Puno bi Pula mogla naučiti od Trsta po pitanju rekonstrukcije ulica u strogom centru grada. Osobno smo se u to uvjerili prošetavši u vrijeme ručka gradom u koji se nekad odlazilo po špežu ili traperice.
Uglavnom smo se držali užeg centra, odnosno prostora oko i iza glavnog, impozantnog trga Piazza Unità d'Italia. Šečući po manjim trgovima, ulicama, uličicama i usponima svjedočili smo raznovrsnim rješenjima za popločavanje podova.
Od starijih, „rustikalnih“ kamenih ploča, onih glatkih i precizno obrađenih do sitnijih, kockastih pločica. Čak i ondje gdje su ploče nešto starije, kakve se primjerice mogu pronaći u pulskoj Kandlerovoj, stječe se dojam da je pod svejedno ravan, a ploče učvršćene, bolje isfugirane – da može čovjek po njima proći biciklom bez da mu cvokoću zubi, ovuda prošetati bez da mari hoće li negdje zapeti ili uganuti zglob.
Premda ploče na samoj Piazza Unità nisu u najblistavijem stanju, i takvo bi tlo Pula u svom centru mogla samo poželjeti. Dok ovdašnje vlasti u rekonstrukciju idu desetljećima prekasno, tršćanski će trg, unatoč stanju koje i dalje nije alarmantno, nakon otprilike 25 godina ponovo dobiti nove kamene ploče.
„Trg više nije na razini svog međunarodnog ugleda – kazao je nedavno gradonačelnik Roberto Dipiazza, pa nadodao da je razlog tome korištenje neadekvatnih materijala, odnosno da su sadašnje ploče dovedene iz Rumunjske, čime je „u vjetar bačeno milijarde lira“. Kad bi se pulski poglavari pitali koji su dijelovi centra „na razini međunarodnog ugleda“, pitanje je što bi od centra ostalo.
Nije Trst ugodniji samo cipeli, nego i oku, barem što se ovog dijela grada tiče. Živ je, dinamičan, otvoren ljudima. Šećući ulicama koje bi mogli usporediti s našom Kandlerovom ili ulicom Sergijevaca, pronašli smo obrtničke radnje starog kova koje i dalje rade, otvorene kavane i bistroe gdje ljudi piju capo in b ili spritz aperol, a jedu panine s prosciutto cotto i hrenom, piadine, pizzette i druga lokalna jela.
Butici i ateljei rođeni su iz kakve autentične ideje, a ne pukog pokušaja prodaje onog „što ide“. Raznovrsnost je očita, nema monopola suvenirnica s istim magnetima ili fast foodova s istim hamburgerom. Grafita po ulicama ima, ali stekli smo dojam da su smisleniji; umjesto nečijeg infantilnog potpisivanja, često su to aktivističke poruke, a dominira motiv okupacije Gaze. Nisu nam promakle ni gradske slavine, kojih ima dovoljno da se čovjek može osvježiti i napiti friške vode. Sve u svemu, da se Pula imalo ugleda na Trst, bar bi djelomično nadišla titulu turističke destinacije i postala grad po mjeri lokalaca.
