Od samog početka sve je bilo pogrešno, uvijek na našu štetu.
Prije svega pogrešna je lokacija. Od cijele Istre odabrana je izrazito turistička i najnapučenija zona u kojoj izvan sezone stanuje polovica stanovnika Istre. Ljeti se taj broj udvostručuje. Iako Puljština ostvaruje četvrtinu istarskih turističkih dolazaka, na Kaštijun dolazi svo istarsko turističko smeće. Otpad pola milijuna ljudi svakog dana u punoj sezoni stiže u Pulu i Medulin.
To je postalo neizdrživo.
Naravno, nijedna lokacija nije dobra za županijsko smetlište, nitko tu vrstu komunalnog servisa ne želi u svojoj blizini ali na vrhuncu svoje političke moći Ivan Jakovčić izabrao je i izlobirao upravo Puljštinu. Iako je od samog začetka ideja da se Kaštijun smjesti između Pule i Medulina od mnogih argumentirano osporavana, odluka IDS-ove partijske središnjice provela se bez mnogo priče. Pulski IDS nije se bunio, IDS Poreč i IDS Rovinj potiho su lajkali, a projekt je, sav sretan, prihvatio tada golobradi gradonačelnik Boris Miletić. On i Jakovčić najodgovorniji su za odabir lokacije.
Osim lokacije, pogrešna je i tehnologija. Spomenik krivoj tehnologiji su planine baliranog, ali i ukopanog otpada. Ali, vezano za tehnologiju, krajobraz je još najmanji problem. Direktna posljedica krivo odabrane tehnologije su smrad i visoka cijena zbrinjavanja koju na koncu plaćaju građani.
Osim stvarnog smrada, cjelokupni projekt Kaštijuna od samog početka obavija i gadan smrad korupcije.
Korupcijski i stvarni smrad njušimo, on je problem, cijenu plaćamo jer nemamo izbora, ali ono što je najopasnije su lebdeće čestice s Kaštijuna kod kojih je zabilježeno iznimno visoko zagađanje teškim metalima i drugim opasnim tvarima. Iako nadležna županijska tijela tvrde da nema opasnosti za zdravlje, brojni su građani zabrinuti.
Ta pogrešna tehnologija na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme i s pogrešnim kapacitetima već je duže vrijeme opasna za život. Pitanje je samo koliko?
Iako se na brojnim dosadašnjim izborima pitanje Kaštijuna nametalo kao prvorazredno, problemi lokacije, tehnologije, smrada i visoke cijene - nisu riješeni. Očito je da je politika zakazala. Za župana Miletića Kaštijun je neželjeno dijete za koje alimentaciju plaćamo svi mi. Filip Zoričić bi najradije da ga nema. Tijekom dosadašnjeg mandata po pitanju Kaštijuna ponašao se kao de je pao s Marsa. A njih su dvojica zbog vlasničke strukture najbitniji.
Zoričić je najavio dolazak na današnji prosvjed. Dolazi i medulinski načelnik Ivan Kirac. Boris Miletić teško da će doći. Ivan Jakovčić sigurno neće. Odaziv građanstva pokazat će je li smrad neizdrživ.
