Titov park na pulskoj rivi je od svog uređenja davne 1953. godine slovio kao jedan od najljepših parkova u Puli. Na sjevernom dijelu parka 1957. godine postavljen je spomenik palim borcima u Drugom svjetskom ratu, mada je autor akademski kipar Vanja Radauš spomenik napravio kao narudžbu Vlade SR Hrvatske 1952. godine kako bi se obilježio događaj koji je u povijesti poznat kao Pobuna Hrvata, a koji se zbio 17. rujna 1943. u francuskom mjestu Villefranche-de-Rouergue.
Zbog nekih nepoznatih razloga protivljenja postavljanju spomenika u Francuskoj savezne vlade u Beogradu, spomenik je završio u Puli gdje se i danas nalazi.
Ostatak parka je odisao zelenilom alepskog bora, čempresima od kojih je danas ostao samo jedan, i mnoštvom grmova lovora od kojih je većina preseljena uz zgradu Lučke Kapetanije Pula i ogradi prema parkingu Karolina i to sve kada je izvršeno preuređenje parka, te je otvoren 22. lipnja 2013. godine, na Dan antifašističke borbe, te povodom 70 godišnjice pripajanja Istre Hrvatskoj.
U park su ispred glavnog spomenika postavljena poprsja pojedinih narodnih heroja Jugoslavije s područja Istre i istaknutih boraca Narodnooslobodilačkog pokreta s poprsjem Josipa Broza Tita na čelu.
Već nakon samog uređenja mnogi građani su uputili kritike kako smo umjesto zelenog parka dobili spomen park koji nalikuje na groblje i to u samom centru grada. Kamene klupe koje u rijetko koje doba godine mogu poslužiti svrsi, zimi ledene, a ljeti užarene.
Kamene klupe ponekad ipak posluže kao odmorište
Danas Titov park ima sasvim drugačiju funkciju, teško da se može kazati kako prevladava ono što bi jednom parku bila osnovna namjena, uživanju u komadu prirode u centru gradu.
Park je u zadnjih deset godina od kada je preuređen postao cjelogodišnje okupljalište pulske mladeži, a preko proljeća i ljeta mjesto na kojemu se održavaju razni događaji.
Zadnji od njih, Vinski grad, nakon mjesec dana održavanja, upravo pakuje štandove i drvenu podlogu koja je posjetiteljima trebala omogućiti ugodniji boravak. Tamo gdje podloge nije bilo, postavljene su terase sa stolovima i stolicama na zelenim površinama.
Vinski grad se pakira i odlazi
Kako park izgleda danas, tisuće opušaka i čepova od raznih pića, razbijene boce čija stakla vire iz pejzažnog uređenja i zelenih površina, a koje je izgleda jako teško pokupiti, pa će se kao i svake godine priroda pobrinuti i to malo, po malo sakriti pod zemljom.
Opušci na svakom koraku parka
Instalacije za zalijevanje zelenih površina vire počupane kao podsjetnik čemu trebaju služiti, a okolno grmlje lovora miriše po mokraći, jer oni koji su dozvolili to mjesto kao cjelogodišnje okupljalište mladeži, nisu pretpostavili kako nekoliko stotina mladih mora obaviti, malu, ali i veliku nuždu, pa osim lovora i okolna dvorišta "odišu" po amonijaku.
Iščupane instalacije za zalijevanje i raspadnuti geotekstil
Stanari okolnih zgrada su prikupljali peticije kako bi ukazali na nesnosnu buku koja se događa prilikom okupljanja mladeži. Razglasi kojih se ne bi postidjeli niti neki bendovi, znaju i s nekoliko mjesta u parku puštati različitu glazbu, od cajki do rocka i tako već punih deset godina.
Poručuju kako je peticija imala djelomični utjecaj, jer nakon sastanka gradonačelnika Zoričića s Policijskom upravom istarskom, policijski službenici izlaze na teren i zaustavljaju glasno puštanje glazbe, ali na žalost kako nam kaže jedna od osoba koja je skupljala potpise za peticiju, to čine samo uz dojavu, te smatra kako bi policija trebala takve situacije prevenirati.
Što se radi kako bi Titov park bio uredniji i s manje otpada, te što se čini za instalacije za zalijevanje koje su deformirane i iščupane, te raspadnutog geotekstila koji je postavljen ispod ukrasnog kamenja pitali smo Robija Fuarta, direktora Herculanee.
- Nakon što se održavaju određene manifestacije u parkovima, Herculanea tereti organizatore za čišćenje i odvoz otpada. Sve se temeljito pregleda i počisti. Instalacije koje su postavljene za zalijevanje se redovito popravljaju, cijevi nisu skupe, ali je dosta posla oko toga. Mi smo tu da održavamo, odnosno mi smo izvođači radova, a Grad je taj koji nama daje nalog što saditi, kositi, popravljati..., mi Gradu svaki mjesec za to ispostavljamo račun, jer oni odlučuju, poručio je Robi Fuart.