Igralište koje je desetljećima predstavljalo oazu slobode u centru grada, od 2020. postalo je zatvoreni kavez. Ulazi su mu zaključani zbog korone, a od tada, osim kada je u pitanju tjelesni odgoj, ključevi kao da su izgubljeni. Pristup građanima i djeci je onemogućen, što je izazvalo revolt mnogih roditelja iz četvrti. No, kako će biti nakon preuređenja?
Igralište koje je desetljećima predstavljalo oazu slobode u centru grada, od 2020. postalo je zatvoreni kavez. Ulazi su mu zaključani zbog korone, a od tada, osim kada je u pitanju tjelesni odgoj, ključevi kao da su izgubljeni. Pristup građanima i djeci je onemogućen, što je izazvalo revolt mnogih roditelja iz četvrti. No, kako će biti nakon preuređenja?
Nakon što je proljetos predstavljen projekt radikalnog preuređenja cijelog prostora sadašnjeg igrališta “žute škole” u Puli, pred kraj prošle godine saznali smo da je Istarska županija za tu transformaciju u proračunu izdvojila 800 tisuća eura. Drugim riječima, to znači da će se ove godine vjerojatno krenuti u realizaciju projekta.
Konkretno, prema projektu arhitekta Bruna Juričića, prostor od 2,5 tisuća četvornih metara zauzet će tri osovne cjeline: nova zatvorena dvorana, otvoreno igralište za mali nogomet i košarku te ne baš veliki zeleni park otvoren građanstvu.
Zanimljivosti projekta su hortikulturno uređenje krova dvorane te proboj Trierske ulice s južne strane, čime bi se stvorilo spajanje Zagrebačke sa Supilovom ulicom.
Bio bi to u krajnjem segmentu samo pješački put, obzirom da je zbog razlike u morfologiji terena na zadnjem dijelu ove vertikale predviđeno stubište – skalinada. Taj zahvat traži rušenje tribina: sjećamo ih se prepunih učenica i učenika koji su navijali tijekom raznih prvenstava u malom nogometu između razreda, pa i škola. Šteta.
Dvorana je prema projektu smještena svojom južnom bočnom stranom uz Supilovu ulicu te uz Mletačku sa svoje frontalne strane. Veliki je to blok, kompaktan i bez otvora. Podosta ruši sklad prostora koji je, premda se nalazi u centru grada, već više od sto godina ostao građevinski netaknut u osnovnim konturama i gabaritima. „Školskoj se zgradi zatvara dobar dio svjetla učionicama koje gledaju na igralište“, napisala je (a naš je portal njene riječi objavio) bivša gimnazijalka Tatjana koja je vrlo precizno objasnila zašto se zbog tehničkih, urbanističkih i društvenih razloga protivi projektu.
Povijest nastajanja gradova je, među ostalim, i povijest pobjede građevina nad livadama i golom zemljom. I područje koje danas zauzimaju „žuta škola“ i njeno igralište bilo je gola zemlja sve do 1899., kada se tamo gradi velodrom – biciklistička trkačka staza. O tom je poduhvatu pisao Anton Percan, pulski arhitekt, publicist, bivši nogometaš juniora Istre i Uljanika, kroničar lokalne povijesti, poznat i kao autor radova o povijesti sporta, posebno nogometa u Istri i Puli.
Percan u Glasu Istre spominje da, uslijed naglog rasta do tada neviđene, pa i opasne vožnje biciklima ulicama Pule, tadašnji pulski podestat (gradonačelnik) Lodovico Rizzi najprije „u ljeto 1899. godine donosi uredbu kojom se pod prijetnjom kazne od 10 forinti zabranjuje vožnja biciklima glavnim gradskim ulicama“, a potom i odluku o potrebi gradnje velodroma za bicikliste. U Odbor za gradnju velodroma, piše Percan, uključena je i pulska tvrtka Bearz „koja je baš u to vrijeme privodila kraju izgradnju novog vatrogasnog doma“ te „pulski trgovac Giuseppe Zago, zastupnik prodaje bicikala za Istru i Dalmaciju“. Svoj doprinos dao je i Veloce Club Polese, prvi pulski biciklistički klub osnovan još 11. studenog 1896. godine.
Kako navodi Percan, pulski Velodrom podignut je prema projektu tršćanskog arhitekta Carla Laurencicha. U sklopu kompleksa izgrađena je daskama zakrivljena biciklistička staza duga 333 metra, okružena tribinama koje su mogle primiti oko 1.200 gledatelja. Pored staze i tribina, velodrom je raspolagao i pratećim sadržajima, uključujući svlačionice, restoran za posjetitelje te društvene prostorije.
Velodrom je otvoren 10. listopada 1899., a potom su se na njemu održavale ne samo biciklističke, već i konjske utrke, sportske fešte, egzibicije balonima te cirkuske predstave.
„Kada je otvoren, pulski velodrom bio je među najmodernijim biciklističkim trkalištima Monarhije, na kojem su se natjecali biciklisti iz mnogih europskih gradova. Tko zna što je krenulo po zlu jer već nakon nepune dvije godine od otvaranja vlasnici velodroma skidaju daske kojima se postizala zakrivljenost piste“, napisao je Percan. Prostor će ubrzo dobiti novu namjenu.
Od kraja 1901. velodrom je prepušten svojoj propasti, no širenjem grada izvan gradskih zidina i nastajanjem novih kvartova, dosta udaljenih od starog grada, zemljište na kojem je bio smješten odjednom se našlo gotovo u centru grada te je postao pogodno za gradnju javnih sadržaja. I opet, na prijedlog gradonačelnika Lodovica Rizzija, 1904. Općinsko vijeće Pule donosi odluku o gradnji strukovne škole. Nova zgrada, koja niče na sjevernijem dijelu zemljišta bivšeg velodroma, danas poznata kao „žuta škola“, gradila se sve do 1920. godine.
Riječ je, a to je vidljivo i danas, o velikoj zgradi s unutarnjim dvorištem, čija je posebnost istočni ulaz, svojevrsni citat Slavoluka Sergijevaca. S tri strane omeđena je ulicama (danas Trierskom, Zagrebačkom i Mletačkom), a s južne strane igralištem koje je ipak došlo kasnije.
Naime, na preostalom dijelu površine bivšeg velodroma, usporedo s gradnjom škole uređen je park, jedan od mnogih koje su u Puli izgradile austrougarske vlasti. Ni kasnije talijanske, jugoslavenske i danas hrvatske lokalne uprave nisu pokazale toliku pažnju za zelenilom, urbanim dekorom i (pred)ekološku svijest koliko su prije već 150 godina njegovali upravitelji podanici cara Franc Josefa.
Za vrijeme Italije (1918.–1943/47.), zgrada je bila sjedište Tehničko-obrtničke škole te Tehničkog školskog instituta Istituto Tecnico „Leonardo Da Vinci“ s matematičko-fizičkim, industrijskim, trgovačkim i poljoprivrednim smjerovima.
Nismo uspjeli saznati je li austrougarski park s južne strane škole pretvoren u igralište za vrijeme Italije ili kasnije. No, sigurno je da su tribine, betonsko rukometno (malonogometno) i košarkaško igralište nastali u doba Jugoslavije.
Nakon kraja Drugog svjetskog rata i mirovnog ugovora u Parizu iz 1946., Jugoslavija preuzima Pulu 16. rujna 1947., a već sa školskom godinom 1947./48. počinje s radom Hrvatska gimnazija Pula, koja školske 1951./52. godine mijenja ime u Gimnazija „Branko Semelić“. U istoj je zgradi od 1948. do 1965. djelovala i Učiteljska škola „Viktor Car Emin“, a počevši od tih godina prostor „žute škole“ je “prihvaćao” uglavnom tri ili više škola: Hrvatska gimnazija je od 1955. do 1978. dijelila prostor s Talijanskom gimnazijom, talijanskom IV. osnovnom školom (potom „Giuseppina Martinuzzi“) i talijanskim vrtićem, dok su se u drugim krilima nalazili Strukovna škola i Brodograđevno-industrijska škola (BIŠ), kasnije preseljena na Vidikovac. Danas ulazi na tri strane zgrade pripadaju Gimnaziji, Strukovnoj i Glazbenoj školi.
Osnovna karakteristika igrališta kod škole desetljećima je bila njegova otvorenost. Nisu se tu održavali samo satovi tjelesnog odgoja i razne školske sportske igre (sve do preuređenja u ovom stoljeću postojali su trkalište i bazen s pijeskom za skok u dalj), već je ono bilo okupljalište djece s raznih mikrolokacija centra Pule.
Igrali su se mali nogomet, košarka, mali nogomet na malim golovima (a golovi su bili donji dijelovi zakrivljenih nosača nekadašnjih koševa), mali nogomet na jedan gol, gađale „prečke i stative“, igralo se klikera i lovica po tribinama. Preuređenjem iz 2016. srušeno je stablo kod zapadnog ulaza na kojem se vezivala špaga za (izuzetno opasno) ljuljanje. U sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, u svojim pubertetskim godinama, „kralj“ igrališta bio je pokojni Fikret.
Pored toga, na tom su igralištu stasale generacije sportaša Pule. Spomenut ćemo bivšeg člana nogometne reprezentacije Hrvatske Jasmina Agića, bivše igrače Istre Vladu Orlića i Gorana Grijića, višenagrađenog sportskog djelatnika Dragana Stokića (Stole), igrača i nogometnog trenera Roberta Macana, ali kao kuriozitet i bivšeg bubnjara KUD Idijota Diega Bosusca (Ptica), koji se prije pedesetak godina na igralištu proslavio kao vrhunski golman improviziranog i preuranjenog (dječjeg) nogometnog kluba NK Mornar.
Igralište koje je desetljećima predstavljalo oazu slobode u centru grada, od 2020. postalo je zatvoreni kavez. Ulazi su mu zaključani zbog korone, a od tada, osim kada je u pitanju tjelesni odgoj, ključevi kao da su izgubljeni. Pristup građanima i djeci je onemogućen, što je izazvalo revolt mnogih roditelja iz četvrti. No, kako će biti nakon preuređenja?
Na predstavljanju je rečeno da će kompleks „živjeti 24 sata dnevno“, no nije jasno odnosi li se to samo na novi park za građane ili i na igralište i dvoranu. Javnost je ipak shvatila da će pristup igralištu biti onemogućen: „Preko 70 godina povijesti postojanja Gimnazije, oduvijek je vanjsko igralište bilo bogatstvo škole“, napisala je već spomenuta bivša gimnazijalka Tatjana. „Glasovi djece koja se igraju odzvanjali su tim prostorom u centru grada oduvijek, i ne samo tijekom nastave, već i nakon nje. Igralište je mjesto druženja i igre za djecu centra grada Pule. Zašto je otvoreno igralište, kako je sada, loše?“, pitala je Tatjana.
Ne znamo hoće li igralište biti otvoreno ili zatvoreno. No sigurni smo da će još 2010. godine predloženi neočekivani naziv za cijelo područje škole – Društveni centar – nekako morati opravdati svoje ime. Što ne znači da mislimo kako je takav naziv prikladan; naprotiv, on asocira na drugačije oblike dijeljenja prostora, kreativnog stvaranja i druženja, dok istovremeno izostavlja riječi koje već više od 110 godina određuju samu bit prostora: škole i djeca.
Docente di italiana e latino presso il Ginnasio italiano di Pola, per 25 anni presidente del comitato polese della Società Dante Alighieri, è stata una figura centrale nell'opera di conservazione e di promozione della lingua e della cultura italiane in Istria, lavorando instancabilmente per collegare le comunità presenti sul territorio e favorire lo scambio culturale
Studenti Pravne klinike pružat će opće pravne savjete te pomoć u sastavljanju raznih pismena i podnesaka za upravne i druge postupke
Čitateljica pozvala građane Pule da češće koriste i očuvaju taj zeleni dragulj nadomak centra grada
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
