniji svojim korisnicima kako bi zadržali njihovu odanost. To znači da moraju biti tamo gdje su oni. Dakle, ne čekaju korisnika da dođe do njih nego mu idu u susret. Za WhatsApp koji ima milijardu i 400 milijuna korisnika - to je jako bitno. Uvidjeli smo da se svaki biznis koji priđe korisniku, u kontekstu poboljšanja prodaje i razvoja svijesti o brendu, smatra inovativnom kompanijom. Tako je bilo i s velikim Diorom kojemu je, iz tehnološke perspektive, bio potreban zaokret. Korisnici danas preferiraju chat više nego telefonske razgovore jer tako mogu birati ne samo kanale kojima će komunicirati već i kada će to činiti.

Azijska megazvijezda Jisoo, Foto: larevuedudigital.com

Ovo je, valja reći, bila povijesna kampanja kao prva ikad WhatsApp kampanja za neku kozmetičku industriju i prva s influencerom. Naime, sadržaji su postali nikad ekskluzivniji pa tako pratitelji mogu komunicirati i s muzom kampanje Jisoo, ambasadoricom brenda i azijskom megazvijezdom.

Možemo reći da je kampanja bila iznimno uspješna. Sve je krenulo od Instagrama gdje se kampanja odvijala putem oglasa, a korisnici su se mogli pridružiti u ekskluzivni chat gdje je Jisoo svakog dana dijelila ekskluzivni sadržaj. Dakle, kampanja digitalnim putem kreće od oglasa, odlazi na Instagram i od tamo se prenosi na WhatsApp gdje se komunikacija odvija „jedan na jedan“. Važno je napomenuti da je zbog toga brend percipiran drugačije. To je ono što preferiraju nove generacije – dolazak do informacija kroz komunikaciju s influencerom.

Arthur Poulain, voditelj Odjela za digitalno inoviranje i strateško planiranje tvrtke Dior, u svojoj službenoj izjavi kampanju je ocijenio revolucionarnom. To zasigurno laska. 

Slažem se s njim, no nama je to standard u radu jer je mobile srž onoga čime se bavimo. Iskustva koja imamo u radu kroz kanale društvenih mreža je da brendovi budu prilagođeniji svojim korisnicima. Bit će još takvih primjera u budućnosti. Ima jedan o kojem još ne možemo javno govoriti, a također je revolucionaran. Vjerujem da će snažno odjeknuti. Poanta je da je komunikacija na mobilnim uređajima prestala biti samo komunikacija. Nekad su korisnici istraživali internet kroz web stranice, portale i slično. Taj sustav se prije nekoliko godina prebacio na mobilne uređaje, a korisnicima se nije omogućilo da kroz iste kanale konzumiraju usluge. To je budućnost, da se sve može riješiti kroz takvo konverzacijsko iskustvo. U eri smo u kojoj se usluge mogu konzumirati kroz chat. Vjerujemo da će doći do velike revolucije tijekom koje ćemo napustiti mobilne web stranice i aplikacije te će se sve odvijati u chatu.

Koliko je teško čuvati poslovne tajne gotovo do same realizacije proizvoda kad se radi o suradnjama s tako „velikim igračima“?

Radimo na mnogo revolucionarnih stvari u svijetu, no uvijek postoji dogovor s klijentom da se o njima javno ne priča dok ne dođe pravi trenutak. Prije svega, kad se proizvod lansira želimo dobiti reakciju korisnika. Naravno, želimo osigurati i da čitava stvar savršeno radi prije no što počnemo pričati o ičemu (smijeh). Riječ je mahom o kompanijama koje postavljaju trendove u svojim industrijama i za očekivati je da će konkurentske tvrtke krenuti u jednakom smjeru.

Što će nam donijeti novo „pomicanje granica“?

Puno se priča o metaverzumu kao novom internetu. Smatram da smo trenutno konstantno sputani u odabiru. Stalno moramo birati gdje će nam biti pažnja, a to će se promijeniti. Mislim da će u budućnosti on line i off line svijet postati jedno i da nećemo morati birati. Nećemo imati mobitele, već nešto drugo. To je iduća faza interneta koja stiže kroz pet do deset godina. Za brendove će biti još kompleksnije doći do korisnika u različitim domenama, a za nas će se otvoriti novi prostor. Kad taj novi uređaj stigne, bit ćemo tamo gdje je i komunikacija s korisnicima.

Hoće li nam takva nova era interneta ugroziti ili unaprijediti razinu ljudskih sloboda i privatnosti?

Mislim da će ih unaprijediti jer prije svega želimo imati slobodu izbora, a ona nam je danas limitirana tehnologijom koja nas u tome ne podržava. Zapostavljamo i socijalni aspekt. Primjerice, kad pogledate ljude koji sjede zajedno na kavi, vidjet ćete da velik dio njih gleda u svoje mobilne uređaje, umjesto da se međusobno druže. 

Gdje vi vidite svoj budući karijerni razvoj u tom kontekstu?

Nisam karijerist i ne patim od titule ni novaca. Ono što želim je da moj rad čini razliku, da u tome imam slobodu i da kroz rad mogu pomoći društvu. Dok god to imam, ja sam motiviran. Kad to jednom ne budem imao, vjerojatno ću gledati koje su mi alternative. Kad je krenula pandemija koronavirusa, surađivali smo s više od 35 vlada svijeta kako bismo ljudima omogućili relevantne izvore informacija. Dakle, napravili smo nešto vrlo važno za ljudski rod i, dok radimo takve stvari - ja ću biti tu gdje jesam. Bitno je da radimo dobro za društvo!