Nekoliko nacionalnih najčitanijih portala prenijelo je naš jučerašnji tekst o tome da se u pazinskoj Gimnaziji i strukovnoj školi, u središtu navodno najrazvijenije županije, i dalje koriste čučavci, uz apel roditelja i akciju prikupljanja novčanih sredstava za renoviranje sanitarnih čvorova u školi, budući da Istarska županija kao osnivač po tom pitanju ne poduzima ništa.
Njihov apel da se čučavci zamijene standardnim zahodskim školjkama izazvao je jučer oštru polemiku na društvenim mrežama.
No, priča se danas nastavila. U tekstu na portalu Index.hr navedeni su i rezultati njihove interne ankete. Na pitanje kakve bi školjke trebale biti u školama, od 2.000 čitatelja, oko 59 posto izjasnilo se za WC školjke, a oko 41 posto za čučavce.
Neki od ključnih argumenata u prilog čučavcima bili su da su oni prirodniji zbog poze koja se zauzima tijekom obavljanja nužde i higijenski ispravniji jer omogućuju beskontaktno rješavanje zova prirode.
Polemika se, piše Index, može činiti bizarnim povodom za znanstvenu analizu, no postoje ozbiljni argumenti 'za' i 'protiv' oba rješenja. U prilog tome, među ostalim, govori činjenica da su ljudi u različitim dijelovima svijeta i u različitim kulturama skloni različitim školjkama. Primjerice, u zemljama u razvoju i u zemljama Dalekog istoka kao što je Japan mnogo su češći čučavci, dok su u zapadnim zemljama uobičajene zahodske školjke za sjedenje koje je u 16. stoljeću izumio Sir John Harington, a koje su postale popularne u 19. stoljeću.
Gastroenterolog dr. sc. Božo Radić kaže da je u položaju čučanja lakše obavljati veliku nuždu.
"Primarno je razlog u anatomiji završnog debelog crijeva, položaja zdjelice, puborektalnog mišića, promjene unutartrbušnog tlaka i općenito vrlo složenih defekacijskih mehanizama", kaže Radić.
"No, čini mi se manje važnim hoće li taj položaj biti na čučavcu ili školjki, jer se lakša defekacija može postići i na školjki uz pomoć podnošca što se u gastroenterologiji koristi kao jedna od preporuka kod regulacije zatvora i tzv. anorektalne disinergije", tumači Radić.
Brojni su čitatelji adresirali problem higijene sjedenja na dasci zahodske školjke. Neki su kao rješenje predložili brisanje daske, a drugi prekrivanje toaletnim papirom. Najbolje rješenje svakako su jednokratni papirnati prekrivači za dasku koji se mogu baciti u školjku. Oni se na internetu mogu nabaviti po cijeni od 20-ak dolara za 250 komada.
No, treba istaknuti da istraživanja pokazuju da se spolne i kožne bolesti uglavnom ne prenose sjedenjem na zahodskoj dasci. Naime, bakterije poput E. coli, klamidije i gonoreje ili virusa hepatitisa A teško se mogu prenijeti s bedara do spolnih organa.
Radić ističe da ne treba smetnuti s uma da defekacija ima i psihološke i sociološke aspekte koje nikako ne treba zanemariti.
"Defekacija i uvjeti u kojima se vrši važna je svima. Zato je osim izbora čučavca ili školjke bitno osvijestiti da 3.6 milijardi ljudi na svijetu nema adekvatan i siguran sanitarni čvor što je esencijalni preduvjet za realizaciju ljudskih prava", kaže on.
Psihologinja Helena Rašić Radauš, voditeljica centra Bura savjetovanje, kaže da bi u ovoj polemici u konkretnom slučaju trebalo poslušati korisnike navedenih toaleta - djecu koja su ih primorana koristiti svaki dan.
"Vidim nekoliko potencijalnih problema s kojima se djeca susreću, a koji mogu doista utjecati na kvalitetu vremena koje provode u školi, na higijenu, ali i na njihovo zdravlje", kaže Rašić Radauš.
"U situaciji u kojoj se nalaze djeca, primarno djevojčice, ono što mi se nameće kao potencijalni problem je izbjegavanje korištenja čučavaca do te razine da će izbjegavati vršiti nuždu, zbog čega mogu pribjeći i izbjegavanju konzumacije hrane ili pića. Dakle, potencijalno se djeca dehidriraju, izgladnjuju ili zadržavaju nuždu kako bi izbjegla korištenje nepraktičnih toaleta. Osim toga, djevojčice su u adolescenciji podvrgnute sasvim dovoljnom stresu i bez razmišljanja o tome kako će se snaći s čučavcima u situaciji kada dobiju menstruaciju. Nošenje svijetlih tenisica mi se čini nemogućim, kao i sandala, svijetlih hlača i drugih odjevnih predmeta koji se mogu puno lakše zaprljati i izložiti ih neugodi ostatak vremena u školi, kaže Helena Rašić Radauš.