Nekad jedna od najljepših djevojaka u Puli, danas je oronula i u šipražju skrivena starica na rubu grada, koja gledajući u more - propada.
Villa Idola, simbol austro-ugarske arhitektonske ostavštine, na svojim leđima nosi 108 godina, a samo je njezina najranija mladost bila dostojna njezina imena.
Sagrađena za austro-ugarsku princezu
Izgrađena je kao jedini pulski ljetnikovac na gotovo nenaseljenom dijelu Verude i to pred sam početak Velikog rata. Pripadala je jedinoj princezi rođenoj u Puli - Eleonori, kćerki Marije Terezije i austrougarskog admirala i nadvojvode Karla Stjepana Habsburškog te njezinom mužu Alfonsu von Klossu.
Prostire se na čak 13 hektara zemljišta, i premda to područje nije bilo predviđeno za gradnju, dozvolu je posebno za nju izdalo Zapovjedništvo Lučkog admiraliteta u Puli. Naime, upravo je to područje jedno od najsunčanijih dijelova Verude, a svega ga nekoliko desetaka metara dijeli od mora.
Kompleksnost gradnje i splet neorenesansnih elemenata, predivne verande i trijemovi te kapelica, kao simbol statusa bogate i utjecajne obitelji, danas su skriveni ispod visokog raslinja, dasaka, smeća i onog najjezivijeg – ostataka opijata.
Što se dogodilo s najljepšom pulskom vilom?
Villa Idola iza sebe čuva čitavo jedno stoljeće u tuđim, isprepletenim rukama koje su se mijenjale sukladno društveno-političkim prilikama.
Naime, princeza Eleonora zajedno s mužem nije dugo boravila u njoj – svega četiri godine. Nakon završetka Velikog rata, ugasilo se carstvo kojem su vladali članovi njezine obitelji pa je tako i ona morala napustiti vilu koja je prešla u ruke vlasnika rudnika boksita – Antonija Crljenice. Kao svaki bogati industrijalac tog vremena, nije se uklapao u jugoslavensku politiku pa je tako pred kraj 40-ih morao iseliti iz nje nakon čega je ona nacionalizirana. Sljedećih je šest desetljeća služila kao dom za starije i nemoćne te psihičke bolesnike.
Nakon što je posljednji stanovnik iz nje iselio 2011. godine, ostala je pusta, prazna, a s vremenom je postala u potpunosti derutna.
Što se nalazi unutar njezinih zidova, nismo uspjeli doznati jer su zaštićeni daskama, no zato smo se u katastrofalno stanje ove vile uvjerili prošetavši njezinim dvorištem i verandama.
Uz, u pulskom stilu neizbježno smeće, zatekle su nas igle i krvave šprice na nekoliko mjesta pa po svemu sudeći vila ima svoju funkciju – služi za okupljanje narkomana i delinkvente koji su išarali njezino pročelje.
Čija je odgovornost?
Uz uvijek prisutan ljudski faktor i nesavjesnost prema okolini, najveću odgovornost za ovakvo ruglo u jednom od najljepših dijelova Pule snosi – Crkva.
Iako se mnogi s time nisu složiti, država je svoju odluku, nakon što je vrijednost vile procijenjena na oko 20 milijuna kuna, donijela pa ju je tako 2017. godine prepustila Porečko-pulskoj biskupiji čiji je kancelar tada rekao da će Biskupija renovirati Villu te u nju useliti biskupijske urede.
Mnogi su se tomu tada usprotivili. Brojni od njih smatrali su da Pula ionako ima premale kapacitete u domovima za starije i nemoćne te da je najbolja solucija opremiti Villu za njih. Čak su neki predlagali smještanje pulskog konzervatorijskog odjela u nju, s obzirom na to da se za te prostore plaćala 'masna' najamnina.
Šesta godina crkvenog vlasništva nad Villom Idolom je pred vratima, a ona je još uvijek obgrljena zapuštenim raslinjem kojim lutaju samo izgubljene duše isključivo noći, isključivo ju devastirajući.